POSLOVNE INFORMACIJE - 71 9.7.2007. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1445/2005 od 5. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2222

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. C. iz B., kojeg zastupa T. S., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3001/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. C. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 3. svibnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. ožujka 1996. godine podnositelj je Općinskom sudu Rijeci podnio tužbu protiv tuženog, HŽ – Hrvatske željeznice, d.o.o Z., radi naknade štete koja se je vodila pod poslovnim brojem: P-852/96.

Nakon toga održano je šest ročišta (13. rujna 1996., 29. listopada 1996., 13. prosinca 1996., 28. ožujka 1997., 25. lipnja 1998. i 13. listopada 1998), i jedno prometno vještačenje 4. ožujka 1996., te je dana 13. listopada 1998. godine zaključena glavna rasprava i donesena presuda, broj: P-582/96-23 od 13. listopada 1998. godine, koja je po žalbi tuženika rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-32/94-2 od 21. ožujka 2001. godine, ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak 13. travnja 2001. godine.

U ponovljenom postupku nakon požurnice podnositelja ustavne tužbe, a prije podnošenja ustavne tužbe održano je samo 1 ročište dana 23. ožujka 2005. godine.

Nakon podnošenja ustavne tužbe 27. lipnja 2006. godine zaključena je glavna rasprava, te je 14. srpnja 2006. godine donesena presuda, broj: P-2176/01-50, protiv koje je tuženik 8. kolovoza 2006. godine izjavio žalbu, te je spis dostavljen Županijskom sudu u Rijeci na rješavanje.

Županijski sud u Rijeci dopisom, broj: Gž-4830/06 od 23. veljače 2007. godine, vraća spis prvostupanjskom sudu te ističe da je u toj pravnoj stvari nastupio po sili zakona prekid postupka dana 29. prosinca 2006. godine.

Nakon toga Općinski sud u Rijeci donosi rješenje, broj: P-2176/01-66 od 15. ožujka 2007. godine, kojim se utvrđuje prekid postupka.

Protiv tog rješenja HŽ-Vuča vlakova d.o.o. R. je dana 29. ožujka 2007. izjavilo žalbu.

Spis se po žalbi nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Rijeci od 24. travnja 2007. godine pod brojem: Gž-3001/07, te je postupak još u tijeku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 13. ožujka 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Rijeci radi naknade štete.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 29. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno 9 (devet) godina, 1 (jedan) mjesec i 16 (šesnaest) dana, od čega 7 (sedam) godina, 4 (četiri) mjeseca i 24 (dvadeset četiri) dana u pravno relevantnom razdoblju.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prije pravno relevantnog razdoblja, a to je do 5. studenoga 1997. godine, u postupku su održana četiri ročišta. U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju održana su ročišta 25. lipnja 1998. i 13. listopada 1998. godine, kada je donesena prvostupanjska presuda koja je ukinuta drugostupanjskom odlukom od 21. ožujka 2001. godine. Potom od 13. travnja 2001. godine, kada je dostavljana ukidna drugostupanjska odluka, do 23. ožujka 2005. godine nije poduzeta niti jedna radnja u postupku. Dakle u razdoblju od gotovo četiri godine bilo je razdoblje potpune neaktivnosti prvostupanjskog suda, te je taj sud nakon podnošenja ustavne tužbe donio 17. srpnja 2006. godine presudu protiv koje je 8. kolovoza 2006. tuženik izjavio žalbu, a u povodu koje je Županijski sud u Rijeci vratio spis Općinskom sudu u Rijeci. Prvostupanjski sud donio je nakon toga rješenje o prekidu postupka na koje je uložena žalba, te se spis po žalbi nalazi pred Županijskim sudom u Rijeci, odnosno, postupak je još u tijeku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o postupku naknade štete, dakle, o relativno složenom postupku, ali koja okolnost, međutim, ne može opravdati ukupno trajanje parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko deset godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Sukladno odredbi 23. Ustavnog zakona svaki sudionik snosi svoje troškove postupka zbog čega Ustavni sud nije odlučivao o zahtjevu za naknadu troškova punomoćnika podnositelja.

10. Predsjednik Županijskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1445/2005

Zagreb, 5. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.