USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2365

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli K. M. iz M., J. E. iz M. i I. G. iz M., na sjednici održanoj 27. lipnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-2155/06 (O-692/05) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– K. M. iz M., S. 16, u iznosu od 13.600,00 kn,

– J. E. iz M., D. 30/1, u iznosu od 13.600,00 kn i

– I. G. iz M., P. B. 21, u iznosu od 13.600,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 28. studenoga 2005. ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
 

2. Na temelju dokumentacije spisa Ustavnog suda broj: U-IIIA-813/2003, koja sadrži presliku spisa Općinskog suda u Dubrovniku broj: O-424/00, na temelju odluke Ustavnog suda broj: U-IIIA-813/2003 od 26. listopada 2005., te očitovanja Općinskog suda u Dubrovniku, Ustavni sud utvrdio je činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

Dana 5. prosinca 1988., pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut je ostavinski postupak iza smrti pok. P. B. Podnositelji su pranećaci ostavitelja.

Do 5. studenoga 1997., Općinski sud u Dubrovniku održao je osam ročišta za ostavinsku raspravu, donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-179/89 od 14. lipnja 1991. (koje je po žalbama stranaka ukinuto rješenjem Okružnog suda u Dubrovniku broj: Gž-726/91-2 od 20. kolovoza 1991.), te donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-649/91 od 14. prosinca 1994. (koje je po žalbama stranaka ukinuto rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-14/95 od 6. veljače 1995.).

Postupajući po ukidnom rješenju Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-14/95 od 6. veljače 1995., Općinski sud u Dubrovniku zakazuje četiri ročišta i to 22. svibnja 1998., 9. lipnja 1998., 25. lipnja 1998. i 13. listopada 1998. i donosi rješenje o nasljeđivanju broj: O-125/95 od 30. prosinca 1998..

Po žalbama stranaka Županijski sud u Dubrovniku, svojim rješenjem broj: Gž-379/00-2 od 18. svibnja 2000., ukida prvostupanjsko rješenje o nasljeđivanju i predmet vraća na ponovno suđenje.

Nakon toga, Općinski sud u Dubrovniku ponovno zakazuje ročišta 19. rujna 2001., 8. studenoga i 3. prosinca 2002., 24. siječnja, 11. lipnja i 29. srpnja 2003., da bi 6. kolovoza 2003. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-424/00.

Odlučujući o žalbama stranaka Županijski sud u Dubrovniku rješenjem broj: Gž-965/03 od 29. rujna 2005., ukida prvostupanjsko rješenje i predmet vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovni postupak i odlučivanje.

Općinski sud u Dubrovniku nije zakazivao nova ročišta, već je 21. travnja 2006. donio novo rješenje o nasljeđivanju broj: O-692/05-124.

Neki od zakonskih nasljednika, među kojima nisu podnositelji ustavne tužbe, podnijeli su 11. svibnja 2006. žalbu protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju i predmet je 30. listopada 2006. na rješavanju kod Županijskog suda u Dubrovniku.

Na dan 31. svibnja 2007. Ustavni sud utvrđuje da je predmet i dalje u radu kod Županijskog suda u Dubrovniku, te da nije donesena odluka o žalbama.

2.1. Ustavni sud u pravnoj stvari podnositelja ustavne tužbe smatra potrebnim napomenuti da je 26. listopada 2005. godine donio odluku broj: U-IIIA-813/2003, kojom je usvojena ustavna tužba podnositelja L. M. iz M., jednog od nasljednika u istovjetnom ostavinskom postupku (koji se tada vodio pod brojem: O-424/00), jer je Ustavni sud ocijenio da duljina tog ostavinskog postupka u ukupnom trajanju preko četrnaest godina, a u pravno relevantnom razdoblju preko pet godina, već tada nije udovoljavala zahtjevima suđenja u razumnom roku, u odnosu na podnositelja L. M.

Nakon donošenja odluke Ustavnog suda broj: U-IIIA-813/2003 od 26. listopada 2005. godine (»Narodne novine« broj 134 od 11. studenoga 2005.), Općinski sud u Dubrovniku postupio je u skladu s točkom II. izreke te odluke i u ostavljenom roku od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave te odluke u »Narodnim novinama«, 21. travnja 2006. godine donio meritorno ostavinsko rješenje broj: O-692/05-124, koje je povodom žalbi upućeno 30. listopada 2006. na rješavanje Županijskom sudu u Dubrovniku.

Kako slijedi iz činjeničnih utvrđenja u točki 2. obrazloženja ove odluke, navedeni ostavinski predmet je u trenutku podnošenja ustavne tužbe K. M., J. E. i I. G., o osnovanosti čije ustavne tužbe se raspravlja i odlučuje u ovom ustavnosudskom predmetu, ponovno bio u tijeku pred Općinskim sudom u Dubrovniku, te je nakon proteka pravno relevantnog razdoblja upućen na rješavanje drugostupanjskom sudu.
 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
 

Ostavinski postupak započeo je 5. prosinca 1988. godine.

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).

U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Ustavna tužba podnijeta je 28. studenog 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset tri (23) dana.
 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
 

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Dubrovniku od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao pet ročišta i to 11. i 22. svibnja te 9. i 25. lipnja te 13. listopada 1998., nakon kojih je donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-125/95 od 30. prosinca 1998., te rješenje o nasljeđivanju broj: O-424/00 od 6. kolovoza 2003.

Razdoblje potpune neaktivnosti suda prvog stupnja trajalo je od veljače 1995., tj. od zaprimanja ukidnog rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-14/95-2 od 6. veljače 1995., do održavanja prvog ročišta 11. svibnja 1998. (razdoblje dulje od tri godine), u kojem razdoblju je predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku svojim požurnicama od 15. veljače 1996. i 5. svibnja te 30. prosinca 1997. kod uređujućih sudaca požurivao rad na tom ostavinskom predmetu.

Općinski sud u Dubrovniku je bez održavanja novih ročišta 21. travnja 2006. donio novo rješenje o nasljeđivanju broj: O-692/05-124, a predmet je od 30. listopada 2006. povodom žalbi na rješavanju kod Županijskog suda u Dubrovniku.

Polazeći od akata navedenih u točki 2. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud utvrđuje da je Općinski sud u Dubrovniku, od početka vođenja spornog ostavinskog postupka i postupajući na temelju ukidnih rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, donio ukupno pet rješenja o nasljeđivanju.
 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
 

Ustavni sud je utvrdio da podnositelji, kao neki od zakonskih nasljednika, nisu svojim ponašanjem pridonijeli duljini trajanja ostavinskog postupka.
 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
 

S obzirom na činjenicu utvrđenu u odluci Ustavnog suda broj: U-IIIA-813/2003, da se ostavinski postupak vodi iza ostavitelja koji je umro 13. kolovoza 1941. godine, te da su svi izvršitelji oporuke umrli prije provođenja ostavinskog postupka, zbog čega ih ostavinski sud nije mogao saslušati na okolnost je li točka 7. oporuke izvršena kako je to sam oporučitelj/ostavitelj odredio, Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom postupku utvrđuje postojanje okolnosti na temelju kojih bi se sporni ostavinski postupak mogao ocijeniti složenim.

Međutim, ocjena je Ustavnog suda da te okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje ostavinskog postupka u razdoblju preko šesnaest godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA
 

5. Ostavinski postupak, koji se nakon pravno relevantnog razdoblja ponovno vodi pred Županijskim sudom u Dubrovniku, ukupno traje preko šesnaest godina i još nije pravomoćno okončan.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i njegovo trajanje od preko osam godina u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud utvrđuje da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Valja napomenuti da se radi o ostavinskom postupku u kojemu je sud dužan, slijedeći i poštivajući načelo ekonomičnosti propisano člankom 175. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine« broj 52/71., 47/78. i 56/00.), u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.

Sagledavajući ostavinski postupak kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud ocjenjuje da je dugotrajnost postupka u pravnoj stvari podnositelja u prvom redu posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda prvog stupnja.

5.1. Pri usvajanju ove ocjene Ustavni sud imao je u vidu da je povodom ustavne tužbe drugog nasljednika, L. M., u istom ostavinskom predmetu Ustavni sud 26. listopada 2005. ocijenio da ukupna duljina ostavinskog predmeta već tada nije bila primjerena, promatrano s aspekta zaštite ustavnog prava tog podnositelja na odlučivanje o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku.

Slijedom svega iznijetog, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja K. M., J. E. i I. G. da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sud pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4722/2005

Zagreb, 27. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.