VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1962

Na temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000, 117/2001, 199/2003 i 30/2004), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine donijela

ZAKLJUČAK

1. Donosi se Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, u tekstu koji je sastavni dio ovog Zaključka.
2. Ovaj Zaključak i Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 562-01/07-01/02
Urbroj: 5030108-07-1
Zagreb, 5. lipnja 2007.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

NACIONALNA STRATEGIJA IZJEDNAČAVANJA MOGUĆNOSTI ZA OSOBE S INVALIDITETOMOD 2007. DO 2015. GODINE

1. UVOD

1.1. OPĆENITO

Temeljno opredjeljenje Republike Hrvatske za provođenjem aktivne politike ljudskih prava proizlazi iz usvajanja ključnih međunarodnih dokumenata, kao i suvremenih standarda na ovom području, te se odražava u njihovoj ugradnji u nacionalni zakonodavni okvir i provedbi u praksi. Pri tome je posebice potrebno skrbiti o zaštiti ranjivih društvenih skupina, kao što su osobe s invaliditetom te djeca s teškoćama u razvoju.
Nastavno na postojeće zakonodavstvo, kao i na dosadašnju provedbu i rezultate Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. – 2006., Vlada Republike Hrvatske donosi novi dokument Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (dalje: Nacionalna strategija) s ciljem napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Stvaranje sveobuhvatnoga domaćega pravnog okvira pretpostavlja i kontinuirano praćenje razvoja međunarodnih standarda, kako bi se osobama s invaliditetom osigurala najviša razina suvremene zaštite, pristupačnost svim pravima i njihovo ostvarivanje bez diskriminacije. Zadaća je Nacionalne strategije uskladiti sve politike djelovanja na području zaštite osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na globalnoj razini, ali i svim trendovima koji imaju za cilj nastojanje da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupačna osobama s invaliditetom.
U Republici Hrvatskoj se politika prema osobama s invaliditetom stoga zasniva na suvremenim međunarodnim standardima, koji uključuju i temeljna načela ljudskih prava kao što je načelo nediskriminacije, te načelo međuzavisnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava, a što čini nužnim ostvarivanje pristupačnosti svih građanskih i političkih, kao i socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava osobama s invaliditetom.
Pri tome, suradnja s udrugama osoba s invaliditetom kao dio partnerskog odnosa Vlade Republike Hrvatske i civilnog društva, pridonosi integraciji osoba s invaliditetom u tokove društva.

1.2. MEĐUNARODNI OKVIR

Međunarodni pravni instrumenti koje je Republika Hrvatska ratificirala¹ čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona. Hrvatski sudovi također izravno primjenjuju međunarodne ugovore i to sudeći temeljem Ustava i zakona, ali i međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka i koji su dio domaćega pravnog sustava². Slijedom ovakvoga suvremenoga ustavnog određenja, a uz sveobuhvatno uvažavanje i promicanje temeljnog načela na ovom području – načela nediskriminacije, Republika Hrvatska ima široku osnovu za usklađivanje svojeg zakonodavstva na području zaštite prava osoba s invaliditetom, kao i za njegov daljnji razvoj, a posebice kada se radi o konkretnoj primjeni u sudskoj praksi.
Republika Hrvatska već je svojim dosadašnjim praćenjem, odnosno usvajanjem međunarodne regulative pokazala pripadnost krugu demokratskih zemalja koje uvažavaju načela demokracije, pravne države i vladavine prava, te poštivanja ljudskih prava. Vezano uz područje od posebnog interesa za osobe s invaliditetom, Republika Hrvatska je u svoj pravni sustav ugradila načela Opće deklaracije o ljudskim pravima, te je postala stranka: Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvencije protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije o pravima djeteta, kao i njihovih dodatnih protokola.

1.2.1.Ujedinjeni narodi

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda³ rezultat je kontinuiranog i učinkovitog djelovanja osoba s invaliditetom u svojim sredinama, ali i njihove aktivnosti na globalnoj razini, posebice u svrhu prepoznavanja i izjednačavanja potreba ove vrlo široko zastupljene skupine u društvu. U tom svjetlu posebno je značajan međunarodni skup osoba s invaliditetom u Japanu, na kojem je 2002., u prisutnosti izaslanstava iz 109 država, donesena Deklaracija iz Sappora kojom se bezrezervno tražilo donošenje Konvencije Ujedinjenih naroda, kao i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u njezinoj izradi.
Svrha Konvencije o pravima osoba s invaliditetom sadržana je u njezinom 1. članku koji ju definira kao »unapređivanje, zaštitu i osiguranje punog i ravnopravnog uživanja ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom i unapređenje njihovog urođenog dostojanstva«. Tematska područja Konvencije ogledaju se u općim načelima, kao što su: nediskriminacija, sudjelovanje i uključivanje u društvo, poštivanje razlika, jednake mogućnosti, pristupačnost, jed­nakost između muškaraca i žena, te poštivanje djece s teškoćama u razvoju. Uz Konvenciju je usvojen i Fakultativni protokol kojim se uspostavlja sustav pojedinačnih pritužbi za osobe kojima su od strane država stranaka povrijeđena prava po Konvenciji.
Republika Hrvatska je, nastavno na već iskazanu podršku pregovaračkom procesu, kao i izradi samog teksta Konvencije⁴, među prvih dvadeset država pristupila i njenom potpisivanju dana 30. ožujka 2007. godine. Stoga sadašnji zakonski okvir i potpora, koju Konvencija uživa među osobama s invaliditetom, predstavljaju dodatni poticaj i obvezu hrvatske Vlade da Konvenciju učini dijelom zakonodavstva i svakidašnjom praksom, ali i potrebu da ona zaživi u svijesti pojedinca kao opće dobro.

1.2.2. Vijeće Europe

Ključni dokument koji usmjerava djelovanje europskih država na ovom području u sljedećih deset godina je Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015⁵. On sadrži smjernice za unapređenje svih temeljnih područja djelovanja od interesa za osobe s invaliditetom, a na načelima nediskriminacije, jednakih mogućnosti, te uključivanja osoba s invaliditetom u društvene procese i procese odlučivanja. Republika Hrvatska je odlučna učiniti ove smjernice dijelom Nacionalne strategije i na taj način pridonijeti integraciji europskih standarda u svoje zakonodavstvo i praksu.
Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe⁶ i sve dosadašnje protokole – instrumente kojima se jamče građanska i politička prava pojedincima, kojima je također utemeljen Europski sud za ljudska prava kao mehanizam njihove zaštite. Konvencijom se zabranjuje diskriminacija⁷ po bilo kojoj osnovi, a što se odnosi i na osobe s invaliditetom.
Posebice je važan Protokol br. 12 uz Konvenciju⁸, kojeg je Republika Hrvatska stranka, a koji sadrži odredbu o općoj zabrani diskriminacije i također omogućuje osobama s invaliditetom u zemljama strankama rješavanje sporova pri Europskom sudu za ljudska prava.
Republika Hrvatska je stranka i Europske socijalne povelje⁹, koja člankom 15. propisuje kako svaka osoba s invaliditetom ima pravo na profesionalnu izobrazbu, kao i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi svojeg invaliditeta, uz istovremeno obvezivanje država stranaka na poduzimanje odgovarajućih mjera u cilju ostvarenja navedenih prava.

1.2.3. Europska unija

Republika Hrvatska kao kandidatkinja za članstvo u Europsku uniju ima obvezu prilagoditi svoje zakonodavstvo acquisu communautaireu, pravnoj stečevini Europske unije, a koje se odnosi i na područje vezano uz osobe s invaliditetom, posebice na zabranu njihove diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Članak 1. Ugovora iz Amsterdama¹⁰ uvodi poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jedno od zajedničkih načela na kojima počiva ustrojstvo Europske unije, dok se člankom 2. st. 5. omogućava poduzimanje mjera od strane Europske unije u cilju suzbijanja diskriminacije s različitih osnova, gdje se konkretno navodi i invaliditet.
Povelja o temeljnim pravima Europske unije¹¹ predstavlja dokument Europske unije u kojem se na jednom mjestu jamče politička i građanska prava. Iako ona do proglašenja Ustava Europske unije neće imati pravno obvezujući učinak, njezina je snaga u načelima koja proklamira, a podržavaju ih svi demokratski sustavi europskih država. Poveljom se štiti dostojanstvo čovjeka, zabranjuje diskriminacija i to konkretnim navođenjem invaliditeta¹², te traži uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice¹³.
U cilju snaženja djelovanja na području od interesa za osobe s invaliditetom, tijekom Europske godine osoba s invaliditetom (2003.) na Europskom kongresu osoba s invaliditetom 2002. donesena je Madridska deklaracija kojom se proklamira prava osoba s invaliditetom kao punopravnih, integriranih i nediskriminiranih građana s ravnopravnim pristupom svim društvenim bogatstvima.
Ostali brojni pravni izvori Europske unije koji pridonose daljnjem usklađivanju nacionalnog zakonodavstva na području od posebnog interesa za osobe s invaliditetom su:
– Preporuka Vijeća od 4. lipnja 1998. o parkirnoj kartici za sobe s invaliditetom 98/379/EZ;
– Rezolucija Vijeća od 17. lipnja 1999. o jednakim mogućnostima zapošljavanja za osobe s invaliditetom 31999Y0702(01);
– Rezolucija Vijeća od 15. srpnja 2003. o promicanju zapošljavanja i socijalnoj integraciji osoba s invaliditetom 32003G0724(01);
– Rezolucija Vijeća od 6. veljače 2003. – Mogućnost pristupa kojom se poboljšava uključivanje osoba s invaliditetom u društvo temeljeno na znanju 320003G0218(03);
– Rezolucija Vijeća od 5. svibnja 2003. o jednakim mogućnostima obrazovanja i izobrazbe za učenike i studente s invaliditetom 320030604(01);
– Rezolucija Vijeća od 6. svibnja 2003. o dostupnosti kulturne infrastrukture i kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom.

Napomena: ostali tekst, prilozi i dodaci su ispušteni u ovom info pregledu