USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2015

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustav­noj tuž­bi koju je podnio D. S. iz K., kojeg zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-5003/03(raniji broj: Pn-5018/95), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe D. S. iz K., S. S. 28, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav­nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 16.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 1. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5018/95, smatrajući da mu je povrijeđeno ustav­no pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustav­nom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
– podnositelj je kao tužitelj 16. lipnja 1995. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete;
– u razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski je sud održao ročište 23. studenoga 1995;
– na ročištu od 10. studenoga 1997. sud je donio rješenje o prekidu postupka;
– prvostupanjski je sud 10. studenoga 1997., pod poslovnim brojem: Pn-5018/95, napisao rješenje o prekidu sukladno mjerodav­nim odredbama Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.);
– dana 4. listopada 2004. sud je donio rješenje broj: Pn-5003/03 o nastavku postupka;
– na ročištu od 18. studenoga 2005. punomoćnica podnositelja predložila je saslušanje svjedoka, koji su saslušani na ročištu održanom 13. siječnja 2006.;
– na ročištu od 17. veljače 2006. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i njegove punomoćnice, a prihvaćen je prijedlog podnositelja za provođenje medicinskog vještačenja;
– na ročištu od 24. travnja 2006. stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka;
– ročište 7. lipnja 2006. je odgođeno zbog nedolaska sudskog vještaka;
– na ročištu od 10. srpnja 2006. saslušan je medicinski vještak, te je sud, na prijedlog podnositelja, odredio prometno vještačenje;
– na ročištu od 10. siječnja 2007. stranke su se izjasnile na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, a prihvaćen je prijedlog podnositelja za saslušanje svjedoka;
– ročište od 19. veljače 2007. je odgođeno zbog neuredne dostave poziva za svjedoka;
– na ročištu od 4. travnja 2007. sud je saslušao predloženog svjedoka i odredio financijsko vještačenje;
– sud je 5. travnja 2007. proslijedio dopis Ministarstvu financija Republike Hrvatske;
– postupak je u tijeku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

»Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.«.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

»Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.«.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.«.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

»Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkas­nije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«.
3.1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

»Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.«.

Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obvez­nim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedenim Zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 16. lipnja 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 1. srpnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina i petnaest (15) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prekid parničnog postupka radi naknade štete pokrenutog tuž­bom podnositelja nastupio je po sili zakona (ex lege) dana 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka dana 10. studenoga 1997. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.
Nakon prestanka razloga za prekid, a u razdoblju nakon podnesene ustavne tužbe, sud je održao više ročišta na kojima je saslušao nekoliko svjedoka, podnositelja i njegovu punomoćnicu, te proveo medicinsko i prometno vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenoj pravnoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci, broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine, Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom pred­metu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razloga za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom pred­metu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u vezi s postupanjem nadležnog suda, te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustav­nog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustav­no pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2877/2005
Zagreb, 24. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.