USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2166

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukida članak 18. stavak 1. točka a), Odluke o korištenju gradskih parkirališta (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 9/02., 12/02., 4/05., 5/06. i 6/06. – pročišćeni tekst) u dijelu koji glasi: »ne plati naknadu ili«.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
III. Ova odluka objavit će se u »Službenom vjesniku Šibensko--kninske županije«.

i

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o korištenju gradskih parkirališta (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 9/02., 12/02., 4/05., 5/06. i 6/06. – pročišćeni tekst) u cijelosti.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
III. Ovo rješenje objavit će se u »Službenom vjesniku Šibensko--kninske županije«.

Obrazloženje

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o korištenju gradskih parkirališta (»Služ­beni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 9/02., 12/02., 4/05., 5/06. i 6/06. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Odluka) podnio je dr. Boris Kale iz Šibenika.
Predlagatelj navodi da je osporena Odluka nesuglasna s odredbama članaka 5., 52. i 134. stavka 1. Ustava. Obrazlaže da su ceste, ulice i morska obala dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, pa da se samo zakonom može propisati način na koji se ona mogu upotrebljavati i iskorištavati. Smatra da Gradsko vijeće Grada Šibenika nije bilo ovlašteno donijeti Odluku. Navodi da Gradsko vijeće nije postupilo suglasno odredbi članka 1. stavka 2. točke 6. i članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 3/94.), jer da Gradsko vijeće nema ovlaštenje za propisivanje naknade za parkiranja na dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku, te da pri određivanju parkirnih mjesta nisu poštivani imperativni propisi. Navodi da su Odlukom povrijeđena ustavna i zakonska prava i slobode građana na kretanje i vožnju. Nadalje, da parkirališta koja su određena uz more čine pomorsko dobro. Odluku smatra suprotnom i Zakonu o komunalnoj djelatnosti (»Narodne novine«, broj 59/01.). Spornom navodi i »ugovornu kaznu« koja je Odlukom propisana. Smatra da Gradski parking d.o.o., kojeg je osnovalo Gradsko vijeća Grada Šibenika, za organiziranje naplate parkiranja na cestama, ulicama, pomorskom dobru i javnim površinama, ne obavlja niti može obavljati naplatu parkiranja kao komunalnu djelatnost. Ova Odluka, smatra predlagatelj, je Gradski parking stavila u monopolni položaj.
Predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi neustavnost i nezakonitost Odluke te da ju ukine.
2. Odluku je, na temelju članka 1. stavka 2. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 59/96. – pročišćeni tekst), članka 31. stavka 2. Statuta Grada Šibenika (»Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije«, broj 18/01. i 7/02.) i točke I. Odluke o prijenosu ovlaštenja za uređenje prometa Županijske skupštine Županije šibenske (»Službeni vjesnik Šibensko--kninske županije«, broj 3/97.), uz prethodnu suglasnost Policijske uprave Šibensko-kninske, broj: 511-13-03-16-1726/02 od 26. ožujka 2002. godine, na sjednici održanoj 28. svibnja 2002. godine, donijelo Gradsko vijeće Grada Šibenika.
Prijedlog je djelomično osnovan.
3. Prema odredbama članka 5. Ustava Republike Hrvatske, zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom te je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
O suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno drugih propisa s Ustavom i zakonom, odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske na temelju članka 128. alineja 1. i 2. Ustava, na način i prema postupku koji su propisani Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
Kako je predmet ustavnosudske ocjene drugi propis, koji se u pravilu donosi radi provedbe zakona, on mora biti u skladu sa zakonom i Ustavom.
4. Neposredno mjerodavne odredbe Ustava za ocjenu osporene Odluke su sadržane u članku 3. i članku 5. stavku 1. Ustava.
Odredba članka 3. Ustava glasi:
(...), vladavina prava (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Odredba članka 5. stavka 1. Ustava glasi:
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonom.
5. Članak 1. stavak 2. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama glasi:
(...)
(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost policijske uprave, uređuje promet na svom području tako da određuje:
(...)
6. parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja,
(...)
Članak 31. stavak 2. Statuta Grada Šibenika glasi:
Gradsko vijeće:
(...)
2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga Grada.
(...)
Točka I. Odluke o prijenosu ovlaštenja za uređenje prometa Županijske skupštine Županije šibenske glasi:
Ovlaštenja za uređenje prometa sadržana u članku 1. stavak 2., članku 3. stavak 5. i 7., članku 11. stavak 2., članku 60. stavak 2. i članku 61. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prenose se na općinska i gradska vijeća na način da će ista nastaviti neposredno uređivanje prometa na svojim područjima, dok će Upravni odjel – Odsjek za pomorstvo, promet i veze Šibensko-kninske županije obavljati poslove koordinacije, te u suradnji s policijskom upravom pratiti ostvarivanje uvjeta za siguran i nesmetan promet na cestama.
6. Predlagatelj, navodeći razloge za osporavanje Odluke u cjelini, ipak, posebno osporava odredbe članka 13., 16. i 18.
Odredba članka 13. Odluke glasi:
Korisnik parkirališta je dužan najkasnije deset minuta nakon dolaska na parkirno mjesto nabaviti parkirnu kartu i to vrijeme od deset minuta podrazumijeva vrijeme tolerancije u kojem ne može dobiti ugovornu kaznu, a služi za kraća zaustavljanja ili vrijeme nabavke parkirne karte.
Plaćanje naknade za parkiranje organizira se putem automata ili prodajom parkirnih karata na kioscima i drugim prodavaonicama.
Za slučaj naplate prodajom parkirnih karata na kioscima i drugim prodavaonicama, vlasnik odnosno korisnik vozila sam na karti upisuje vrijeme početka parkiranja (datum, sat i minutu).
Odredba članka 16. Odluke glasi:
Parkiranjem vozila na parkiralištu smatra se da je korisnik parkirališta pristao na uvjete korištenja odnosnog parkirališta utvrđene ovom odlukom, te da je sukladno tome s Gradskim parkingom zaključio ugovor o parkiranju vozila.
Odredba članka 18. Odluke glasi:
Korisnik parkirališta plaća ugovornu kaznu ako:
a) ne plati naknadu ili vidno ne istakne parkirnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila,
b) u parkirnu kartu unese netočne podatke (o vremenu parkiranja i drugo), odnosno ako istekne vrijeme parkiranja,
c) koristi parkirnu kartu koja ne odgovara parkirališnoj zoni ili kategoriji vozila,
d) nepravilnim parkiranjem zauzme više od jednog parkirnog mjesta.
Za radnje pod a) i b) stavka 1. ovog članka ugovorna kazna je petnaesterostruki, a za radnje pod c) i d) peterostruki iznos cijene parkirne karte za jedna sat parkiranja.
7. Odredbom članka 270. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) određen je pojam ugovorne kazne.
Članak 270. stavak 1. i 3. ZOO glasi:
Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određenu novčanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna).
(...)
Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.
Sukladno tome, odredba članka 270. stavka 3. ZOO imperativne je naravi te određuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.
8. Razmatrajući odredbe osporavane Odluke, navode predlagatelja, kao i mjerodavne pravne norme, ocjena je Ustavnog suda da odredba članka 18. stavka 1. točke a) Odluke nije u suglasju sa zakonom i Ustavom Republike Hrvatske.
Navedenom odredbom propisano je:
Korisnik parkirališta plaća ugovornu kaznu ako:
a) ne plati naknadu ili (...)
Dakle, tom odredbom ugovorna kazna propisana je za novčanu obvezu, a što je protivno odredbi članka 270. stavka 3. ZOO.
9. Slijedom iznijetog, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke Odluke.
10. Objava odluke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
11. Razmatrajući osporenu Odluku u cijelosti, Ustavni sud utvrđuje da je ovu Odluku donijelo Gradsko vijeće Grada Šibenika na temelju navedene zakonske odredbe te odgovarajućih odredbi podzakonskih akata, u okviru danih ovlasti. Polazeći od sadržaja ustavnih odredbi te odredbi Zakona na temelju kojih je Odluka donijeta, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnove za ukidanje Odluke u cijelosti.
12. Slijedom navedenog, Ustavni sud je, na temelju članka 43. Ustavnog zakona, riješio kao u točki I. izreke rješenja.
13. Objava rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-II-1313/2003
Zagreb, 5. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.