USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2156

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. M. iz V., kojeg zastupa Z. N. odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 30. svibnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1531/85 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. M. iz V., S. M. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od12.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 1. ožujka 2005. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem: P-1531/85, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 25. listopada 1985. godine B. M. iz V. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Šibeniku protiv podnositelja i I. M., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud je održao ukupno dvanaest ročišta za glavnu raspravu (25. ožujka 1986., 17. travnja 1986., 15. svibnja 1986., 25. travnja 1989., 15. listopada 1993., 25. kolovoza 1994., 14. ožujka 1995., 11. travnja 1995., 25. svibnja 1995., 6. prosinca 1996., 21. svibnja 1997. te 5. lipnja 1997.). Očevid u prisutnosti vještaka održan je 22. svibnja 1989. Nalaz vještaka je predan sudu 5. travnja 1993. Na ročištu održanom 15. listopada 1993. utvrđeno je da je drugotužena preminula. Sukladno tome, postupak je nastavljen protiv podnositelja kao jedinog tuženika. Na ročištu održanom 25. kolovoza 1994. sud je prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se vodio pod brojem: O-847/93. Postupak je nastavljen 14. ožujka 1995. Dopuna nalaza i mišljenja vještaka predana je sudu 3. studenoga 1997.
Postupak je nastavljen ročištem održanim 23. siječnja 1998.
Podnescima od 24. siječnja 1998. i 5. veljače 1998. podnositelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
Sljedeće ročište održano je 11. veljače 1998.
Na ročištu održanom 17. ožujka 1998. sud je saslušao tužiteljicu.
Na ročištu održanom 16. travnja 1998. sud je saslušao podnositelja.
Sljedeće ročište održano je 26. lipnja 1998.
Rješenjem od 21. kolovoza 1998. ročište za održavanje glavne rasprave odgođeno je na neodređeno vrijeme zbog spriječenosti suca.
Na ročištu održanom 23. veljače 1999. sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka.
Dana 24. ožujka 1999. sudski vještak je sudu predao pisano očitovanje na primjedbe tuženika.
Sljedeća ročišta održana su 26. ožujka 1999. i 15. travnja 1999.
Na ročištu održanom 12. svibnja 1999. sud je tužiteljici dodijelio rok od 8 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva te odbio podnositeljev prijedlog za izuzeće vještaka.
Ročište zakazano za 2. lipnja 1999. odgođeno je do donošenja odluke o podnositeljevom zahtjevu za izuzeće suca.
Podnescima od 1. lipnja 1999. i 20. siječnja 2000. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 21. prosinca 1999. odgođeno je na zahtjev stranaka.
Na ročištu održanom 21. siječnja 2000. sud je zaključio glavnu raspravu.
U međupresudi od 21. siječnja 2000. prvostupanjski sud je utvrdio da su parnične stranke suvlasnici zajedničke imovine, i to tužiteljica 3/8 dijela, a podnositelj 5/8 dijela. Međupresuda je otpremljena strankama 4. listopada 2000. godine.
Dana 24. listopada 2000. podnositelj je podnio žalbu protiv međupresude, a 19. prosinca 2000. tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu.
Rješenjem broj: Gž-82/01 od 12. veljače 2001., Županijski sud u Šibeniku usvojio je podnositeljevu žalbu, ukinuo pobijanu međupresudu te 14. ožujka 2001. godine predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Sljedeće ročište pred prvostupanjskim sudom održano je 26. listopada 2001. godine.
Na ročištu održanom 29. studenoga 2001. sud je proveo dokaz saslušanjem građevinskog vještaka.
Sljedeće ročište održano je 12. lipnja 2002. godine.
Na ročištu održanom 4. srpnja 2002. sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka te zaključio glavnu raspravu.
Međupresudom od 4. srpnja 2002. sud je utvrdio da su tužiteljica i podnositelj temeljem bračne zajednice suvlasnici zajedničke imovine i to: tužiteljica 13/50 dijela, a podnositelj 37/50 dijela. Sud je istovremeno donio i rješenje kojim zastaje s raspravljanjem o utvrđivanju pokretnina koje čine zajedničku imovinu stranaka te s njihovom diobom do pravomoćnosti međupresude. Međupresuda je otpremljena strankama 26. studenoga 2002. godine.
Protiv te međupresude tužiteljica je podnijela žalbu 16. prosinca 2002., a podnositelj 17. prosinca 2002. godine.
Presudom broj: Gž-310/03 od 17. svibnja 2004., Županijski sud u Šibeniku odbio je žalbe stranaka kao neosnovane te potvrdio pobijanu međupresudu.
Protiv presude Županijskog suda u Šibeniku tužiteljica je izjavila reviziju koja je rješenjem prvostupanjskog suda od 4. svibnja 2005. dijelom odbačena kao nedopuštena, a dijelom kao nepravodobna.
Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 17. listopada 2005. odbijena je tužiteljičina žalba protiv rješenja o odbacivanju revizije.
Postupak je nastavljen ročištima održanim 22. veljače 2006. i 16. ožujka 2006.
Dopisom Općinskog suda u Šibeniku od 25. rujna 2005. pozvan je sudski vještak da provede dopunsko vještačenje, a stranke na uplatu predujma za vještačenje.
Podneskom od 16. listopada 2006. podnositelj je zatražio izuzeće uređujućeg suca u predmetu, dok je podneskom od 3. studenoga 2006. predložio razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka isplatom.
Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 9. veljače 2007. odbačen je podnositeljev prijedlog za izuzeće.
Dana 13. veljače 2007. upućena je požurnica sudskom vještaku za dostavu dopunskog nalaza i mišljenja, dok je tužiteljica pozvana na uplatu predujma za vještačenje.
Dana 20. ožujka 2007. Općinski sud u Šibeniku zaprimio je dopunski nalaz i mišljenje vještaka.
U nastavku postupka održana su ročišta 12. travnja 2007. i 15. svibnja 2007.
Sljedeće ročište zakazano je za 5. lipnja 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 25. listopada 1985. B. M. podnijela je tužbu protiv podnositelja i I. M. radi utvrđenja i diobe bračne stečevine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 1. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devetnaest (19) godina, četiri (4) mjeseca i tri (3) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku u dva navrata u ukupnom trajanju od četiri (4) godine i sedam (7) mjeseci te pred Županijskim sudom u Šibeniku također u dva navrata u ukupnom trajanju od oko dvije (2) godine. Od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, prvostupanjski je sud održao sedamnaest (17) ročišta za glavnu raspravu te donio dvije međupresude (21. siječnja 2000. i 4. srpnja 2002.). Drugostupanjski sud je u pravno relevantnom razdoblju donio rješenje od 12. veljače 2001. te presudu od 17. svibnja 2004.
Razmatrajući postupanje sudova u razmatranom razdoblju Ustavni sud je utvrdio da je bilo nekoliko razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda u ukupnom trajanju od dvije (2) godine i dvadeset dva (22) dana i to: – od 26. lipnja 1998. do 23. veljače 1999.; – od 21. siječnja 2000. kad je zaključena glavna rasprava pa do 4. listopada 2000. kad je prvostupanjski sud međupresudu otpremio strankama; – od 14. ožujka 2001. (kad je rješenje drugostupanjskog suda od 12. veljače 2001. vraćeno prvostupanjskom sudu) do 26. listopada 2001. kad je održano ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije u većoj mjeri pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se radi o složenom predmetu u kojemu je bilo potrebno utvrditi suvlasničke dijelove na nekretninama i pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te odlučiti o diobi nekretnina. Međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da niti nakon više od dvadeset godina predmet nije u cijelosti pravomoćno okončan.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao (7) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset tri (23) dana.
U tom razdoblju prvostupanjski sud je bio potpuno neaktivan oko dvije (2) godine.
Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, koji još uvijek nije u cijelosti pravomoćno okončan, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-939/2005
Zagreb, 30. svibnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.