|
|
|
|
2269
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski,
Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz Z., kojega zastupa
M. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 13. lipnja 2007. godine,
jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: P-3180/04 (P-6600/96) u najkraćem mogućem roku,
ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave
ove odluke u »Narodnim novinama«.
III.
Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«
broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M.
M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. –
pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj je 8. prosinca 2005. godine, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni
tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Tužbu je podnio
Općinskom sudu u Zagrebu 25. studenoga 1996. godine protiv tuženika L. K. iz
Z., a koji postupak do podnošenja ustavne tužbe nije dovršen.
U
ustavnoj tužbi navodi da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno ustavno
pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, pa
predlaže usvajanje ustavne tužbe, nalaganje
prvostupanjskom sudu donošenje odluke, te određivanje primjerene naknade.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i
očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće činjenice
koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:
Do
5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta glavne rasprave.
Na
ročištu 3. lipnja 1997. godine proveden je dokaz saslušanjem parničnih
stranaka, podnositelju je naloženo da dostavi presliku ponudbenog troškovnika,
koji je on dostavio 23. lipnja 1997. godine, dok je protustranka
isti nalog ispunila tek 21. travnja 1999. godine, dakle dvije godine nakon što
je stranci – tuženoj u postupku – sud tu radnju naredio, a da je pri tome sud
bio te dvije godine potpuno pasivan, pa je u pravno relevantnom razdoblju prvo
ročište (od početka postupka treće), održano 8. lipnja 1999. godine, tri godine
nakon podnošenja tužbe sudu.
Na
tom ročištu određeno je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i
građevinskim vještačenjem.
Nakon
što je podnositelj uplatio predujam 2. prosinca 1999. godine, za određeno
vještačenje sud je skoro pet mjeseci nakon toga, rješenjem od 18. travnja 2000.
godine naložio vještaku da dostavi u spis vještački nalaz i mišljenje. Vještak
je tek šest mjeseci nakon tog dopisa od 19. listopada 2000. godine izvijestio
sud da je za izradu vještva potrebno da podnositelj
dostavi građevinsku knjigu i dokaznicu mjera.
Podnositelj
je tražio izuzeće suca, što je odbijeno rješenjem predsjednika suda 5.
listopada 2001. godine.
Na
ročištu održanom 16. listopada 2002. godine, podnositelj je izjavio da se ne
slaže s izborom vještaka i da mu neće dostaviti zatraženo, dok se protustranka protivila imenovanju drugog vještaka.
Prvi
put je u predmetu donesena presuda 16. listopada 2002. godine, šest godina
nakon podnošenja tužbe.
Presuda
je po žalbi podnositelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 9.
ožujka 2004. godine broj: Gž-2268/03.
Sada
se postupak vodi pod oznakom P-3180/04.
U
nastavku postupka sud je rješenjem od 1. rujna 2004. godine promijenio osobu
vještaka, što je u prijašnjem postupku odbio učiniti.
Skoro
dvije godine nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak sud je za 2. lipnja
2006. godine odredio očevid i naložio strankama da dostave na uvid određenu
dokumentaciju. Očevid je održan 23. svibnja 2006. godine.
Vještak
je nalaz i mišljenje dostavio 22. siječnja 2007. godine, koji je tada
dostavljen strankama na očitovanje.
Nalazi
i očitovanja dostavljeni su strankama 19. veljače i 5. travnja 2007. godine, dok je ročište u ovom predmetu zakazano
za 5. srpnja 2007. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.
Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini
sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava i članka 63.
Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični
postupak pokrenut je tužbom podnositelja 25. studenoga 1996. godine
Duljina
postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju
stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u
daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na
Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju
na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj
9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U
članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja
njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za
kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna
tužba podnijeta je 8. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, jedan (1) mjesec i trinaest (13)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o Konvenciji pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao osma (8) godina, jedan (1) mjesec i tri (3)
dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ukupno
je trajanje postupaka preko deset godina. U dosadašnjem postupku je
prvostupanjski sud, po ocjeni ovog Suda, u više navrata postupio neučinkovito
posebno u pogledu provođenja vještačenja, zbog čega je između ostaloga i
ukinuta prvostupanjska presuda od 2002. godine. Sud je zakazivao ročišta
rijetko, dozvolio je da protustranka postupi po
naređenju suda tek nakon dvije godine. Do nastavaka postupka, nakon ukidnog rješenja, proteklo je dvije godine, te se i nadalje
postupak vodi neučinkovito i novo ročište glavne rasprave, na kojem će se
raspravljati o nalazu i mišljenju vještaka, zakazano je tek za srpanj 2007.
godine, a što je više od tri godine kako je predmet vraćen na ponovni postupak
i deset godina od podnošenja tužbe sudu, odnosno devet godina vođenja postupka
u pravno relevantnom razdoblju.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju
Ustavnog suda, nije doprinio duljini trajanja sudskih postupaka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz
spisa predmeta je razvidno da se radi o složenom sudskom predmetu, ali koji ne
opravdava duljinu trajanja postupka preko deset godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5.
Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju vodi pred sudom
prvog stupnja u trajanju od preko deset godina, tijekom kojeg razdoblja je sud
jednom meritorno odlučio. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje
neaktivnosti i neekonomičnosti postupanja suda, te polazeći od činjenice da je
postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, razvidno je da je takvim
postupanjem Općinskog suda u Zagrebu, prema ocjeni Suda, povrijeđeno ustavno
pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga
je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog
zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu
naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz
istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8.
Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije
osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj
nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj:
U-IIIA-4844/2005
Zagreb, 13. lipnja 2007.
USTAVNI
SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |