|
|
|
|
2379
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski,
Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio R. K. iz Z., na sjednici
održanoj 20. lipnja 2007., jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod brojem: Pn-7741/06 (Pn-1552/02)u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III.
Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. –
pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. K. iz Z., K. 3, određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu
od 11.900,00 kn.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. veljače 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i očitovanja Županijskog suda
u Zagrebu, utvrdio činjenice relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj
je 6. svibnja 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C.
o.« d.d. Z., radi naknade štete na vozilu, nastale uslijed prometne nesreće.
Na
ročištu održanom 8. srpnja 1996. tuženik je dao odgovor na tužbu i ročište je na
prijedlog tužitelja, podnositelja ustavne tužbe, odgođeno radi provođenja
očevida na licu mjesta.
Očevid
na licu mjesta održan je 11. srpnja 1996., a vještak je sudu dostavio pisani
nalaz i mišljenje 10. rujna 1996.
Ročište
održano 4. prosinca 1996. odgođeno je radi dopune nalaza i mišljenja vještaka.
Ročište
zakazano za 7. travnja 1997. odgođeno je zbog nepristupa
uredno pozvanog tužitelja, podnositelja ustavne tužbe.
Na
ročište zakazano za 22. siječnja 1998. nisu pristupile obje stranke. Vještaku su
dostavljene primjedbe stranaka radi pisanog očitovanja.
Vještak
je pisano očitovanje dostavio 2. veljače 1998., i to očitovanje dostavljeno je
strankama radi očitovanja.
Sud
je 26. ožujka 1998., na prijedlog tuženika, zatražio spis Prekršajnog suda u Zagrebu,
koji je priklopljen 1. lipnja 1998.
Na
ročištu održanom 17. rujna 1998. saslušani su tužitelj, podnositelj ustavne
tužbe i dva svjedoka, i određeno je dopunsko vještačenje.
Vještak
je 9. listopada 1998. sudu dostavio pisano očitovanje.
Na
ročištu održanom 16. travnja 1999. glavna rasprava je zaključena. Sud je donio
presudu broj: Pn-2887/96-65 od 16. travnja 1999., a
spis je po žalbama upućen u kolovozu 1999. na rješavanje Županijskom sudu u
Zagrebu.
Županijski
sud u Zagrebu 31. svibnja 2000. godine razmotrio je spis i utvrdio da spisu ne prileži punomoć odvjetnika tužitelja, podnositelja ustavne
tužbe, te da žalba umješača nije dostavljena
tuženiku. Spis je uz dopis vraćen sudu prvog stupnja, koji je po postupanju
prema uputi suda drugog stupnja 6. rujna 2000. ponovo dostavio spis na
rješavanje sudu drugog stupnja.
Županijski
sud u Zagrebu je donio rješenje broj: Gž-8128/00-2 od
12. veljače 2002., kojim je ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio
tom sudu na ponovno suđenje.
Sud
prvog stupnja održao je ročišta 21. siječnja 2003. i 15. ožujka 2004., te
zaključio 6. svibnja 2005. glavnu raspravu, a presudu broj: Pn-1552/02
donio 24. svibnja 2005. i 4. srpnja 2005. otpremio ju strankama.
Spis
je 26. listopada 2005. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o
žalbi tužitelja, podnositelja ustavne tužbe.
Županijski
sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gžn-3496/05 od 8.
prosinca 2006., ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na
ponovno suđenje.
Spis je kod suda prvog stupnja u kalendaru do 5. kolovoza 2007.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.
Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i
članku 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Podnositelj
je 6. svibnja 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, u postupku radi
naknade štete.
Duljina
postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju
stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak;
u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na
Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12
uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12
uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon
o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine
– Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj
13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine
– Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
Ustavna
tužba podnesena je 1. veljače 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno
okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
trajao ukupno osam (8) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a
nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset sedam (27) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni
sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od radnji koje su relevantne za meritorno
odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja Općinski sud u Zagrebu održao
sedam (7) ročišta i odredio provođenje prometnog vještačenja i dopune tog
vještačenja. Sud prvog stupnja je 16. travnja 1999. donio presudu broj: Pn-2887/96-65.
Županijski
sud u Zagrebu je 31. svibnja 2000. godine razmotrio spis i utvrdio da spisu ne prileži punomoć odvjetnika tužitelja, podnositelja ustavne
tužbe, te da žalba umješača nije dostavljena
tuženiku. Spis je uz dopis vraćen sudu prvog stupnja, koji je 6. rujna 2000.
ponovno dostavio spis na rješavanje sudu drugog stupnja.
Županijski
sud u Zagrebu je donio rješenje broj: Gž-8128/00-2 od
12. veljače 2002., kojim je ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio
tom sudu na ponovno suđenje.
Sud
prvog stupnja potom je održao četiri (4) ročišta i 24. svibnja
2005. donio presudu broj: Pn-1552/02, koja je 26.
listopada 2005. dostavljena na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu. Taj sud
je rješenjem broj: Gžn-3496/05 od 8. prosinca 2006.,
ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio na ponovno suđenje.
Spis je kod suda prvog stupnja u kalendaru do 5. kolovoza 2007.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem pridonio duljini postupka jer nije pristupio na ročišta zakazana za 7. travnja 1997. i 22. siječnja 1998.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da je riječ o relativno složenom predmetu, u kojem je obavljeno
prometno vještačenje i dopune tog vještačenja. Međutim, složenost predmeta nije
od takvog značenja da bi opravdavala ukupnu duljinu postupka pred sudom prvog
stupnja.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5.
Ustavni sud utvrđuje da u pravnoj stvari podnositelja ustavne tužbe parnični
postupak ukupno traje preko osam godina, a u pravno relevantnom razdoblju preko
sedam godina, te još nije pravomoćno dovršen.
Ustavni
sud ocjenjuje da je dugotrajnost postupka u pravnoj stvari podnositelja
posljedica neučinkovitosti suda prvog stupnja.
Sagledavajući
parnični postupak kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da je
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga
je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkom I.
izreke ove odluke.
6.
U skladu s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama
II. i III. izreke ove odluke.
Visinu
naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj. Iznos naknade umanjen je uslijed doprinosa podnositelja duljini parničnog postupka.
7.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
8.
Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-532/2005
Zagreb, 20. lipnja 2007.
USTAVNI
SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |