USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2273

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio N. V. iz Z., kojeg zastupa D. V., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 13. lipnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4169/96 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, N. V. iz Z., B. p. 1, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.950,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
 

Obrazloženje
 

1. Podnositelj je 21. travnja 2005., na temelju članka 63. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-4169/96, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustav­nog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-4169/96, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 28. lipnja 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, »Z. c.« d.d. Z., radi naknade štete.

Prvo ročište za glavnu raspravu održano je 18. listopada 1996., na kojemu je tuženik dao odgovor na tužbu te je podnositelju dodijeljen rok za dostavu policijskog zapisnika o štetnom događaju.

Podneskom od 23. listopada 1996. podnositelj je dostavio zapis­nik i predložio saslušanje dvojice svjedoka.

Podneskom od 8. studenoga 1996. punomoćnik podnositelja udovoljava zahtjevu suda da dostavi još jedan primjerak podneska od 23. listopada 1996.

Podneskom od 16. prosinca 1996. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.

22. siječnja 1997. održano je ročište na kojemu su saslušani pred­loženi svjedoci te je riješeno da će se pozvati još dva svjedoka.

9. svibnja 1997. ročište je odgođeno jer nisu pristupili svjedoci.

Podneskom od 3. srpnja 1997. podnositelj je proširio tužbu i kao drugotuženika označio F. G. Z. za v., p., s. i k. g.

11. rujna 1997. održano je ročište na koje nisu pristupili svjedoci, a riješeno je da će se pozvati drugotuženik da se očituje o proširenju tužbe, koja mu je dostavljena 16. srpnja 1997., te je pozvan podnositelj da dostavi još jedan primjerak podneska za prvotuženika.

Podneskom od 26. rujna 1997. Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba obavijestilo je sud da se ne može očitovati glede proširenja tužbe na drugotuženika jer je drugotuženik prestao postojati.

Podneskom od 8. listopada 1997. podnositelj je kao drugotuženika označio G. Z.

Podneskom od 23. prosinca 1997. zakonski zastupnik drugotuženika je dao odgovor na tužbu.

9. listopada 1998. održano je ročište na koje ponovno nisu pristupili svjedoci, a naloženo je podnositelju da dostavi drugotuženiku svu dokumentaciju koju je do tada priložio u spis predmeta i da izvijesti sud vodi li se povodom štetnog događaja kazneni postupak.

Nakon toga je raspravni sudac devet puta određivao »kalendiranje« spisa s napomenom »čeka se podnesak tužitelja«, u razmacima od po dva do tri mjeseca, posljednji put s danom 27. rujna 2000. na razdoblje od tri mjeseca, nakon čega je 6. veljače 2001. rješenjem pozvao punomoćnika podnositelja da postupi po raspravnom rješenju od 9. listopada 1998. Zatim je uslijedilo još devet naloga da se spis predmeta »kalendira« u razmacima od po dva, odnosno tri mjeseca pa do šest mjeseci, posljednji put s danom 25. srpnja 2003. na razdoblje od šest mjeseci.

15. listopada 2004. održano je ročište na kojemu je utvrđeno da podnositelj nije postupio po raspravnom rješenju od 9. listopada 1998., punomoćnik podnositelja otkazao je zastupanje te je ročište odgođeno uz dostavu zapisnika podnositelju (dostava zapisnika i poziva za novo ročište podnositelju, zbog nemogućnosti uručivanja – »primatelj nepoznat« – trajala je, uz provjere adrese putem policijske uprave, do sredine prosinca 2004.).

11. ožujka 2005. održano je ročište na kojemu je novi punomoć­nik podnositelja zatražio rok za upoznavanje s predmetom.

Podneskom od 18. travnja 2005. novi punomoćnik je dostavio punomoć i očitovao se o dotadašnjem tijeku postupka, predloživši donošenje međupresude.

21. travnja 2005. podnesena je ustavna tužba.

Raspravni sudac je u srpnju i rujnu 2005. naložio »kalendiranje« spisa na vrijeme od dva, odnosno šest mjeseci, a novo ročište zakazao za 14. studenoga 2006.

Na ročište 14. studenoga 2006. ponovno nisu pristupili svjedoci pa je dodijeljen podnositelju rok da dostavi njihove točne adrese.

Podneskom od 4. prosinca 2006. podnositelj označuje kao prvotuženika G. k. g. d.o.o. Z., s obzirom na novonastale organizacijske i statutarne promjene.

Rješenjem suda od 2. siječnja 2007. pozvan je podnositelj da udovolji raspravnom rješenju od 14. studenoga 2006.

Podneskom od 5. veljače 2007. podnositelj je dostavio adrese svjedoka.

Prema očitovanju Općinskog suda u Zagrebu, daljnja ročišta bit će zakazana prema raspoloživim terminima.
 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
 

3. Za odlučivanje Ustav­nog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
 

Podnositelj je 28. lipnja 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnesena je 21. travnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe trajao je sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
 

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao tri ročišta. Međutim, na tim se ročištima rješavalo isključivo o postupovnim pitanjima (dostava dokumentacije drugotuženiku, zastupanje, rokovi za dostavu podataka i sl.). U razdoblju od 9. listopada 1998. do 30. siječnja 2004., to jest gotovo pet godina i četiri mjeseca spis predmeta se nalazio u »kalendaru«, kojeg je raspravni sudac povremeno prolongirao, a zbog okolnosti da podnositelj kroz to razdoblje nije postupio po nalogu suda da dostavi drugotuženiku po primjerak cjelokupne dokumentacije uz tužbu (koja je već bila priložena u spis predmeta i dostavljena prvotuženiku). Postupak je i dalje u tijeku pred prvostupanjskim sudom te se i nakon podnošenja ustavne tužbe u travnju 2005. nastavilo s »kalendiranjem« spisa zbog postupovnih pitanja (nedostavljanje dokumentacije, nepoznate adrese svjedoka i sl.).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim je postupanjem, prema ocjeni Ustav­nog suda, znatno, odnos­no barem u jednakoj mjeri kao i nadležni sud, pridonio duljini trajanja postupka. Kako je razvidno, na ročištu 9. listopada 1998. pod­nositelju je naloženo da dostavi dokumentaciju za drugotuženika, na kojega je proširio svoju tužbu te je 6. veljače 2001. prvi put, a 14. studenoga 2006. drugi put pozvan da postupi po tom raspravnom rješenju, čemu nije udovoljio ni do danas.
 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
 

Eventualna složenost predmeta u materijalno pravnom smislu, prema stajalištu Ustav­nog suda, nije relevantna za ocjenu o tome traje li konkretni parnični postupak nerazumno dugo. Ovo stoga što (izuzevši okolnost da su oba tuženika dala odgovore na tužbu u kojima poriču pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i okolnost da su saslušana dva svjedoka o tijeku samog štetnog događaja), o meritornim pitanjima konkretne pravne stvari, utvrđivanje činjenica i raspravljanje nije još niti započelo.
 

OCJENA USTAVNOG SUDA
 

5. Imajući u vidu trajanje postupka od ukupno gotovo devet godina (odnosno u pravno relevantnom razdoblju gotovo sedam godina i šest mjeseci) do podnošenja ustavne tužbe, dugotrajno ne postupanje suda, okolnost da sud nije nikako ili je minimalno koristio svoje ovlasti pomoću kojih je mogao i morao ubrzati tijek postupka, odnosno prinuditi podnositelja na aktivnije vođenje parnice, okolnost da se postupak kroz cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja i da u njemu praktično još nije poduzeta gotovo niti jedna radnja koja bi bila izravno vezana uz odlučivanje o meritumu pravne stvari, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Pritom je uzeta u obzir i činjenica značajnog doprinosa podnositelja nerazumno dugom trajanju konkretnog parničnog postupka.

Zbog navedenog je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustav­nog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustav­nog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, u konkretnom slučaju, Ustavni sud, odlučujući o visini naknade podnositelju zbog povrede njegovog ustavnog prava, odredio naknadu primjerenu stupnju povrede tog prava do koje je došlo zbog neaktivnosti nadležnog suda, ali i stupnju doprinosa samog podnositelja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustav­nog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-1751/2005
Zagreb, 13. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.