POSLOVNE INFORMACIJE - 72 11.7.2007. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-4844/2005 od 13. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2269

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz Z., kojega zastupa M. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 13. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3180/04 (P-6600/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 8. prosinca 2005. godine, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Tužbu je podnio Općinskom sudu u Zagrebu 25. studenoga 1996. godine protiv tuženika L. K. iz Z., a koji postupak do podnošenja ustavne tužbe nije dovršen.

U ustavnoj tužbi navodi da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, pa predlaže usvajanje ustavne tužbe, nalaganje prvostupanjskom sudu donošenje odluke, te određivanje primjerene naknade.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta glavne rasprave.

Na ročištu 3. lipnja 1997. godine proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, podnositelju je naloženo da dostavi presliku ponudbenog troškovnika, koji je on dostavio 23. lipnja 1997. godine, dok je protustranka isti nalog ispunila tek 21. travnja 1999. godine, dakle dvije godine nakon što je stranci – tuženoj u postupku – sud tu radnju naredio, a da je pri tome sud bio te dvije godine potpuno pasivan, pa je u pravno relevantnom razdoblju prvo ročište (od početka postupka treće), održano 8. lipnja 1999. godine, tri godine nakon podnošenja tužbe sudu.

Na tom ročištu određeno je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem.

Nakon što je podnositelj uplatio predujam 2. prosinca 1999. godine, za određeno vještačenje sud je skoro pet mjeseci nakon toga, rješenjem od 18. travnja 2000. godine naložio vještaku da dostavi u spis vještački nalaz i mišljenje. Vještak je tek šest mjeseci nakon tog dopisa od 19. listopada 2000. godine izvijestio sud da je za izradu vještva potrebno da podnositelj dostavi građevinsku knjigu i dokaznicu mjera.

Podnositelj je tražio izuzeće suca, što je odbijeno rješenjem predsjednika suda 5. listopada 2001. godine.

Na ročištu održanom 16. listopada 2002. godine, podnositelj je izjavio da se ne slaže s izborom vještaka i da mu neće dostaviti zatraženo, dok se protustranka protivila imenovanju drugog vještaka.

Prvi put je u predmetu donesena presuda 16. listopada 2002. godine, šest godina nakon podnošenja tužbe.

Presuda je po žalbi podnositelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2004. godine broj: Gž-2268/03.

Sada se postupak vodi pod oznakom P-3180/04.

U nastavku postupka sud je rješenjem od 1. rujna 2004. godine promijenio osobu vještaka, što je u prijašnjem postupku odbio učiniti.

Skoro dvije godine nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak sud je za 2. lipnja 2006. godine odredio očevid i naložio strankama da dostave na uvid određenu dokumentaciju. Očevid je održan 23. svibnja 2006. godine.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 22. siječnja 2007. godine, koji je tada dostavljen strankama na očitovanje.

Nalazi i očitovanja dostavljeni su strankama 19. veljače i 5. travnja 2007. godine, dok je ročište u ovom predmetu zakazano za 5. srpnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja 25. studenoga 1996. godine

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 8. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, jedan (1) mjesec i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o Konvenciji pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osma (8) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ukupno je trajanje postupaka preko deset godina. U dosadašnjem postupku je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog Suda, u više navrata postupio neučinkovito posebno u pogledu provođenja vještačenja, zbog čega je između ostaloga i ukinuta prvostupanjska presuda od 2002. godine. Sud je zakazivao ročišta rijetko, dozvolio je da protustranka postupi po naređenju suda tek nakon dvije godine. Do nastavaka postupka, nakon ukidnog rješenja, proteklo je dvije godine, te se i nadalje postupak vodi neučinkovito i novo ročište glavne rasprave, na kojem će se raspravljati o nalazu i mišljenju vještaka, zakazano je tek za srpanj 2007. godine, a što je više od tri godine kako je predmet vraćen na ponovni postupak i deset godina od podnošenja tužbe sudu, odnosno devet godina vođenja postupka u pravno relevantnom razdoblju.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije doprinio duljini trajanja sudskih postupaka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta je razvidno da se radi o složenom sudskom predmetu, ali koji ne opravdava duljinu trajanja postupka preko deset godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju vodi pred sudom prvog stupnja u trajanju od preko deset godina, tijekom kojeg razdoblja je sud jednom meritorno odlučio. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti i neekonomičnosti postupanja suda, te polazeći od činjenice da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, razvidno je da je takvim postupanjem Općinskog suda u Zagrebu, prema ocjeni Suda, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4844/2005
Zagreb, 13. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.