USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2233

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli J. B., M. B. i N. S. iz B., koje zastupa M. M., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 5. lipnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-1478/95 (raniji broj: Pn-3789/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– J. B. iz B., u iznosu od 18.400,00 kn;

– M. B. iz B., u iznosu od 18.400,00 kn;

– N. S. iz B., u iznosu od 18.400,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelji su 15. prosinca 2005., na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-1478/95, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2007., te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1478/95 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelji su 8. srpnja 1993. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima, za koju štetu tvrde da je nastala na njihovoj kući podmetanjem eksplozivne naprave od nepoznatog počinitelja.

Do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud je na ročištu 10. studenoga 1993. donio presudu zbog izostanka. Na ročištima 8. ožujka 1994. i 5. srpnja 1994. raspravljano je o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, te je 5. srpnja 1994. donijeto rješenje kojim se presuda zbog izostanka ukida. Predmet se vodi pod brojem: Pn-1478/95. Daljnja ročišta održana su 21. veljače 1995., 25. svibnja 1995. i 19. ožujka 1996., na kojem je sud donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka na temelju članka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.) do donošenja posebnog propisa kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Rješenje o nastavku postupka sud je donio 24. studenoga 2003. godine.

Rješenjem od 2. travnja 2004. prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu podnositelja.

Podnositelji su 16. travnja 2004. podnijeli žalbu, koja je zajedno sa spisom dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu 18. lipnja 2004. godine.

Županijski sud je rješenjem od 28. kolovoza 2006. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovno postupanje.

Ročište je održano 17. travnja 2007. godine.

S obzirom na prigovore tuženika da su podnositelji pokrenuli parnični postupak radi naknade štete vezano uz istu nekretninu i pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Općinski sud u Zagrebu je dopisom od 17. travnja 2007. zatražio na uvid taj predmet.

Ročište je određeno za 8. lipnja 2007. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

3.1. Podnositelji su 8. srpnja 1993. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

 

Članak 180.

 

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

 

Članak 1.

 

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.

 

Članak 2.

 

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.

Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

 

Članak 2.

 

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

 

Članak 10.

 

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.

Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupka, u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedena vrsta postupaka bila u prekidu tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 8. srpnja 1993. godine.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 15. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, pet (5) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe, dakle u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i deset (10) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

 

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-1478/95 nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

Rješenje Općinskog suda u Zagrebu o prekidu postupka od 19. ožujka 1996. godine imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o nastavku postupka i rješenje kojim se oglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu podnositelja.

Nakon razmatranog razdoblja sud je održao jedno ročište za glavnu raspravu.

U razdoblju od podnošenja tužbe Općinskom sudu pa do 5. studenoga 1997., dakle u razdoblju prije razmatranog, pravno relevantnog, prvostupanjski sud je održao šest ročišta te donio rješenje o prekidu postupka.

Županijski sud je o žalbi podnositelja podnijetoj protiv rješenja kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim rješavao dvije (2) godine, dva (2) mjeseca i deset (10) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, svojim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

 

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima istovjetnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe parnični postupak, koji se vodi radi naknade štete po tužbi podnositelja, ukupno trajao preko dvanaest godina. U pravno relevantnom razdoblju trajao je preko osam godina.

Polazeći od utvrđenja Suda navedenih u točki 4. obrazloženja ove odluke, a posebice imajući u vidu ukupnu duljinu postupka i utjecaj zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Iz navedenih razloga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5042/2005

Zagreb, 5. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.