USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2372

 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula J. P. iz K., koju zastupa S. S., odvjetnica iz I. G., na sjednici održanoj 20. lipnja 2007., donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1594/01 od 13. prosinca 2001., te se predmet vraća Županijskom sudu u Sisku na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1594/01 od 13. prosinca 2001., kojom su odbijene žalbe podnositeljice i potvrđeni presuda Općinskog suda u Kutini, broj: Ps-75/00 od 25. siječnja 2001. te rješenja istog suda od 11. rujna 2001. i od 21. listopada 2001. (rješenja se odnose na prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te nisu predmet osporavanja u ovom ustavnosudskom postupku).

Presuda Općinskog suda u Kutini, broj: Ps-75/00 od 25. siječnja 2001. donesena je u postupku pokrenutom po tužbi tužitelja G. P., radi razvoda braka s podnositeljicom ustavne tužbe, te je navedenom prvostupanjskom presudom, primjenom odredbe članka 303. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98., u daljnjem tekstu: ObZ), donesena i odluka o uzdržavanju malodobne djece stranaka, koju je podnositeljica bez uspjeha pobijala žalbom.

2. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da su joj osporenom prvostupanjskom presudom, u dijelu u kojem se ona odnosi na uzdržavanje djece, odnosno osporenom drugostupanjskom presudom, povrijeđena ustavna prava. Pritom izrijekom navodi odredbe članka 3., članka 5. stavka 2., članka 14. stavka 2., članka 26. i članaka 61. do 64. Ustava. Međutim, iz cjelokupnog sadržaja ustavne tužbe razvidno je da podnositeljica ističe povrede postupovnog prava, pa se iz toga može zaključiti da ona ukazuje i na povredu ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Podnositeljica ukazuje na okolnost da su u konkretnom postupku radi razvoda braka, a u pogledu donošenja odluke o uzdržavanju malodobne djece, postojale procesne smetnje litispendencije i pravomoćno presuđene stvari.

U parničnom postupku pokrenutom tužbom podnositeljice, Općinski sud u Ivanić Gradu je, pod brojem: P-443/00, 13. prosinca 2000., donio presudu u pravnoj stvari radi uzdržavanja malodobne djece istih stranaka. Taj parnični postupak pokrenut je 11. rujna 2000., to jest prije podnošenja tužbe G. P., koji je tužbu radi razvoda braka podnio Općinskom sudu u Kutini 26. rujna 2000.

Presuda o uzdržavanju donesena je 13. prosinca 2000., dakle prije osporene presude u predmetu radi razvoda braka, koja je donesena 25. siječnja 2001. Presuda o uzdržavanju postala je pravomoćna 8. veljače 2001., dakle prije presude o razvodu braka koja je postala pravomoćna 13. prosinca 2001.

Presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu se i izvršava, te je, prema navodima ustavne tužbe, povoljnija u pogledu dosuđenog iznosa uzdržavanja (po 17,5% od plaće oca za svako dijete), a odnosi se na razdoblje od 11. rujna 2000. nadalje.

Osporena presuda Općinskog suda u Kutini odnosi se na razdoblje od 25. listopada 2000. nadalje, te je u njoj za malodobnog V. P. iznos uzdržavanja utvrđen u visini 20% od plaće oca, a za malodobnog D. P. u visini 15% od plaće oca.

Podnositeljica također navodi da u postupku radi razvoda braka uzdržavanje nije niti bilo utuženo, te da kod postojanja parnice odnosno pravomoćne presude o uzdržavanju, Općinski sud u Kutini nije imao temelja za donošenje odluke o uzdržavanju. Smatra neprihvatljivim i nedostatnim obrazloženje drugostupanjske osporene presude, prema kojem postojanje parnice o uzdržavanju izvan bračnog spora nema značaj procesne smetnje, jer takvo postupanje sudova dovodi do pravno neodržive situacije postojanja dviju pravomoćnih presuda o istoj pravnoj stvari.

Predlaže ukidanje prvostupanjske presude u osporenom dijelu, kao i drugostupanjske osporene presude.

3. Tijekom ustavnosudskog postupka zaprimljen je i dopis Općinskog suda u Ivanić Gradu, broj: V-P-455/06-17 u kojem se navodi da je podnositeljica ustavne tužbe pred tim sudom pokrenula postupak radi povišenja iznosa za uzdržavanje djece. Taj sud ističe da je odluka Ustavnog suda o ustavnoj tužbi podnositeljice od prejudicijelnog značaja, jer utječe na to u odnosu na koju od postojećih presuda o uzdržavanju će se utvrđivati izmjena okolnosti odnosno na to koji će od sudova u toj pravnoj stvari postupati i odlučivati.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Mjerodavne odredbe ObZ-a za ocjenu osnovanosti ustavne tužbe podnositeljice jesu:

 

Članak 267.

 

(1) Odredbama ovog dijela Zakona (Glave VIII. Postupak pred sudom, Zajedničke odredbe – op. Ust. suda) određuju se pravila prema kojima sudovi postupaju kad u posebnim parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i posebnim postupcima ovrhe i osiguranja, odlučuju u bračnim, obiteljskim i drugim stvarima koje se uređuju ovim Zakonom.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka su hitni.

 

Članak 268.

 

U postupcima iz članka 267. ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 

Članak 303.

 

(1) Sud će donijeti odluku o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad kad u bračnom sporu donese odluku kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili rastavlja, te u drugim slučajevima odvojenog života roditelja.

(...)

5. ObZ ne sadrži posebne postupovne odredbe u pogledu odlučivanja o uzdržavanju djece u bračnom sporu.

Slijedom toga, Ustavni sud smatra važnim istaknuti da se i na postupke u svezi s uzdržavanjem odnosi pravno načelo zabrane suđenja dva puta u istoj pravnoj stvari (Ne bis in idem), kao opće procesno načelo, koje je izraženo u pravilima parničnog postupka kroz institut zabrane dvostruke litispendencije (članak 194. stavak 3. Zakona o parničnom postupku – »Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) i zabrane suđenja u pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno (res iudicata – članak 333. stavak 2. ZPP-a).

Povreda navedenih zabrana ima značenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), na koju je drugostupanjski sud dužan paziti (i) po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Uvidom u osporene presude i spis predmeta utvrđeno je da u konkretnom slučaju pravno egzistiraju dvije pravomoćne presude o uzdržavanju malodobne djece stranaka.

Općinski sud u Kutini, budući da nije imao nikakvih saznanja o vođenju drugog postupka pred drugim sudom (pritom nije relevantno zbog čega stranke u postupku to nisu isticale), donio je, pored odluke o razvodu braka stranaka, i odluku o uzdržavanju njihove malodobne djece, primjenom odredbe članka 303. stavka 1. ObZ-a.

Županijski sud u Sisku je, međutim, u vrijeme odlučivanja o žalbi podnositeljice, imao saznanje o postojanju druge pravomoćne presude o uzdržavanju, budući da su se isključivo na tu okolnost odnosili žalbeni razlozi podnositeljice. Drugostupanjski sud je, dakle, imao saznanje o postojanju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Taj je sud odbio žalbu podnositeljice i u obrazloženju naveo: »... nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju žalba ukazuje jer sud u bračnom sporu donosi odluku o uzdržavanju maloljetne djece, pa tuženica pogrešno smatra da bi saznanje o postojanju parnice o uzdržavanju pred Općinskim sudom u Ivanić Gradu moglo utjecati na odluku o uzdržavanju (članak 303. Obiteljskog zakona, »Narodne novine«, broj 162/98).«

Županijski sud u Sisku je, prema tome, odlučio o žalbi podnositeljice, tumačeći sadržaj odredbe članka 303. stavka 1. ObZ-a na način da je sud koji odlučuje o razvodu braka dužan uvijek, po sili zakona, donijeti odluku o uzdržavanju malodobne djece.

7. Ustavni sud ističe da nadležni sud mora u bračnom sporu donijeti odluku o uzdržavanju djece u skladu s naprijed navedenim pravilima ako o uzdržavanju nije već ranije odlučeno, ili, ako je o uzdržavanju već odlučeno, ukoliko ocijeni da izmijenjeno činjenično stanje opravdava novu odluku o uzdržavanju ili ako novu odluku o uzdržavanju zatraži stranka.

Takvo stajalište proizlazi i iz normativnog sadržaja odredbe članka 247. ObZ-a, prema kojoj primatelj i davatelj uzdržavanja mogu od suda tražiti da povisi odnosno snizi iznos uzdržavanja, da odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ili nagodbom, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je odluka o uzdržavanju donesena.

Navedeno vrijedi i u slučaju kada je sud ovlašten i dužan po službenoj dužnosti odlučiti o uzdržavanju. Sud o tom pitanju može odlučivati samo ako o tome prethodno nije odlučeno ili ako su se nakon donošenja prethodne sudske odluke okolnosti tako izmijenile da opravdavaju donošenje nove odluke, odnosno da se činjenično stanje tako izmijenilo da više nema činjeničnog identiteta između slučaja u kojem je donesena prethodna odluka i slučaja u kojem se kasnije odlučuje. Pritom sud koji namjerava po službenoj dužnosti odlučiti o nekom pravnom pitanju mora tu svoju namjeru staviti na znanje strankama u postupku te im time omogućiti da se izjasne i iznesu činjenice koje se tiču tog pitanja odnosno predlože odgovarajuće dokaze i pravne argumente.

Nasuprot opisanoj pravnoj situaciji, u konkretnom slučaju ne radi se o donošenju nove odluke o uzdržavanju zbog izmijenjenih okolnosti.

Općinskom sudu u Kutini podnesena je tužba radi razvoda braka u kojoj tužitelj nije postavio zahtjev za određivanjem uzdržavanja djece, niti je tijekom postupka takav zahtjev postavila podnositeljica kao tuženica, a niti je Općinski sud u Kutini sam ocijenio da je došlo do izmjene okolnosti koja bi opravdavala donošenje nove odluke o uzdržavanju djece. Taj sud postupao je polazeći od (pogrešne) pret­postavke da o uzdržavanju djece stranaka do tada nije donesena nikakva odluka i stoga je donio odluku o uzdržavanju po službenoj dužnosti.

Prema tome, u pogledu uzdržavanja djece stranaka, u predmetu Općinskog suda u Kutini nedvojbeno postoji činjenični identitet u odnosu na predmet Općinskog suda u Ivanić Gradu, u kojem je ranije, po tužbi podnositeljice, odlučeno o uzdržavanju djece stranaka. Stoga je odluka Općinskog suda u Kutini o uzdržavanju djece stranaka donesena protivno pravilima parničnog postupka o zabrani dvostruke litispendencije i o zabrani suđenja u pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno.

Slijedom navedenog, stajalište Županijskog suda u Sisku, izraženo u osporenoj presudi, a kojim je presuda Općinskog suda u Kutini potvrđena i u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje djece stranaka, također je, prema ocjeni Ustavnog suda, protivno navedenim pravilima parničnog postupka.

8. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava Ustavni sud ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje, odnosno je li tijekom postupka pred nadležnim sudom počinjena povreda takvog značaja da postupak kao cjelinu čini nepravičnim za podnositelja.

U konkretnom slučaju Ustavni sud utvrđuje da je, zbog razloga navedenih u točkama 5., 6. i 7. ovog obrazloženja, drugostupanjski postupak proveden i okončan na način koji podnositeljici nije osigurao pravično suđenje.

9. S obzirom na utvrđenje Ustavnog suda da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, ostale povrede ustavnih prava koje je podnositeljica istaknula, Sud nije razmatrao.

10. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

11. Objava odluke (točka III. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-267/2002

Zagreb, 20. lipnja 2007.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.