Ustavni sud Republike Hrvatske

2059

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst,članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio R. M. iz O., kojeg zastupa K. V., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-3212/01 (raniji broj: Pr-221/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, R. M. iz O., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 31. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 31. siječnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu podnositeljevom tužbom protiv tuženice, Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, a radi prestanka radnog odnosa.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je 28. ožujka 1997. donio presudu, broj: Pr-221/94 kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe.
Žalbu na prvostupanjsku presudu uložila je tužena 8. listopada 1997., a koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-7213/97-2 od 12. siječnja 1999., odbijena te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, 12. ožujka 1999. tuženica je uložila reviziju.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 2002. prihvaćena je revizija tuženice i ukinute su nižestupanjske presude te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem: Pr-3212/01 održana su ročišta 21. studenoga 2001., 12. ožujka 2002., 2. srpnja 2002. i 10. prosinca 2002., kada je podnositelju podijeljen rok radi uređenja tužbenog zahtjeva.
Dana 2. lipnja 2003. održano je ročište na kojem je tuženoj ostavljen rok od 30 dana da dostavi podatke o plaći podnositelja ustavne tužbe.
Sljedeće ročište zakazano za 14. listopada 2003. odgođeno je, jer je tuženica tražila dodatni rok od 30 dana za dostavu podataka u spis.
Podneskom od 7. studenoga 2003. tuženica dostavlja u spis tražene podatke.
Na ročištu održanom 17. prosinca 2003. podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev, a na ročištu održanom 11. veljače 2004. ponomoćnik tužene zatražio je rok za očitovanje o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
Nakon toga održano je ročište 26. ožujka 2006., na kojem je zakazano ročište za 16. travnja 2007.
Sljedeće ročište zakazno je 31. kolovoza 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 31. siječnja 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tužene, Repub­like Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, a radi prestanka radnog odnosa.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 31. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i dva (2) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju u postupku je donesena drugostupanjska presuda po žalbi tuženice, te je riješeno o njezinoj reviziji i predmet je vraćen na ponovni postupak pred prvostupanjski sud. Od tada (a to je veljača 2001.) do podnošenja ustavne tužbe, dakle u razdoblju od četiri godine sud je održao 7 ročišta, te nije donio odluku o tužbenom zahtjevu podnositelja ustavne tužbe. Pri tome treba napomenuti da u razdoblju nakon 11. veljače 2004. godine do podnošenja ustavne tužbe 31. ožujka 2005. godine nije poduzeta niti jedna relevantna radnja u postupku, te da je sljedeće ročište zakazano za gotovo dvije godine, točnije za 27. ožujka 2006. Ističe se da niti nakon podnošenja ustavne tužbe sud osim održanog jednog ročišta nije poduzeo niti jednu drugu relevantnu radnju u postupku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u prav­no relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja preko sedam (7) godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka preko 11 godina do podnošenja ustavne tužbe, odnosno preko 13 godina do dana donošenja ove odluke, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, a da je riječ o radnom sporu koji postupak je žurne naravi, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1475/2005
Zagreb, 24. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.