Ustavni sud Republike Hrvatske

2062

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnijela J. D. iz Z., koju zastupa N. P., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-1305/07 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: L-Pn-1392/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe J. D. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 16. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: L-Pn-1392/97, a sada pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod posl. brojem: Gžn-1305/07, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: L-Pn-1392/97-58, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 12. veljače 1997. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog C. o. d.d. Z., radi nak­nade štete. Postupak se vodio pod brojem: Pn-1392/97.
Do 5. studenoga 1997. godine sud nije održao niti jedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, održano je ročište 13. srpnja 1998., na kojem je sud donio rješenje o oslobađanju podnositeljice od plaćanja sudskih pristojbi, kao i rješenje o provođenju medicinskog vještačenja.
Također je po prijedlogu tužene odlučeno službenim putem od Centra za kriminalistička ispitivanja i vještačenja zatražiti podatak o eventualnoj alkoholiziranosti vozača vozila u kojem se kao putnica nalazila podnositeljica.
Sud je ponavljao dostavu dopisa Centru za kriminalistička ispitivanja i vještačenja u više navrata, tako da je Centar tražene podatke dostavio sudu 10. ožujka 1999. godine.
Dana 29. ožujka 1999. godine sud je pozvao vještake da preuz­mu spis, te su vještaci 22. travnja 1999. godine dostavili u spis svoj nalaz i mišljenje, koje je 28. travnja 1999. dostavljeno strankama na očitovanje.
Podneskom od 11. siječnja 2000. tuženik je prigovorio nalazu vještaka, te je na ročištu od 20. siječnja 2000. doneseno rješenje da će se pozvati vještaci radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja, kao i očitovanja na primjedbe tuženika, tako da je rasprava odgođena za 10. travnja 2000. kada su saslušani vještaci.
Na ročištu održanom 10. travnja 2000. podnositeljica je predala sudu daljnju medicinsku dokumentaciju koju je predočila vještacima. Međutim, tu dokumentaciju podnositeljica nije dostavila za tuženika i za sud, tako da je tuženik zatražio rok radi očitovanja na istu, a sud mu je za to ostavio rok od 15 dana.
Podneskom od 2. svibnja 2000. tuženik je predložio pribaviti cjelokupni zdravstveni karton podnositeljice, te ponovno pozvati vještake radi očitovanja na primjedbe i ocjenu zdravstvenog stanja podnositeljice prije nezgode.
Presliku zdravstvenog kartona podnositeljica je dostavila 19. siječnja 2001. godine, ali na pogrešan broj predmeta.
Dana 5. veljače 2001. sud je pozvao vještake da preuzmu spis i sačine dopunu nalaza, kojeg su dostavili 13. veljače 2001., a stranke ga primile 21. veljače 2001.
Na ročištu od 17. rujna 2001. saslušan je sudski vještak, te je na traženje tuženika (ostavljen mu je rok od 15 dana radi očitovanja na zdravstveni karton podnositeljice) rasprava odgođena za 21. studenoga 2001. godine.
Nakon uvida u zdravstveni karton podnositeljice, tuženik je podneskom od 28. rujna 2001. istakao daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.
Dana 19. rujna 2001. zatražen je priklop kaznenog spisa Općinskog suda u Ivanić-Gradu.
Na ročištu od 21. studenoga 2001. određeno je dopunsko saslušanje vještaka, koji su pisanim putem dopunili nalaz.
Na ročištu od 17. rujna 2002. sud rješenjem određuje dopunski saslušati vještaka, a naredno ročište zakazuje za 5. prosinca 2002. Zbog nedolaska vještaka to je ročište odgođeno, a naredno je zakazano za 26. veljače 2003. na kojem je saslušan sudski vještak dr. A.
Na ročištu održanom 11. ožujka 2003. u svojstvu stranke saslušana je podnositeljica, te je sud donio rješenje o provođenju radiološkog vještačenja.
Na ročištu održanom 2. lipnja 2004. ponovno su saslušani vještaci medicinske struke te je odlučeno ponovno zatražiti kazneni spis Općinskog suda u Ivanić-Gradu.
Na ročištu održanom 13. prosinca 2006. sud je saslušao svjedoka V. D., supruga podnositeljice, izvršio uvid u kazneni spis, odbio prijedlog tuženika za novim vještačenjem, te zaključio raspravu, da bi 28. prosinca 2006. objavio presudu, broj: L-Pn-1392/97-58 kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice.
Na donijetu presudu žalbu su podnijele obje stranke (podnositeljica, kao tužiteljica i tuženik), tako da se predmet od 24. travnja 2007. nalazi u radu kod Županijskog suda u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. veljače 1997. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 16. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, deset (10) mjeseci i četiri (4) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana pod­nošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo vještačenje po vještacima medicinske struke, proveo dokaz saslušanjem vještaka, te je odredio provođenje dokaza vještačenjem po novom vještaku radiologu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postup­ku, nije u pravno relevantnom razdoblju bitno pridonijela duljini sudskog postupka. To, što svoju daljnju medicinsku dokumentaciju koju je predočila vještacima, ali je nije dostavila i za tuženika i za sud, tako da je tuženik od suda zatražio rok radi očitovanja na istu, a sud mu je za to ostavio rok od 15 dana, te što je presliku svojeg zdravstvenog kartona dostavila na pogrešan broj predmeta, ne može se cijeniti bitnim doprinosom trajanju cjelokupnog postupka.
Naprotiv, svojim je podnescima od 17. ožujka 2005. i 5. listopada 2005. poticala sud na zakazivanje ročišta.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari u kojoj je bilo potrebno provesti određena medicinska vještačenja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju od nepunih devet godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu činjenicu da još uvijek nije pravomoćno odlučeno o postavljenom zahtjevu, kao i činjenici da je tijekom postupka sud bio neaktivan u više razdoblja, a koja se je neaktivnost manifestirala u velikim razdobljima zakazivanja i održavanja ročišta, kao: od 13. srpnja 1998. do 22. siječnja 2000., zatim od 6. studenoga 2000. do 17. rujna 2001., od 11. ožujka 2003. do 2. lipnja 2004., te od 2. lipnja 2004. do 13. prosinca 2006., dakle ukupno preko šest (6) godina.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka te navedenu neaktivnost suda prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4962/2005
Zagreb, 24. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.