USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1878

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela I. S. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5248/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe I. S. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 25. siječnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Tužitelj R. Š. podnio je 5. srpnja 1995. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositeljice, I. Š. (sada S.), radi utvrđenja bračne imovine.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta (18. ožujka 1996. i 2. listopada 1997. godine). Podneskom od 19. rujna 1997. godine podnositeljica je podnijela protutužbu.
Spis je bio priklopljen spisu istog suda broj: P-6612/97 (tužba R. Š. protiv podnositeljice i G. Š., radi predaje u suposjed) od 25. ožujka 1998. do 20. listopada 2003. godine. Nakon pravomoćnog okončanja tog postupka spis je priklopljen spisu broj: Ovr-2101/03 do 10. ožujka 2004. godine.
Podneskom od 11. ožujka 2004. godine podnositeljica je izvijestila sud o opozivu punomoći ranijem punomoćniku te je zatražila zakazivanje ročišta.
Radi neuredne dostave i nepristupanja podnositeljice na ročište 22. studenoga 2004. godine rasprava je odgođena.
Nakon toga, sud je održao raspravu 14. lipnja 2005. na kojoj je proveo dokaz saslušanjem stranaka, nakon čega je zatražen priklop spisa istog suda, posl. broj: P-5648/97, sukladno prijedlogu punomoćnika podnositeljice, koji se vodi između istih stranaka radi utvrđenja prava vlasništva na pokretninama stečenim tijekom trajanja braka stranaka.
Sljedeća rasprava zakazana je za 12. rujna 2005., koja je odgođena zbog neuredne dostave punomoćniku tužitelja pa je naredna zakazana za 16. siječnja 2006., na kojoj je proveden dokaz saslušanjem svjedoka D. J. Na toj je raspravi rješenjem istog suda pozvan punomoćnik tužitelja da u roku od 15 dana uredi tužbeni zahtjev u odnosu na pokretnine. Istim rješenjem pozvana punomoćnica podnositeljice da uredi svoj protutužbeni zahtjev na isti način.
Na raspravi održanoj 11. srpnja 2006. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. Š., dok je raspravnim rješenjem pozvan punomoćnik tužitelja očitovati se u roku od 15 dana u pogledu tužbenog zahtjeva koji se tiče umjetničkih slika.
Podneskom od 24. srpnja 2006. punomoćnik tužitelja predložio je mirno okončanje spora te je iznio nagodbeni prijedlog.
Naredna rasprava, obzirom da punomoćnik podnositeljice nije prihvatio nagodbeni prijedlog, održana je 6. veljače 2007. godine. Na toj su raspravi stranke predložile da ih se uputi u postupak mirenja koji se je pred tim sudom vodio pod posl. brojem: Mir-27/07.
Kako postupak mirenja nije uspio sud je sljedeću raspravu zakazao za 28. svibnja 2007., na kojoj će se provesti dokaz saslušanjem dvoje svjedoka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 5. srpnja 1995. godine tužbom R. Š. Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositeljice, radi utvrđenja bračne imovine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 26. siječnja 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tuž­be postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja u trajanju duljem od sedam godina. U tom razdoblju sud je zakazao više ročišta, saslušao stranke, uputio ih na postupak mirenja te zakazao novo ročište za 28. svibnja 2007.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽENE-PROTUTUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužena-protutužiteljica u ovom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da, u konkretnom slučaju, ima elemenata koji bi upućivali na složenost predmeta, međutim, mišljenje je Ustavnog suda, da unatoč tome postupak nerazumno dugo traje (nepunih dvanaest godina), a da još nije donijeta niti jedna meritorna odluka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja više od sedam (7) godina, a da još nije donijeta meritorna odluka, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu i činjenicu da je sud u razdoblju od 22. studenoga 2004. do 14. lipnja 2005., te u razdoblju od 11. srpnja 2006. do 6. veljače 2007. bio neaktivan.
Slijedom iznijetog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog za­kona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-425/2005
Zagreb, 16. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.