USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2019

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela T. Č. iz I., koju zastupa B. R., odvjetnik u I., na sjednici održanoj 24. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Imotskom dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-8/02 (ranije: P-611/98), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe T. Č. iz I., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 13. travnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Imotskom pod brojem: P-8/02 (ranije: P-611/98), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Imotskom te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Imotskom broj: P-8/02 (ranije: P-611/98), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 15. lipnja 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Imotskom protiv tužene Tehničke škole u I., radi isplate i naknade štete na ime izgubljene zarade.
Ročišta su održana 15. rujna 1998. godine i 13. listopada 1998. godine, kada su saslušane stranke te izvršen uvid u spis suda broj: P-1269/96.
Sud je dopisom od 13. listopada 1998. godine zatražio od Porezne uprave, Područnog ureda Split – Ispostave Imotski, podatak o tome je li podnositeljica svaki mjesec prijavljivala dohodak od ugostiteljske djelatnosti koju je obavljala u prostorijama tužene.
Porezna uprava, Područni ured Split – Ispostava Imotski je 3. studenoga 1998. godine udovoljila traženju suda.
Na ročištu 12. studenoga 1998. godine saslušano je dvoje svjedoka te je izvršen uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora između podnositeljice i tužene, uvid u cjenike i drugu dokumentaciju.
Sud je dopisom od 16. studenoga 1998. godine zatražio od Knjigovodstvenog servisa »A.« iz I. podatke o dnevnom i mjesečnom prometu podnositeljice od obavljanja ugostiteljske djelatnosti.
Podneskom od 23. studenoga 1998. godine tužena je podnijela protutužbu radi isplate razlike zakupnine.
Na ročištu 9. prosinca 1998. godine utvrđeno je da Knjigovodstveni servis »A.« iz I. nije dostavio zatražene podatke pa je sud riješio ponovno ih zatražiti, a što je i učinio istog dana dopisom.
Knjigovodstveni servis »A.« iz I. je 17. prosinca 1998. godine udovoljio traženju suda.
Na ročištu 11. siječnja 1999. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja.
Vještak je 9. veljače 1999. godine izradio nalaz i mišljenje.
Na ročištu 21. svibnja 1999. godine punomoćnik podnositeljice je predao u spis podnesak kojim je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka precizirao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje izgubljene zarade.
Na ročištu 17. lipnja 1999. godine saslušan je vještak financijske struke te je zaključena glavna rasprava. Donijeta je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice, a odbijen protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice.
Tužena-protutužiteljica je 12. kolovoza 1999. godine izjavila žalbu protiv presude, a podnositeljica 30. kolovoza 1999. godine.
Spis je 27. rujna 1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Splitu koji je presudom i rješenjem, broj: Gž-3209/99 od 23. studenoga 2001. godine, djelomično potvrdio, djelomično preinačio te djelomično ukinuo presudu Općinskog suda u Imotskom. U ukinutom dijelu, a to je odluka o parničnom trošku i dio odluke koji se odnosi na zahtjev podnositeljice za naknadu izgubljene zarade, predmet je 4. siječnja 2002. godine vraćen Općinskom sudu u Imotskom na ponovno suđenje. U preostalom dijelu postupak je pravomoćno okončan.
Podneskom od 22. svibnja 2002. godine punomoćnik podnositeljice je predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta.
Podnescima od 7. i 28. svibnja 2003. godine punomoćnik podnositeljice je predložio zakazivanje ročišta.
Na ročištu 27. listopada 2003. godine sud je riješio od tužene zatražiti podatke o broju učenika u razdoblju od 1994. do 1998. godine, kao i od drugih srednjih škola u Imotskom. Navedeno je zatražio istog dana dopisima, a traženju suda je udovoljeno 12., 17. i 20. studenoga 2003. godine.
Podneskom od 21. studenoga 2003. godine tužena je podnijela drugi protutužbeni zahtjev, radi povrata stvari ili isplate.
Ročišta su održana 1. prosinca 2003. godine i 12. siječnja 2004. godine, kada je tužena predložila mirno rješenje spora pa je sud pozvao stranke da ga u roku od 15 dana izvijeste o eventualnom mirnom rješenju spora izvansudskim putem.
O nepostizanju mirnog rješenja sud je obaviješten podneskom tužene-protutužiteljice od 26. siječnja 2004. godine kojim je istovremeno povišen i protutužbeni zahtjev od 21. studenoga 2003. godine, te podneskom punomoćnika podnositeljice od 28. siječnja 2004. godine.
Podneskom od 5. veljače 2004. godine punomoćnik podnositeljice je zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 1. lipnja 2004. godine sud je odredio provođenje očevida na licu mjesta.
Očevid na licu mjesta održan je 6. rujna 2004. godine.
Ročište je održano 30. travnja 2007., a sljedeće je zakazano za 18. lipnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud napominje da je o dijelu tužbenog zahtjeva podnositeljice (kao i o protutužbenom zahtjevu tužene-protutužiteljice od 23. studenoga 1998. godine) pravomoćno odlučeno prije podnošenja ustavne tužbe presudom od 23. studenoga 2001. godine, te je stoga u ovom slučaju uzeta u razmatranje duljina trajanja postupka samo u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem je postupak još uvijek u tijeku.
Tužba je Općinskom sudu u Imotskom podnijeta 15. lipnja 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 13. travnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Imotskom koji je redovito održavao ročišta i poduzimao druge radnje u postupku, a presudu je donio nakon jedne godine i dva dana.
Zatim se postupak povodom žalbi vodio pred Županijskim sudom u Splitu koji je nakon oko dvije godine i dva mjeseca donio presudu i rješenje kojim je djelomično potvrdio, djelomično preinačio i djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu. U ukinutom dijelu, a to je odluka o parničnom trošku i dio odluke koji se odnosi na zahtjev podnositeljice za naknadu izgubljene zarade, predmet je 4. siječnja 2002. godine vraćen Općinskom sudu u Imotskom na ponovno suđenje.
Nakon toga došlo je do dva dulja zastoja u postupku. Općinski sud u Imotskom bio je potpuno neaktivan od 4. siječnja 2002. godine do 27. listopada 2003. godine (jedna godina, devet mjeseci i dvadeset tri dana) i od 6. rujna 2004. godine do podnošenja ustavne tužbe 13. travnja 2005. godine te nadalje sve do 30. travnja 2007. godine. Dakle, prvostupanjski sud do sada nije donio novu meritornu odluku, iako se postupak pred njim vodi više od pet godina. Stoga u konkretnom slučaju nije udovoljeno zahtjevu suđenja u razumnom roku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, devet mjeseci i dvadeset devet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, dva dulja razdoblja potpune neaktivnosti Općinskog suda u Imotskom (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Imotskom dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1676/2005
Zagreb, 24. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.