USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2221

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli V. P., G. P., S. P. i mldb. N. P. iz Z., na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-300/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– V. P. iz Z., R. 48, u iznosu od 10.500,00 kn,

– G. P. iz Z., R. 48, u iznosu od 10.500,00 kn,

– S. P. iz Z., R. 48, u iznosu od 10.500,00 kn i

– N. P. iz Z., R. 48, u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V.  Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1.  Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 21. prosinca 2004. podnijeli ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2.  Podnositelji ustavne tužbe (V. P. te njegovi roditelji i malodobna kćerka) podnijeli su 12. lipnja 1995. godine tužbu Općinskom sudu u Zlataru protiv prvotuženika, »D.«, poduzeća za proizvodnju proizvoda od drva i metala, p.o. L., Z. B., drugotuženika »C. o.«, d.d. Z., Filijale Z. i trećetuženika V. K. iz M. B. radi naknade štete nastale uslijed ozljede na radu podnositelja V. P.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta za glavnu raspravu (17. kolovoza 1995., 15. studenoga 1995. i 15. veljače 2006.) te je provedeno medicinsko vještačenje.

Postupak je nastavljen ročištima održanim 27. studenoga 1997. i 18. prosinca 1997. godine.

18. prosinca 1997. godine Općinski sud u Zlataru donio je presudu i rješenje broj: P-190/95 protiv kojih su stranke izjavile žalbe.

Predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zlataru 23. studenoga 1998. godine.

Budući da je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak, Županijski sud u Zlataru je 5. siječnja 2000. godine remisorno vratio predmet sudu prvog stupnja da bi se utvrdilo kada su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom.

Predmet je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zlataru 10. veljače 2000. godine.

29. ožujka 2000. Županijski sud u Zlataru donio je presudu broj: Gž-200/00-2 kojom je odbijena žalba drugotuženika te su potvrđene točke II. i VI. izreke prvostupanjske presude.

Rješenjem Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-200/00-2 od 29. ožujka 2000., taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u odnosu na prvotuženika, dok je žalbu tužiteljice M. P. odbacio kao nedopuštenu te je ukinuo odluku Općinskog suda u Zlataru kojom je odlučeno o parničnom trošku.

Protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru drugotuženik je 31. svibnja 2000. godine izjavio reviziju.

Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2473/00-2 od 11. rujna 2002. godine, djelomično je preinačena presuda Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-200/00-2 od 29. ožujka 2000. i presuda Općinskog suda u Zlataru broj: P-190/95 od 18. prosinca 1997. godine, u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama, dok je u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku u odnosu na drugotuženika ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

Postupak je nastavljen ročištem održanim 28. studenoga 2002.

Podneskom od 7. veljače 2003. godine podnositelji su povukli tužbu u odnosu na drugotuženika i trećetuženika.

Rješenjem Općinskog suda u Zlataru broj: P-131/00-44 od 17. ožujka 2003. godine naloženo je podnositeljima da trećetuženiku nadoknade parnični trošak.

Protiv navedenog rješenja podnositelji su izjavili žalbu.

24. travnja 2003. godine Županijski sud u Zlataru je remisorno vratio predmet sudu prvog stupnja radi donošenja rješenja o povlačenju tužbe.

Spis je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zlataru 15. svibnja 2003.

Rješenjem Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-741/03-2 od 11. lipnja 2003. godine, odbijena je žalba podnositelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru od 17. ožujka 2003. godine kojim je odlučeno o parničnom trošku.

Sljedeće ročište održano je 18. rujna 2003. na kojemu je zaključena glavna rasprava.

18. rujna 2003. godine Općinski sud u Zlataru donio je dopunsku presudu na temelju odricanja i rješenje broj: P-131/00-51, kojim je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja s osnove izvanugovorne odgovornosti za štetu, te je utvrđeno povlačenje tužbe u određenom dijelu i odlučeno o parničnom trošku.

Protiv dopunske presude i rješenja podnositelji su izjavili žalbu te podnijeli prijedlog za delegaciju suda.

Rješenjem Općinskog suda u Zlataru broj: P-131/00-56 od 9. ožujka 2004. godine, odbijen je prijedlog podnositelja za određivanje drugog suda nadležnog za suđenje u konkretnom predmetu.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-528/04-2 od 26. svibnja 2004. godine, odbijena je žalba podnositelja protiv dopunske presude i rješenja od 18. rujna 2003. godine.

9. kolovoza 2004. godine Općinski sud u Zlataru dostavio je spis Trgovačkom sudu u Zagrebu na daljnji postupak sukladno rješenju Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-200/00-2 od 29. ožujka 2000., kojim je odlučeno da će se u odnosu na prvotuženika (nad kojim je otvoren stečajni postupak) predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2939/04 od 26. kolovoza 2004. godine, obustavljen je parnični postupak budući da je nad tuženikom zaključen stečajni postupak, te je tuženik prestao postojati.

Protiv tog rješenja podnositelji su izjavili žalbu.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2939/04 od 11. listopada 2004. godine, utvrđeno je da se žalba podnositelja smatra prijedlogom za nastavak parničnog postupka, te da se postupak nastavlja.

Postupak je nastavljen ročištem održanim 9. prosinca 2004. godine.

Dopisom od 10. prosinca 2004. godine upućenim Vrhovnom sudu, Trgovački sud u Zagrebu je zatražio rješavanje sukoba nadležnosti u konkretnom predmetu.

Prema rješenju Vrhovnog suda broj: Grl-781/04-2 od 13. siječ­nja 2005., za postupanje u predmetu nadležan je Županijski sud u Zlataru.

Presudom Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-750/05 od 6. lipnja 2005., odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj: P-190/95 od 18. prosinca 1997. u pobijanom dijelu.

9. kolovoza 2005. godine podnositelj V. P. izjavio je reviziju protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-750/05 od 6. lipnja 2005., u dijelu kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva.

23. travnja 2007. spis je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o reviziji.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Parnični postupak pokrenut je 12. lipnja 1995. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zlataru.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Za­konom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvat­sku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slo­boda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne no­vine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i te­meljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 21. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i petnaest (15) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zlataru koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao dva ročišta i donio presudu i rješenje.

U povodu žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zlataru koji je 29. ožujka 2000. donio presudu i rješenje kojom je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena (točke II. i VI. izreke prvostupanjske presude) a djelomično ukinuta.

U povodu revizije drugotuženika izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu i rješenje od 11. rujna 2002. godine kojom su djelomično preinačene prvostupanjska i drugostupanjska presuda a djelomično ukinute (u odnosu na drugotuženika) i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je naloženo podnositeljima da trećetuženiku nadoknade parnični trošak, a drugostupanjski sud je odlučio o žalbi podnositelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja.

Nastavljajući postupak, prvostupanjski sud je održao dva ročišta, zaključio glavnu raspravu, donio dopunsku presudu na temelju odricanja i rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u određenom dijelu i odlučeno o parničnom trošku te donio rješenje kojim je odlučio o prijedlogu podnositelja za određivanje drugog suda nadležnog za suđenje u konkretnom predmetu.

26. svibnja 2004. godine Županijski sud u Zlataru je odbio žalbu podnositelja protiv dopunske presude i rješenja.

Općinski sud u Zlataru dostavio je spis Trgovačkom sudu u Zagrebu na daljnji postupak sukladno rješenju Županijskog suda u Zlataru od 29. ožujka 2000. kojim je odlučeno da će se u odnosu na prvotuženika (nad kojim je otvoren stečajni postupak) predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje kojim je obustavljen parnični postupak, rješenje kojim je određen nastavak postupka te održao jedno ročište i izazvao sukob nadležnosti.

Nakon rješavanja sukoba nadležnosti Županijski sud u Zlataru je 6. lipnja 2005. odbio žalbe stranaka i potvrdio presudu Općinskog suda u Zlataru broj: P-190/95 od 18. prosinca 1997. u pobijanom dijelu.

9. kolovoza 2005. godine podnositelj V. P. izjavio je reviziju protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-750/05 od 6. lipnja 2005.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu bitno doprinijeli duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu s više tužitelja i više tuženika od kojih je nad jednim u tijeku parničnog postupka otvoren stečajni postupak (a što je dovelo do sukoba nadležnosti u konkretnom predmetu). Složenosti postupka doprinosi i činjenica da je bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje. Međutim, unatoč tome, Sud ocjenjuje da navedene okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje parničnog postupka preko devet godina.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u ovom predmetu do dana podnošenja ustavne tužbe ukupno trajao preko devet (9) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Imajući u vidu postupanje nadležnih sudova opisano u točki 4.2. obrazloženja ove odluke, Sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nije bilo neaktivnosti nadležnih sudova, već je riječ o neučinkovitom postupanju sudova (a što proizlazi iz činjenice da su sudovi donijeli pet odluka kojim je odlučivano o tužbenim zahtjevima podnositelja, a da postupak u odnosu na podnositelja Vladu Pozaića još uvijek traje).

Polazeći od navedenog, kao i činjenice da postupak ima veliko značenje za podnositelje (podnositelj V. P. je u štetnom događaju koji je nastao za vrijeme obavljanja poslova i radnih zadataka kod prvotuženika zadobio višestruke teške tjelesne ozljede uslijed kojih je nastupio teški invaliditet od 80%), Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1040/2005

Zagreb, 5. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.