USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2310

Ustav­ni sud Repub­like Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. G. iz Z., R. S., na sjednici održanoj 20. lipnja 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Pr-2876/91 (ranije predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-3183/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Repub­like Hrvatske (»Narod­ne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustav­ne tužbe M. G. iz Z., R. S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narod­ne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 11.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva pod­nositelja Ministarstvu financija Repub­like Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj je 8. prosinca 2005., na temelju članka 63. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Repub­like Hrvatske (»Narod­ne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustav­ni zakon), podnio ustavnu tuž­bu, smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Podnositelj je 12. rujna 1989. Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu podnio prijedlog za poništenje odluke sudionika »Z.« iz Z., o sporazum­nom prestanku radnog odnosa pod­nositelja (na temelju tvrdnje pod­nositelja da zbog svojeg psihofizičkog stanja nije mogao shvatiti posljedice vlastitog postupanja).

U razdoblju do 5. studenoga 1997. pred bivšim Osnovnim sudom udruženog rada u Zagrebu, a nakon toga (od 1991.) pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je devet ročišta, tri su ročišta odgođena, provedeno je medicinsko vještačenje, saslušana su dva svjedoka, donesena je privremena mjera vraćanja na rad (kasnije ukinuta), dva puta je zatraženo izuzeće predsjednika vijeća, odnosno predsjednika vijeća i predsjednika suda, tri puta je sud višeg stupnja odlučivao o žalbama protiv rješenja o određivanju, odnosno protiv rješenja o ukidanju privremene mjere. Ročište 6. travnja 1994. odgođeno je na sporazumni prijedlog stranaka zbog toga što podnositelj boravi u inozemstvu.

Podnositelj je podneskom od 5. rujna 1994. zatražio od suda da zakaže raspravu i da mu pozive dostavlja na adresu u SRJ.

Podnescima od 1. listopada 1996., 16. veljače 1998. i 27. listopada 1998. podnositelj požuruje zakazivanje rasprave.

Pozvan diplomatskim putem, podnositelj je zakasnio na ročište od 5. travnja 2001., na kojemu je određeno mirovanje postupka.

Podneskom od 6. srpnja 2001. podnositelj je predložio nastavak postupka, a podneskom od 13. srpnja 2001. specificirao tužbeni zahtjev.

Ročište 4. veljače 2002. odgođeno je na prijedlog pod­nositelja.

Sud je rješenjem od 13. ožujka 2002. odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

Tuženik je podneskom od 18. ožujka 2002. predložio staviti izvan snage rješenje kojim je određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, sve dok se ne odluči o tuženikovom zahtjevu za osiguranje troškova postupka.

Podnositelj se podneskom od 27. ožujka 2002. očitovao na podnesak tuženika od 18. ožujka 2002., te dostavio dokaz o uplati za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

Sudski vještak D. D., podneskom od 25. travnja 2002., izvijestila je sud da nije u mogućnosti izraditi nalaz na okolnost izgubljene zarade pod­nositelja, budući da je tužitelj zadnji puta efektivno radio još 1984. godine, a tuženik ima tri zaposlenika pri čemu više nema radnika na radnom mjestu na kojem je radio podnositelj.

Tuženik je podneskom od 22. travnja 2002. ponovno predložio da sud donese rješenje o zahtjevu za osiguranje parničnih troškova.

Podneskom od 14. svibnja 2002. podnositelj je predložio odrediti novog vještaka ili vratiti spis vještaku, time da plaću odredi prema plaći komparanta.

Rješenjem od 7. listopada 2002. sud je odbio zahtjev tuženika za osiguranje parničnih troškova.

Podnositelj podneskom od 20. studenoga 2002. požuruje zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 6. ožujka 2003. sud je naložio novom punomoćniku pod­nositelja da dostavi urednu punomoć za zastupanje, stavi daljnje dokazne prijedloge i dostavi izvornik zdravstvene iskaznice izdane od SIZ Novi Zagreb, budući postoji sumnja da su na njoj falsificirani potpisi i štambilj.

Na ročištu održanom 7. srpnja 2004. punomoćnik pod­nositelja je izjavio da nije u mogućnosti dostaviti izvornik zdravstvene iskaz­nice, jer se ona nalazi kod ranijeg punomoćnika, te zatražio rok za dostavu.

Podneskom od 8. studenoga 2004. podnositelj je dostavio izvornik zdravstvene iskaznice, a potom je podnescima od 29. prosinca 2004. i 15. ožujka 2005. požurivao zakazivanje rasprave.

Sud je na ročištu održanom 26. rujna 2005., na prijedlog pod­nositelja, odredio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem.

Dana 8. prosinca 2005. podnesena je ustavna tužba.

Dana 15. prosinca 2005. sudska vještakinja dr. D. Š. Č. dostavila je sudu nalaz i mišljenje.

Podnositelj je u prilogu podneska od 16. prosinca 2005. dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju.

Tuženik se podneskom od 11. siječnja 2006. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema primjed­bi.

Podnositelj se podneskom od 17. siječnja 2006. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te predložio nadopunu s obzirom na novu medicinsku dokumentaciju.

Sud je rješenjem od 23. siječnja 2006. pozvao pod­nositelja da uplati predujam za dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

Podnositelj se podneskom od 13. veljače 2006., po novoj punomoćnici, očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da mu je u cijelosti prigovorio, te predložio da se odredi izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po drugom vještaku.

Punomoćnici pod­nositelja su podneskom od 17. veljače 2006. izvijestili sud da su mu otkazali punomoć za zastupanje, te predložili pod­nositelja izravno pozvati na uplatu predujma za dopunu nalaza i mišljenja.

Tuženik se podneskom od 16. veljače 2006. očitovao na podnesak pod­nositelja od 16. prosinca 2005., te dostavio presliku potvrde o odjavi osiguranja pod­nositelja od 31. listopada 1988.

Podnositelj je ponovo, rješenjem od 20. veljače 2006., pozvan na platež predujma radi dopune vještačkog nalaza i mišljenja.

Nakon što je podnositelj 6. ožujka 2006. dostavio uplatnicu, sud je rješenjem od 12. travnja 2006. pozvao vještaka na dopunu nalaza i mišljenja.

Sudska vještakinja dr. D. Š. Č. dostavila je sudu dopunu nalaza i mišljenja 26. lipnja 2006.

Podnositelj se podneskom od 14. srpnja 2006. očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka na način da mu je prigovorio u cijelosti, te predložio da se odredi izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po novom sudskom vještaku.

Sud je rješenjem od 20. srpnja 2006. pozvao pod­nositelja na uplatu predujma za pristup vještaka na ročište.

Na ročištu održanom 20. listopada 2006., na koje nije pristupila vještakinja, podnositelj je predložio izvesti dokaz nadvještačenjem, a tuženik se tome usprotivio.

Na ročištu održanom 1. prosinca 2006. vještakinja je usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje i odgovorila na prigovore pod­nositelja. Sud je raspravnim rješenjem naložio podnositelju da se očituje o tome kada je primio odluku o sporazum­nom raskidu radnog odnosa i je li podnio prigovor protiv te odluke. Punomoćnica pod­nositelja zatražila je da se u zapisnik unese da otkazuje punomoć, da je podnositelj proganja i da s njime ne može uspostaviti suvisli kontakt.

Podnositelj je podneskom od 4. siječnja 2007. dao svoje očitovanje.

Rješenjem od 23. svibnja 2007. sud je odredio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem po Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i pozvao tužitelja na platež predujma u roku od 15 dana.

Spis predmeta se od 4. lipnja 2007. nalazi u referadi uredujuće sutkinje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustav­ni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Parnični postupak pokrenut je 12. rujna 1989.

Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razum­nom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 8. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustav­ne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustav­ne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

U razmatranom pravnorelevant­nom razdoblju parnični postupak se kroz cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja koji je u tom razdoblju zakazao četiri ročišta (od kojih jedno odgođeno), odredio mirovanje postupka, u nastavku odredio dva vještačenja (financijsko i psihijatrijsko), odlučio o zahtjevu za osiguranje troškova i naložio podnositelju dostavu dokumentacije u svrhu dokazivanja.

Posljednje ročište prije 5. studenoga 1997. bilo je održano u travnju 1994., nakon čega je podnositelj, iako u inozemstvu, u više navrata podnescima tražio zakazivanje novog ročišta. Prvo sljedeće ročište zakazano je za 5. travnja 2001., iz čega proizlazi da je razdoblje potpune neaktivnosti suda trajalo ukupno sedam godina, odnosno u pravnorelevant­nom razdoblju, nakon 5. studenoga 1997., sud je bio potpuno neaktivan tri godine i pet mjeseci.

Nakon podnošenja ustav­ne tužbe provedeno je psihijatrijsko vještačenje, održano je jedno ročište na kojem je vještakinja dopunski usmeno obrazlagala svoj nalaz i mišljenje, određeno je još jedno psihijatrijsko vještačenje, a raspravljanje se odvija putem podnesaka kojima se stranke očituju glede vještačkog nalaza i mišljenja i glede daljnjih vještačenja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Ustav­ni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravnorelevant­nom razdoblju djelomično pridonio duljini trajanja postupka na način da je zbog njegovog zakašnjenja na ročište 5. travnja 2001. nastupilo mirovanje postupka, da je zatražio odgodu ročišta zakazanog za 4. veljače 2002., da u razdoblju od 6. ožujka 2003., kada mu je to naloženo, pa do 8. studenoga 2004. (jed­nu godinu i osam mjeseci) nije sudu dostavio zatraženi dokument, a nije bez utjecaja niti okolnost da je podnositelj tijekom postupka u više navrata angažirao nove punomoćnike.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Ustav­ni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari, budući da je za odlučivanje o tužbenom zahtjevu potrebno vještačiti okolnosti kao što je mentalno zdravlje pod­nositelja u vrijeme kada je (1988.) raskinuo radni odnos, odnosno kao što je izgubljena zarada pod­nositelja koji od 1984. godine faktično ne radi, a kod tuženika više nema zaposlenika čija bi se primanja mogla uspoređivati.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustav­ni sud je utvrdio da se postupak u pravno relevant­nom razdoblju vodio u trajanju od oko osam godina, pri čemu je utvrđena neaktivnost suda u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 5. travnja 2001. to jest u razdoblju od tri godine i pet mjeseci.

Imajući u vidu dugo trajanje postupka i neaktivnost suda, kao i okolnost da se radi o radnom sporu hitne naravi, Ustav­ni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razum­nom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razum­nom roku, Ustav­ni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

U konkretnom je slučaju visinu naknade podnositelju Ustav­ni sud utvrdio imajući u vidu njegov doprinos duljini trajanja postup­ka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4831/2005
Zagreb, 20. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.