USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2313

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo A. TA d.o.o. Z., koje zastupa direktor T. A., na sjednici održanoj 13. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7891/2002-9 od 17. veljače 2005. godine.

Tom je presudom odbijena tužba podnositelja podnijeta protiv rješenja tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Odjela za drugostupanjski carinsko – upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/02-01/1037, urbroj: 513-04/03-05 od 27. siječnja 2003. godine.

Navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je podnositeljeva žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Koprivnica, klasa: UP/I-413-01/02-03/483, ur. broj: 513-02-42/98-02-7 od 10. svibnja 2002. godine, kojim su utvrđeni ispravni podaci za robu puštenu u slobodni promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 42048/640/13952 od 15. prosinca 2001. godine CI Goričan Carinarnice Koprivnica, tako da je ista raspoređena u tarifni stavak broj: 2710.0031 Carinske tarife, čime je podnositelj kao carinski dužnik, pozivom na članak 221. stavak 1. u svezi članka 204. Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 78/99., 94/99., 117/99., 73/00., 92/01. i 47/03., u daljnjem tekstu: CZ), obvezan na plaćanje preostalog carinskog duga u iznosu od 69.419,64 kn.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom Upravnog suda te rješenjima nadležnih upravnih tijela povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. stavka 2., 18. stavka 1., 19. stavka 2., 26., 29. stavka 1., 48. stavka 1. i 49. stavcima 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske.

Povrede navedenih ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže razlozima isticanim tijekom žalbenog postupka, kao i postupka vođenog povodom tužbe u upravnom sporu koji se svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava te povrede pravila postupka do kojih je došlo kod donošenja osporavanih rješenja, ali isto tako i u sporu vođenom povodom njegove tužbe kod Upravnog suda.

U opširnoj ustavnoj tužbi podnositelj, u bitnome, ističe kako tuženo tijelo nije na pravilan i potpun način utvrdilo činjenično stanje, i to prvenstveno u pogledu uzimanja uzoraka za analizu niti primjene normi HRM EN ISO 3170. Smatra, naime, kako je tuženo tijelo ovlašteno pregledati samo dio robe, ali da uzorak mora biti prosječan sukladno članku 82. CZ i članku 118. stavku 1. Uredbe za provedbu Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 144/99., 48/00., 49/00., 77/00., 12/01. i 110/01.).

Ističe, kako je pogrešno uzorak »zagrabiti« s vrha cisterne ili iz ispusnog ventila.

Posebno napominje kako je bio onemogućen uložiti bilo kakve primjedbe na zapisnik o uzimanju uzoraka.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih akata nadležnih upravnih tijela, kao i presude Upravnog suda.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Carinarnice Koprivnica, klasa: 413-01/02-03/483, ur. broj: 513-02-42/98-05-14.
 

Ustavna tužba nije osnovana.
 

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do nedopuštenog posezanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. Iz stanja spisa predmeta, osporenih akata i ostale dokumentacije koja mu prileži, razvidno je da su osporenim rješenjima nadležnih upravnih tijela utvrđeni ispravni podaci za robu naziva – TUZELOOLAJ/TU-5/20/EXTRA LIGHT FUEL OIL-29.948 L tako da je ista raspoređena u tarifni stavak 2710.0031 Carinske tarife, puštenu u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 42048/640/13952 od 15. prosinca 2001. godine CI Goričan Carinarnice Koprivnica, zbog čega je podnositelj kao carinski dužnik obvezan na plaćanje preostalog carinskog duga u iznosu od 69.419,64 kn.

Naime, u postupku donošenja osporenih rješenja nadležna upravna tijela utvrdila su da je u konkretnom slučaju postupljeno u svemu prema odredbama članka 80. CZ-a, odnosno da su uzeta dva uzorka u količini od po 1L, da je o tome sastavljen zapisnik, da je uzimanju uzoraka bio nazočan ovlašteni otpremnik, da je uzorak dostavljen carinskom laboratoriju u Zagrebu u odgovarajućoj ambalaži i dostatnoj količini, te da se usporedni uzorak koji je identičan analiziranom čuva na carinskoj ispostavi gdje je izvršeno carinjenje.

Nadalje, prema odredbama članka 82. CZ-a, rezultat pregleda dijela istovrsne robe navedene u deklaraciji primjenjuje se na svu robu iz deklaracije. Ako smatra da takav način nije primjeren prijavljenoj robi, deklarant može zahtijevati da se nastavi s pregledom robe, odnosno da se uzme više uzoraka s različitih mjesta, pa i iz svake komore cisterne posebno.

U konkretnom su slučaju upravna tijela utvrdila da ovlašteni otpremnik (opunomoćenik podnositelja) to nije učinio, te da je svojim potpisom na Zapisniku o uzimanju uzoraka, bez navođenja primjedbi, potvrdio da nema primjedbi na provedeni postupak.

Odredbom stavka 2. članka 204. CZ-a propisano je:

Ako su u carinskoj deklaraciji za jedan od postupaka navedenih u stavku 1. ovog članka iskazani podaci koji su imali za posljedicu da propisana uvozna carina nije ili nije u cijelosti obračunana i naplaćena, carinskim dužnikom smatra se i osoba koja je dala podatke iskazane u podnesenoj carinskoj deklaraciji, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da podaci nisu istiniti.

6. Utvrđenja nadležnih upravnih tijela u postupku kontrole zakonitosti akata tih tijela, osporenom presudom prihvatio je i Uprav­ni sud očitujući se o svim tužbenim razlozima podnositelja, a koji razlozi su identični razlozima na kojima podnositelj temelji svoju ustavnu tužbu.

S tim u vezi u obrazloženju osporene presude Upravni sud ističe:

Kako to pravilno obrazlaže i tuženo tijelo a na temelju stručnog mišljenja o razvrstavanju konkretne robe u carinsku tarifu postupljeno je prema članku 80. Carinskog zakona te člancima 114.-123. Ured­be o provedbi Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 144/99.,48/00., 49/00., 77/00., 12/01., 110/01.), jer su uzeta dva uzorka u količini od 1L što je registrirano zapisnikom. Uzimanju uzoraka je nazočan ovlašteni otpremnik te je uzorak dostavljen carinskom laboratoriju u adekvatnoj ambalaži i dostatnoj količini što ovaj Sud prihvaća s obzirom da prisutni otpremnik, dakle opunomoćenik tužitelja, nije imao prigovora na uzimanje uzoraka.

7. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske i rješenjima nadležnih upravnih tijela podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da su Upravni sud i upravna tijela, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložili svoja stajališta iznesena u osporenim aktima, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

8. Podnositelju nije povrijeđeno niti ustavno pravo propisano člankom 18. stavkom 1. Ustava, kojim se jamči pravo žalbe protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred tijelom državne uprave. U članku 18. stavku 2. Ustava propisano je, naime, da pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. U konkretnom slučaju pravna zaštita podnositelja protiv prvostupanjskog upravnog akta zakonom je bila osigurana putem sudske kontrole zakonitosti u upravnom sporu na temelju članka 8. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/92. i 77/92., u daljnjem tekstu: ZUS). Postupovnu mogućnost prav­ne zaštite podnositelj je ostvario podnošenjem tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je u konkretnom slučaju o navodima iz tužbe podnositelja meritorno odlučio.

9. U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo povredu ustavnog prava iz članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Tom je ustavnom odredbom zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 19. stavka 2. Ustava. U konkretnom slučaju podnositelj je, uz ispunjenje procesnih pretpostavki pokrenuo upravni spor protiv prvostupanjskog rješenja radi nedonošenja rješenja o pravodobnoj žalbi koju je tužbu proširio i na, u međuvremenu donijeto drugostupanjsko rješenje, a Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, postupao sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama. Ocijenivši da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, Upravni sud je, odbijajući tužbu podnositelja, za svoja utvrđenja dao jasne razloge, očitovavši se pritom o svim navodima podnositeljeve tužbe.

10. U ustavnoj tužbi podnositelj je naveo i povredu ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustavnom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositelju osiguravao pravično suđenje.

Ocjena je ovog Suda da je postupak, koji je prethodio ustavnosudskom, vođen na način koji je podnositelju omogućio pravično suđenje i nije rezultirao povredom ustavnog prava propisanog odred­bom članka 29. stavka 1. Ustava.

11. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom, kao i aktima nadležnih upravnih tijela povrijeđena i ustavna prava iz članka 48. stavka 1. Ustava (o jamstvu prava vlasništva), kao i ustavna prava iz članka 49. stavaka 1. i 2. kojima je propisano da su poduzet­nička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (stavak 1.), odnosno da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te da je zabranjena zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom (stavak 2.)

Kao što je navedeno u točki 5. obrazloženja ove odluke, osporeni akti donijeti su u pravilno i zakonito provedenim postupcima u kojima je podnositelj aktivno sudjelovao koristeći sve zakonom dopuštene procesne radnje te ulagao pravne lijekove, dok su osporeni akti doneseni sukladno odredbama mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, konkretno CZ-a, Uredbe za provedbu Carinskog zakona, Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91. i 103/96.) i ZUS-a, pa Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nisu povrijeđena navedena ustavna prava.

12. Člankom 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. S obzirom na sadržaj navedene ustavne odredbe, Sud utvrđuje kako ona nije mjerodavna u ovom slučaju. Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je u odluci broj: U-lll-884/2004 od 16. prosinca 2004. godine (»Narodne novine«, broj 2 od 4. siječnja 2005.).

13. Slijedom izloženog, a na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

14. Odluka o objavi temelji se na odrebi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2955/2005

Zagreb, 13. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.