USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2270

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli Z. N. iz Z. i B. C. d.o.o. Z., koje zastupaju odvjet­nici Odvjetničkog društva »M. i p.« iz Z., na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-490/06-2 od 20. lipnja 2006. godine i predmet se vraća Vrhov­nom sudu Republike Hrvatske, na ponovno odlučivanje.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
 

Obrazloženje
 

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-490/06-2 od 20. lipnja 2006. godine, kojim je kao nedopuštena, odbačena revizija podnositelja izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-1232/05 od 7. prosinca 2005. godine. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, broj: P-69/05 od 13. svibnja 2005. godine, te je drugostupanjski sud dozvolio reviziju protiv svoje presude, sukladno odredbi članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), uz obrazloženje da se radi o sporu u kojem odluka ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je jače pravo tužiteljice J. L. iz B. naspram podnositelja (tuženi: 1. Z. N. iz Z. i 2. »B. C.« d.o.o. iz Z.) na posjed poslovnog prostora u Z., prizemno, površine 225 m2, upisan u zemljišnoj knjizi za k.o. Z. u z.k.ul. broj 61, poduložak 34, položeno na čest. zem. 10313/2., 10313/3., 10314/2., 10310. i 10311/2., sve k.o. Z., slijedom čega su podnositelji dužni označenu nekretninu predati u posjed tužiteljici slobodnu od osoba i stvari.

Prvostupanjskim rješenjem određena je zabilježba ovog parničnog postupka u zemljišnoj knjizi za k.o. Z. u z.k.ul. broj 61, poduložak 34, odbijen je prigovor litispendencije izjavljen po podnositeljima kao i prijedlog podnositelja za prekid parnice do donošenja revizijske odluke u pred­metu Općinskog suda u Zadru broj: P-22/95.

2. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu povredu ustavnih prava sadržanih u člancima 14. stavku 2. i 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelji smatraju da je osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nezakonito. Ističu da je pravno nedopustivo da podnositelji ustavne tužbe zbog eventualnog propusta ili nedorečenosti drugostupanjskog suda gube pravo na izjavljivanje revizije. Predlažu Sudu ustavnu tužbu usvojiti, osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Podnositelji su pisanim podneskom od 2. studenoga 2006. godine podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe suglasno odredbi članka 67. stavka 2. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka zatražen je na uvid predmet Općinskog suda u Zadru broj: P-69/05.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustav­nog zakona, svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta pod­nijeti Ustav­nom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

5. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka 382. stavka 2. i članka 385.a ZPP-a, koje glase:

Članak 382. stavak 2.

(2) U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odred­bi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijajnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Članak 385.a

Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

Vrhovni sud Republike Hrvatske osporenim rješenjem odbacio je reviziju podnositelja kao nedopuštenu, navodeći da drugostupanjski sud ne samo da nije naveo razloge zbog kojih smatra da je neko pravno pitanje u ovom sporu važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, već takvo pitanje nije niti naznačio. Navedeno rješenje doneseno je na temelju odredbe članka 392. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 382. stavka 2. istog Zakona.

6. Ustavni sud ocjenjuje da se pravno stajalište zauzeto u osporenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prosuđujući ga s aspekta zaštite ustavnog prava podnositelja na jednakost pred zakonom, ne temelji na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju mjerodavnog postupovnog prava. Naime, u ovom sporu revizija nije dopuštena prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP-a, na temelju koje nije niti podnesena, već je podnesena pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. ZPP-a, budući da je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Zbog toga što drugostupanjski sud u obrazloženju osporene presude nije naveo pravno pitanje temeljem kojeg je dopustio reviziju, stranke, u ovom slučaju podnositelji ustavne tužbe, ne bi smjeli snositi posljedice tako što će njihova revizija biti odbačena kao nedopuštena. Naime, osporenim rješenjem Vrhovnog suda podnositeljima je uskraćena mogućnost da se osnovanost njihovog tužbenog zahtjeva prosuđuje prema odredbama mjerodavnog Zakona, te im je onemogućen i pristup sudu zajamčen odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Odredbom članka 118. stavka 1. Ustava propisano je da Vrhov­ni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Imajući u vidu tu ustavnu obvezu Vrhovnog suda, Ustavni sud ocjenjuje da je Vrhovni sud trebao, a ima zakonsku osnovu, ukinuti djelomično presudu drugostupanjskog suda (u stavku II. izreke, kojom je protiv te presude dopuštena revizija) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Pozivom na utvrđenja iz točaka 5. i 6. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da je osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno pogrešnom primjenom odredbe članka 392. stavka 2. ZPP-a (u svezi članka 382. stavka 2. istog Zakona), zbog čega je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava u svezi članka 118. stavka 1. Ustava i onemogućen pristup sudu zajamčen odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

8. Budući da je o ustavnoj tužbi donijeta odluka, o prijedlogu za odgodu ovrhe primjenom odredbe članka 67. stavka 2. Ustav­nog zakona, nije odlučivano.

9. Na temelju odredbi članaka 73. i 76. Ustav­nog zakona, Ustav­ni sud je odlučio kao u točkama I. i II. izreke, a točka III. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-III-2838/2006
Zagreb, 5. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.