POSLOVNE INFORMACIJE - 73 16.7.2007. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-5199/2005 od 20. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2314

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. B. iz S., kojeg zastupa M. K., odvjetnica u S., na sjednici održanoj 20. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-2750/07 (predmet Općinskog suda u Sinju broj: P-587/05, raniji broj: P-368/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. B. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 16.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe je, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 27. prosinca 2005. ustavnu tužbu zbog duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 29. srpnja 1991. pred Općinskim sudom u Sinju tužbom podnositelja, uz prijedlog za izdavanje privremene mjere, protiv tuženika D. z. – S., radi poništenja odluke.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, proveo je dokaz saslušanjem predstavnika tuženika, utvrdio je mirovanje postupka, zatim je na prijedlog podnositelja nastavio postupak, te je ponovno utvrdio da su se ispunili uvjeti za mirovanje postupka i rješenjem broj: P-368/91 od 21. prosinca 1992. je utvrdio da se tužba smatra povučenom. U povodu žalbe podnositelja predmet je dostavljen Okružnom sudu u Splitu na odlučivanje koji je žalbu odbio kao neosnovanu. Protiv drugostupanjske odluke podnositelj je podnio reviziju koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio, te je drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U ponovnom postupku sud je održao jedno (1) ročište i rješenjem od 14. studenoga 1994. naložio je punomoćniku podnositelja da dostavi ovjerenu punomoć za zastupanje, protiv kojeg rješenja je podnositelj izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje. Viši sud ukinuo je prvostupanjsko rješenje. U nastavku postupka održana su dva (2) ročišta, te je sud zaključio glavnu raspravu.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– protiv prvostupanjske odluke broj: P-447/94 od 13. listopada 1997., tuženik je 16. lipnja 1998. izjavio žalbu, a odgovor na žalbu podnositelj je sudu dostavio 8. srpnja 1998.;

– odlukom broj: Gž-1844/98 od 29. studenoga 2002. Županijski sud u Splitu u cijelosti je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

– na ročištu održanom 7. ožujka 2003. tuženiku je naložena dostava dokumentacije;

– na ročištu održanom 3. travnja 2003. sud je odredio da će se od tuženika zatražiti dostava dokumentacije, što je sud i učinio dopisom od 4. travnja 2003.;

– nalogu suda tuženik je udovoljio podneskom od 17. travnja 2003.;

– na ročištu održanom 23. travnja 2003. glavna rasprava je odgođena, a na ročištu održanom 9. lipnja 2003. sud je glavnu raspravu zaključio;

– protiv odluke suda broj: P-47/03 od 9. lipnja 2003. tuženik je 25. srpnja 2003. izjavio žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje;

– odlukom broj: Gž-2910/03 od 6. veljače 2004. Županijski sud u Splitu u cijelosti je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje;

– iduća ročišta održan su 7. svibnja 2004., 4. lipnja 2004., 25. kolovoza 2004., 30. rujna 2004., 12. studenoga 2004., 26. studenoga 2004. i 8. prosinca 2004. na kojem je glavna rasprava zaključena;

– ročište za objavu odluke održano je 23. prosinca 2004., te je protiv odluke broj: P-85/04 tuženik 4. veljače 2005. izjavio žalbu;

– odlukom broj: Gž-1252/05 od 6. listopada 2005. Županijski sud u Splitu usvojio je žalbu tuženika, ukinuo je u cijelosti prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

– na ročištu održanom 3. veljače 2006. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 15. ožujka 2006. sud je saslušao pristiglog svjedoka;

– iduće ročište održano je 7. travnja 2006. na kojem je saslušan svjedok, te je glavna rasprava zaključena;

– na ročištu održanom 21. travnja 2006. sud je preotvorio glavnu raspravu te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 10. svibnja 2006. sud je saslušao svjedoka, te je odredio da će se od Ureda za obranu u Sinju zatražiti određeni podaci;

– na ročištu održanom 24. kolovoza 2006. sud je glavnu raspravu zaključio, a ročište za objavu odluke održano je 8. rujna 2006.;

– protiv odluke broj: P-587/05 od 8. rujna 2006. podnositelj je 2. travnja 2007. izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-2750/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Također ističe se da se u konkretnom slučaju radi o postupku u parnicama iz radnih odnosa za koji je Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03) propisano da će sud uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 29. srpnja 1991. pred Općinskim sudom u Sinju tužbom podnositelja.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnesena je 27. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset devet (29) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak najprije se vodio pred Županijskim sudom u Splitu koji je, odlučujući o žalbi tuženika, ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je više ročišta za glavnu raspravu, tuženiku je naložio dostavu dokumentacije, te je glavnu raspravu ponovno zaključio. U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv odluke suda, predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku ponovno ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U ponovnom postupku održano je više ročišta, te je glavna rasprava zaključena i odlučeno je o tužbenom zahtjevu podnositelja, međutim predmet je u povodu žalbe tuženika dostavljen višem sudu na odlučivanje. Viši sud ponovno je usvojio žalbu tuženika, ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U daljnjem postupku, a nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je održao više ročišta, odredio je i proveo dokaz saslušanjem svjedoka, zaključio je i preotvorio glavnu raspravu, te je glavnu raspravu opet zaključio i odlučio o zahtjevu podnositelja. U povodu žalbe podnositelja izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, u pravno relevantnom razdoblju, nije doprinio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud ocjenjuje da se konkretni parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio preko osam (8) godina, odnosno ukupno preko petnaest (15) godina, što, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno naročito imajući u vidu da se radi o postupku koji je hitne naravi.

Slijedom navedenog, a sagledavajući postupak kao jednu jedinstvenu cjelinu, neučinkovitost redovnih sudova kao i činjenicu da postupak i nakon petnaest (15) godina, iako je riječ o hitnom postupku, nije pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5199/2005

Zagreb, 20. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.