POSLOVNE INFORMACIJE - 72 11.7.2007. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-2074/2005 od 19. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2271

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. Ž. iz S., kojeg zastupa J. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 19. lipnja 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-621/07 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7399/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. Ž. iz S., S. o. b.b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe je, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 12. svibnja 2005. ustavnu tužbu zbog duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja 17. listopada 1994. protiv C. o. d.d. Z. radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, dopustio miješanje umješaču na strani tuženika, odredio i proveo prometno vještačenje, odredio i proveo dokaz saslušanjem podnositelja i imenovanog vještaka te je zaključio glavnu raspravu i odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– u povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke broj: Pn-7399/94 od 6. listopada 1997., predmet je 17. studenoga 1997. upućen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– Županijski sud u Zagrebu je dopisom od 25. svibnja 1999. vratio spis prvostupanjskom sudu s nalogom da u presudi ispravi određene nedostatke, zbog čega je prvostupanjski sud ispravio uvod presude, pribavio urednu punomoć za zastupanje tuženika i umješača te je spis 4. listopada 1999. ponovno upućen višem sudu na odlučivanje. Odlukom broj: Gž-10092/99 od 1. veljače 2000. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje. Odluku višeg suda prvostupanjski sud zaprimio je 5. travnja 2000. godine;

– podneskom od 9. svibnja 2000. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 18. listopada 2000. određeno je saslušanje vještaka;

– na ročištu održanom 21. veljače 2001. vještak je zatražio kraći rok radi pismenog očitovanja, koje je sudu dostavio 5. ožujka 2001.;

– iduće ročište održano je 25. listopada 2001., na kojemu je glavna rasprava odgođena;

– na ročištu održanom 4. ožujka 2002. saslušan je vještak te je glavna rasprava zaključena;

– rješenjem broj: Pn-2395/00 od 25. srpnja 2002. sud je preotvorio glavnu raspravu te je rješenjem od 23. rujna 2002. odredio provođenje prometnog vještačenja po drugom vještaku prometne struke;

– nalaz i mišljenje vještaka sudu je dostavljeno 30. siječnja 2003.;

– podneskom od 26. ožujka 2003. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 5. ožujka 2004. saslušan je vještak te je određeno vještačenje po novom vještaku prometne struke;

– na ročištu održanom 12. studenoga 2004. sud je proveo dokaz saslušanjem svo troje vještaka;

– ročište zakazano za 22. veljače 2006. odgođeno je zbog spriječenosti uredujućeg suca;

– iduće ročište održano je 5. srpnja 2006. te je na ročištu održanom 10. listopada 2006. glavna rasprava zaključena;

– protiv odluke suda podnositelj je 17. siječnja 2007. izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-621/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 17. listopada 1994. godine.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnesena je 12. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjesece i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak najprije se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je, odlučujući o žalbama stranaka, ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je više ročišta za glavnu raspravu, saslušao već određenog vještaka prometne struke, odredio i proveo još dva prometna vještaka po različitim vještacima te je proveo dokaz saslušanjem svih određenih vještaka.

Nakon što je podnijeta ustavna tužba, u postupku su održana dva (2) ročišta, glavna rasprava je zaključena te je predmet u povodu žalbe podnositelja dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, nije doprinio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu radi o donekle složenoj pravnoj stvari budući da je, radi utvrđivanja činjenica bitnih za odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositelja, bilo potrebno provesti više prometnih vještačenja.

Međutim, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ne može opravdati nerazumnu duljinu parničnog postupka, koji ukupno traje preko dvanaest (12) godina, s napomenom da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan.

5. Ustavni sud ocjenjuje da se konkretni parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio preko sedam (7) godina, odnosno ukupno preko dvanaest (12) godina, što, unatoč donekle složenoj pravnoj stvari, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno posebno imajući u vidu i neaktivnost prvostupanjskog suda u razdoblju od 31. siječnja 2003. do 5. ožujka 2004. te od 12. studenoga 2004. do podnošenja ustavne tužbe (12. svibnja 2005.), a koje se razdoblje neaktivnosti nastavilo i nakon podnošenja ustavne tužbe sve do 5. srpnja 2006. godine.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2074/2005
Zagreb, 19. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.