USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2151

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz Z., kojeg zastupaju N. Ć. i A. D., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., na sjednici održanoj 30. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-1098/07 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5884/04, raniji broj: P-324/76) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. M. iz Z., S. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 14.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 7. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 11. veljače 1976. pred Okružnim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika »C.« K. p. Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:
Okružni sud u Zagrebu održao je dva (2) ročišta, te je zaključio glavnu raspravu. Podneskom od 22. srpnja 1976. podnositelj je proširio tužbu na Z. e. t. i SIZ za c. g. Z., kao drugo i treće tuženika. U povodu žalbe prvo i drugotuženika izjavljene protiv odluke suda broj: P-324/76 od 4. listopada 1976. predmet je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje koji je prvostupanjsku odluku djelomično ukinuo i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Postupak je dalje, sukladno tada važećem Zakonu o redovnim sudovima, nastavljen pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je održao više ročišta, odredio je i proveo prometno vještačenje te je saslušao vještaka, odredio je mirovanje postupka, ali u povodu prijedloga podnositelja za povrat u prijašnje stanje, sud je usvojio prijedlog i nastavio postupak, zatim je odredio i proveo novo prometno vještačenje i saslušao imenovane vještake, te je zaključio glavnu raspravu. Viši sud je u međuvremenu odlučio o žalbi trećetuženika (žalba izjavljena protiv odluke suda broj: P-324/76 od 4. listopada 1976.), a u povodu žalbe podnositelja (izjavljene protiv odluke donijete u ponovnom postupku) predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje koji je opet prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, odredio je i proveo dokaz saslušanjem svjedoka te dokaz medicinskim vještačenjem.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– na ročištu održanom 20. siječnja 1998. podnositelj je sudu dao izjavu o imovnom stanju, te je naloženo vještaku da sudu dostavi dopunu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 25. svibnja 1998. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 9. listopada 1998. sud je pozvao podnositelja da dostavi određene podatke, a vještaku da se očituje na dokumentaciju (nalaz ortopeda) na koju se u nalazu i mišljenju poziva;
– dopisom od 17. studenoga 1998. sud je od nadležnih institucija zatražio presliku zdravstvenog kartona podnositelja;
– rješenjem od 18. svibnja 1999. sud je pozvao podnositelja da sudu označi ime i prezime liječnika i Dom zdravlja gdje se liječio, na što se je podnositelj očitovao podneskom od 25. svibnja 1999.;
– dopisom od 1. lipnja 1999. te požurnicama od 5. srpnja 1999., 1. rujna 1999. i 14. listopada 1999. sud je od Doma zdravlja Podsused zatražio presliku zdravstvenog kartona podnositelja;
– na ročištu održanom 8. ožujka 2000. glavna rasprava je odgođena radi očitovanja trećetuženika na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka;
– na ročištu održanom 19. travnja 2000. sud je glavnu raspravu zaključio, međutim rješenjem istog datuma ju je preotvorio;
– ročište zakazano za 3. studenoga 2000. odgođeno je zbog neiskazane dostave poziva prvotuženiku;
– ročište zakazano za 1. prosinca 2000. odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca;
– na ročištu održanom 19. siječnja 2001. sud je saslušao podnositelja, te je zaključio glavnu raspravu;
– u povodu žalbe drugo i trećetuženika predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– u ponovnom postupku sud je održao ročište 10. lipnja 2005. i 18. studenoga 2005. na kojem je glavna rasprava zaključena;
– protiv odluke suda broj: Pn-588/04 od 1. prosinca 2005. podnositelj je pravodobno izjavio žalbu 22. studenoga 2006., te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-1098/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 11. veljače 1976. pred Okružnim sudom u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 7. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset devet (29) godina i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i jedan (1) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je održao više ročišta, zatim je odredio i proveo dopunu medicinskog vještačenja, u više je navrata dopisima od nadležnih institucija zatražio presliku zdravstvenog kartona podnositelja, zaključio je pa preotvorio glavnu raspravu, proveo je dokaz saslušanjem podnositelja, te je glavnu raspravu ponovno zaključio.
U povodu žalbe drugo i trećetuženika predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je svojom odlukom prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je proveo ponovni postupak, u kojem su održana dva (2) ročišta za glavnu raspravu, te je sud ponovno odlučio o zahtjevu podnositelja. U povodu žalbe podnositelja, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o relativnoj složenoj pravnoj stvari. Naime, tijekom postupka provedeno je više vještačenja, međutim Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tome, navedeno ne može opravdati duljinu postupka u trajanju duže od trideset (30) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio duže od sedam (7) godina, odnosno ukupno preko trideset (30) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Također, ukazuje se, da unatoč navedenoj duljini postupka, postupak još uvijek nije pravomoćno okončan.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost redovnih sudova, značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja, kao i činjenicu da podnositelj nije svojim ponašanjem doprinio duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1089/2005
Zagreb, 30. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.