USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1882

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Č. B. iz Z., na sjednici održanoj 16. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2571/87 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Č. B. iz Z., K. 7a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 30. rujna 2005. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2571/87 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće činjenice koje su prav­norelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj, kao jedan od tužitelja, podnio je 13. travnja 1987. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi utvrđenja i plateža protiv Općine Trešnjevka u Zagrebu.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu je održano dva­naest ročišta (3. ožujka 1988., 22. rujna 1988., 16. studenoga 1988., 8. svibnja 1989., 7. lipnja 1989., 16. lipnja 1989., 17. listopada 1990., 8. siječnja 1992., 26. listopada 1992., 22. travnja 1993., 14. svibnja 1996. i 9. lipnja 1997.) i provedena su dva građevinska vještačenja. U navedenom razdoblju sud je bio neaktivan četiri dulja vremenska perioda: od 13. travnja 1987. godine – podnošenje tužbe do 3. ožujka 1988. godine – zakazanog prvog ročišta u predmetu (jedanaest mjeseci), od 17. listopada 1990. godine – održano ročište do 8. siječnja 1992. godine – održano novo ročište (jedna godina i dva mjeseca), od 30. srpnja 1993. godine – uložen podnesak tužitelja s dokaznim prijedlozima do 14. svibnja 1996. godine – održano novo ročište (dvije godine i devet mjeseci) i od 15. svibnja 1996. godine – uložen podnesak tužitelja sa specifikacijom tužbenog zahtjeva do 9. lipnja 1997. godine – održano novo ročište na kojem je određeno izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem (jedna godina i jedan mjesec).
Dana 11. srpnja 1997. godine, nakon prigovora stranaka o nalazu građevinskog vještaka, rješenjem suda određeno je izvođenje dokaza dodatnog građevinskog vještačenja. Novi nalaz građevinskog vještaka, u sudski spis uložen je 1. kolovoza 1997., te dopuna nalaza od 11. studenoga 1997. godine.
Novo ročište u predmetu održano je 9. lipnja 1998. godine, nakon kojeg je 17. lipnja 1998. godine slijedio podnesak tužitelja s potrebnim očitovanjem.
U razdoblju od 22. rujna 1998. godine, kada je sud naložio tužiteljima da uplate iznos potreban za naknadu troškova vještačenja do 14. studenoga 2001. godine kada je punomoćnik tužitelja u sudski spis uložio podnesak kojim otkazuje punomoć za zastupanje tužitelja, postupak u predmetu je zastao iz razloga što je u više navrata (10. studenoga 1999., 13. studenoga 2000., 23. siječnja 2001., 3. svibnja 2001. i 27. srpnja 2001. godine) podnescima upućenim sudu punomoćnik tužitelja molio »kalendiranje predmeta na duže vrijeme iz razloga ne mogućnosti kontaktiranja sa strankama«.
Ročišta zakazana 26. lipnja 2002. i 10. prosinca 2002. godine odgođena su iz razloga neuspješne diplomatske dostave poziva jed­nom od tužitelja (nepoznat na adresi navedenog prebivališta).
Naredna ročišta od 2. lipnja 2003. i 17. listopada 2003. godine odgođena su iz razloga što je preminula II. tužiteljica i tužiteljima je dodijeljen rok za uređenje tužbenog zahtjeva u pravcu navođenja nasljednika iza pok. II. tužiteljice.
Podnescima tužitelja od 22. prosinca 2003., 9. veljače 2004. i 11. ožujka 2004. godine u sudski spis uloženo je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. II. tužiteljice i nova punomoć za izabranog zastupnika tužitelja.
Ročište 5. travnja 2004. godine ponovno je odgođeno radi potrebne nove specifikacije tužbenog zahtjeva.
Podnescima od 21. travnja 2004. i 3. kolovoza 2004. godine tužitelji predlažu provođenje dopunskog građevinskog vještačenja radi revalorizacije ranije utvrđenih iznosa.
Podneskom od 22. veljače 2005. godine punomoćnik tužitelja otkazuje punomoć za zastupanje.
U vremenu od 22. veljače 2005. godine do ročišta održanog u predmetu 2. veljače 2007. godine, bilo je još jedno razdoblje neaktiv­nosti suda u trajanju od dvije godine.
Ročište u predmetu 2. veljače 2007. godine odgođeno je na prijedlog podnositelja radi dostavljanja punomoći za eventualno novo izabranog punomoćnika.
Novo ročište zakazano je za dan 3. rujna 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj kao jedan od tužitelja, podnio je 13. travnja 1987. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi utvrđenja i plateža protiv Općine Trešnjevka u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je 30. rujna 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osamnaest (18) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Za­konom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvat­sku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Kon­vencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvat­sku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne no­vine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temelj­nih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Uzevši u obzir navedeno, postupak je u pravnorelevantnom razdoblju trajao ukupno sedam (7) godina, deset 10) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorazmatranom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom koji je bio neaktivan od 22. veljače 2005. godine do 2. veljače 2007. godine u trajanju od dvije godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(JEDNOG OD TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao jedan od tužitelja, prema utvrđenju Ustavnog suda djelomično je pridonio duljini postupka u prav­norelevantnom razdoblju (od 22. rujna 1998. godine do 14. studenoga 2001. godine), iz razloga navedenih u točki 2. obrazloženja ove odluke (činjenice važne za ustavnosudski postupak).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda i dosadašnjeg tijeka postupka ne radi se o osobito složenom sudskom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet, u razmatranom prav­norelevantnom razdoblju, vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (više od osamnaest godina), u više navrata neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda, kao i činjenicu da od podnošenja tužbe u parničnom postupku (1987. godine) do podnošenja ustavne tužbe u ovom predmetu (30. rujna 2005. godine) prvostupanjski sud nije niti jednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
U konkretnom slučaju, visina primjerene naknade umanjena je razmjerno ocjeni Suda da je podnositelj, kao jedan od tužitelja, djelomično pridonio duljini postupka u razmatranom pravnorelevantnom razdoblju.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3952/2005
Zagreb, 16. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.