USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2016

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustav­noj tuž­bi koju je podnio M. V. iz R.-R., kojeg zastupa I. Š., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1199/92, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. V. iz R.-R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav­nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), 7. prosinca 2005. podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem: P-1199/92, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustav­nom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositelj je 26. listopada 1992. podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika DP »K.« Z., radi izmjene odluke o renti.
Do 5. studenoga 1997. Općinski sud u Zadru je zatražio dostavu spisa bivšeg Suda udruženog rada u Splitu i održao jedno ročište (3. prosinca 1992.), na kojem je tuženik, u odgovoru na tužbu, osporio svoju pasivnu legitimaciju, pa mu je naloženo dostaviti dokumentaciju o upisu u sudski registar.
Podnositelj je podnescima od 25. listopada 1993., 19. rujna 1996. i 19. siječnja 1998. požurivao nastavak postupka.
Sljedeće ročište održano je pred novim sucem 2. travnja 1998., na kojem je podnositelj kao drugotuženika označio JP »A.« Z., te je ponovno naloženo prvotuženiku dostaviti rješenje o upisu u sudski registar.
21. svibnja 1998. održano je ročište na kojem je prvotuženik dostavio traženu dokumentaciju, a podnositelju je dodijeljen rok za očitovanje.
Podneskom od 1. lipnja 1998. podnositelj je dostavio svoje očitovanje.
Dopisima suda od 8. ožujka 2002., 6. prosinca 2002. i od 7. srp­nja 2003. zatražen je izvod iz sudskog registra za drugotuženika.
Trgovački sud u Zagrebu udovoljio je traženju 23. srpnja 2003.
Spis je dodijeljen u rad trećem sucu 10. svibnja 2004.
Ročišta zakazana za 18. siječnja 2004. i za 7. srpnja 2005. odgođena su zbog bolesti suca.
Ustavna tužba podnesena je 7. prosinca 2005.
Prema izvješću predsjednika Općinskog suda u Zadru od 25. travnja 2007., daljnje radnje u postupku nisu poduzimane.
Novo ročište zakazano je za 5. srpnja 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zadru podnesena 26. listopada 1992.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 7. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak traje ukupno trinaest (13) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak traje osam (8) godina, jedan (1) mjesec i dva (2) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja te su u tom razdoblju održana tek dva ročišta, time da o meritumu pravne stvari od utuženja, 1992. godine, pa do podnošenja ustavne tužbe, 2005. godine, raspravljanje nije ni započelo.
Iako se radi, dijelom, o razdoblju prije 5. studenoga 1997., potrebno je napomenuti i to da, unatoč višekratnom požurivanju od strane podnositelja, od 3. prosinca 1992. do 2. travnja 1998. to jest ukupno pet godina i četiri mjeseca nije zakazano niti jedno ročište niti je sud poduzeo bilo koju drugu radnju.
Nakon ročišta održanog 21. svibnja 1998. do podnošenja ustavne tužbe to jest ukupno sedam godina i šest mjeseci sud ponovo nije održao niti jedno ročište, a od ostalih radnji uputio je tri dopisa radi pribavljanja izvoda iz sudskog registra za drugotuženika.
Za rad na pred­metu bila su zadužena ukupno tri suca (u pravno relevantnom razdoblju dva), od kojih je prvi održao jedno ročište, drugi je održao jedno ročište i zatražio izvod iz sudskog registra, a treći nije održao niti jedno ročište, već je dva zakazana, u razmaku od jedne i pol godine (18. siječnja 2004. i 7. srpnja 2005.), odgodio zbog bolesti.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka, već je, naprotiv, u više navrata upozoravao na neopravdano dugo nepoduzimanje bilo kakvih radnji u postupku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju eventualna složenost sudskog predmeta nije relevantna za ocjenu je li nedonošenjem sudske odluke u razumnom roku povrijeđeno ustav­no pravo podnositelja, imajući u vidu da do podnošenja ustavne tužbe o meritumu pravne stvari raspravljanje nije niti započelo. Dugotrajnost konkretnog parničnog postupka posljedica je isključivo potpune neaktivnosti nadležnog suda.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodi dulje od osam godina te da je još u tijeku to jest da se praktično još uvijek nalazi u početnom stadiju utvrđivanja pasivne legitimacije. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i neaktivnost nadležnog suda, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustav­no pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustav­nog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4836/2005
Zagreb, 24. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.