|
|
|
|
2409
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o patentu, kojega je Hrvatski sabor donio
na sjednici 6. srpnja 2007. godine.
Klasa:
011-01/07-01/79
Urbroj:
71-05-03/1-07-2
Zagreb,
13. srpnja 2007.
Predsjednik
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
U
Zakonu o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03. i 87/05.) u članku 5. dodaje se
stavak 7. koji glasi:
»(7)
Odredbom iz stavka 6. ovoga članka se od patentibilnosti isključuju navedeni
predmeti ili aktivnosti samo u onoj mjeri u kojoj se prijava patenta ili patent
odnose na te predmete ili aktivnosti kao takve.«
Članak 2.
U
članku 6. stavku 1. točki 1. riječi: »Zakona. Pri« zamjenjuju se riječima:
»Zakona, pri«
Članak 3.
U
članku 7. stavku 1. iza riječi: »moralu« stavlja se zarez i dodaju riječi: »ali
ne samo zbog toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno zakonom ili drugim
propisom.«
Članak 4.
Članak
15. mijenja se i glasi:
»(1)
Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi
upravni postupak za priznanje patenta i konsenzualnog patenta te za izdavanje
svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i obavlja druge upravne i stručne poslove glede
zaštite izuma.
(2)
Protiv upravnih akata koje je u prvom stupnju donio Zavod dopuštena je žalba o
kojoj odlučuje Žalbeno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(3)
Za pojedina pitanja iz postupka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka koja nisu
uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
(4)
Protiv upravnih akata koje je u drugom stupnju donijelo Žalbeno vijeće može se
voditi upravni spor u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima.«
Članak 5.
U
članku 16. stavku 1. iza riječi: »u vrijednosti patenta« stavlja se zarez i
dodaju riječi: »konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti«.
Iza
stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3)
Za podnošenje žalbe plaća se upravna pristojba i naknada troškova u skladu s
posebnim propisima. Ako pristojba i naknada troškova ne budu plaćene prije
isteka roka za žalbu, smatra se da žalba nije podnesena.«
Članak 6.
U
članku 23. stavku 1. riječi: »svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi« zamjenjuju se
riječima: »svaka fizička ili pravna osoba«, riječi: »njezinu pravnom sljedniku«
zamjenjuju se riječima: »njezin pravni sljednik«, a iza riječi: »prve prijave«
dodaje se riječ: »u«.
Članak 7.
U
članku 24. stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5)
Zavod prethodno obavještava podnositelja o razlozima zbog kojih zahtjev za
obnovu prava prvenstva namjerava odbiti u cijelosti ili djelomično, te ga
poziva da se u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva izjasni o tim
razlozima.«
Članak 8.
Iza
članka 24.a dodaje se članak 24.b koji glasi:
»Članak
24.b
Zahtjevi
iz članka 24. stavka 2. i članka 24.a stavka 1. ovoga Zakona ne mogu se
podnijeti nakon što je podnositelj prijave patenta podnio zahtjev za objavu
prijave u skladu s člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako je takav
zahtjev za objavu povučen prije završetka tehničkih priprema za objavu
prijave.«
Članak 9.
U
članku 29. stavku 1. točki 3. riječi: »na stranom jezik« zamjenjuju se
riječima: »na stranom jeziku«.
U
točki 5. riječi: »fizička ili pravna osoba koja nema prebivalište, odnosno
sjedište« zamjenjuju se riječima: »pravna ili fizička osoba koja nema sjedište,
odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište«.
Članak 10.
U
članku 34. stavku 1. točke 4. i 5. brišu se.
Stavak
5. briše se.
Dosadašnji
stavak 6. postaje stavak 5.
Članak 11.
U
članku 36. stavku 1. točka 2. briše se.
Dosadašnja
točka 3. postaje točka 2.
Članak 12.
Naslov
iznad članka 38. i članci 38., 39. i 40. brišu se.
Članak 13.
U
članku 47. stavku 1. točka 2. briše se.
Dosadašnja
točka 3. postaje točka 2.
Članak 14.
U
članku 48. stavku 1. točka 2. briše se.
Dosadašnja
točka 3. postaje točka 2.
Članak 15.
Naslov
iznad članka 54. i članak 54. brišu se.
Članak 16.
Naslov
iznad članka 57. »8. Ponovna uspostava prava« mijenja se i glasi: »8. Povrat u
prijašnje stanje«.
U
članku 57. riječi: »ponovna uspostava prava« u odgovarajućem padežu zamjenjuju
se riječima: »povrat u prijašnje stanje« u odgovarajućem padežu.
U
stavku 3. dodaje se druga rečenica koja glasi:
»U
slučaju propuštanja roka za plaćanje godišnje pristojbe za održavanje patenta u
vrijednosti, rok propisan u članku 74. stavku 3. ovoga Zakona se uračunava u
rok od godine dana.«
U
stavku 5. točki 7. brojka: »104« zamjenjuju se brojkom: »103«.
Članak 17.
U
članku 58. stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5)
U nedostatku dokaza o suprotnom, smatrat će se da je proizvod dobiven
zaštićenim postupkom ako je proizvod nov ili ako je vjerojatno da je proizvod
dobiven zaštićenim postupkom i da nositelj patenta nije mogao, unatoč razumnom
trudu, utvrditi postupak koji je stvarno korišten. Vjerojatnost da je proizvod
dobiven zaštićenim postupkom postoji osobito kad je zaštićeni postupak jedini
poznati postupak.«
Članak 18.
Iza
članka 61. dodaje se Glava: »V.a PROMJENE NA PATENTU« te naslov i članak 61.a
koji glase:
»UPIS
PROMJENA U REGISTRE
Članak
61.a
(1)
Na zahtjev stranke za upis promjena u registru, Zavod donosi rješenje o upisu u
Registar prijava patenata ili Registar patenata promjena koje nastupe nakon
podnošenja prijave ili nakon upisa rješenja o priznanju patenta.
(2)
Upisane promjene iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se u službenom glasilu
Zavoda.
(3)
Postupak upisa promjena u Registre Zavoda i njihovo objavljivanje u službenom
glasilu te plaćanje upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka
utvrđuju se Pravilnikom i posebnim propisima donesenim na temelju ovoga
Zakona.«
Članak 19.
U
članku 62. stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5)
Licencija i prijenos prava imaju učinak prema trećima od datuma upisa u
registar.«
Iza
stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6)
Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zaključivanje
ugovora o licenciji i ugovora o prijenosu prava iz prijave patenta,
konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.«
Članak 20.
Iza
članka 62. dodaju se naslovi i članci 62.a i 62.b, koji glase:
»ZALOG
I OVRHA
Članak
62.a
(1)
Patent može biti predmetom založnog prava i predmetom ovrhe.
(2)
Na zahtjev založnog vjerovnika ili založnog dužnika založno pravo upisuje se u
registar. Osnivanje založnog prava ima učinak prema trećima od datuma upisa u
registar.
(3)
Sud koji provodi ovrhu po službenoj dužnosti bez odgode obavješćuje Zavod o
pokrenutoj ovrsi na patentu radi upisa ovrhe u registar. Upis ovrhe u registar
provodi se na teret ovrhovoditelja.
(4)
Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na osnivanje
založnog prava i ovrhu na pravu iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i
svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
STEČAJ
Članak
62.b
Kada
je patent, pravo iz prijave patenta, konsenzualni patent ili svjedodžba o
dodatnoj zaštiti dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti
obavješćuje Zavod o pokrenutom stečajnom postupku radi upisa stečaja u
registar.«
Članak 21.
Članak
66. mijenja se i glasi:
(1)
Stavljanjem u promet od strane nositelja patenta ili uz njegovu izričitu
suglasnost, na području Republike Hrvatske, odnosno nakon stupanja Republike
Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije na području neke od država
Europske unije odnosno države stranke ugovornice Ugovora o Europskom ekonomskom
prostoru, proizvoda koji je izrađen prema izumu ili proizvoda koji je direktno
dobiven postupkom koji je predmet izuma, iscrpljuju se za područje Republike
Hrvatske isključiva prava stečena patentom u odnosu na taj proizvod.
(2)
Odredbe iz stavka 1. ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuju i na
isključiva prava stečena svjedodžbom o dodatnoj zaštiti.«
Članak 22.
Iza
Glave »VII. PRISILNE LICENCIJE« dodaje se podnaslov 1., članak 67.a i podnaslov
2. koji glase:
»1.
Zajedničke odredbe
NADLEŽNOST
I POSTUPAK ZA IZDAVANJE PRISILNE LICENCIJE
Članak
67.a
(1)
Sud nadležan za izdavanje prisilne licencije je Trgovački sud u Zagrebu.
(2)
Postupak za izdavanje prisilne licencije pokreće se tužbom protiv nositelja
patenta ili nositelja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, koja sadrži zahtjev za
izdavanjem prisilne licencije. Tužitelj je dužan u tužbi iznijeti sve činjenice
i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. O izdavanju prisilne licencije
sud odlučuje presudom.
(3)
Protiv odluka suda u postupcima o izdavanju prisilne licencije dopuštena je
žalba u skladu s odredbama iz Zakona o parničnom postupku.
(4)
U nedostatku dokaza o suprotnom, u postupku za izdavanje prisilne licencije
smatra se da je nositelj patenta, odnosno nositelj svjedodžbe o dodatnoj
zaštiti osoba koja je kao takva upisana u Registar patenata.
(5)
Za pojedina pitanja iz postupka o izdavanju prisilne licencije koja nisu
uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o parničnom postupku.
2.
Prisilne licencije u slučajevima nedovoljnog iskorištavanja patenta,
izvanrednih stanja na nacionalnoj razini, potrebe za zaštitom od nepoštenog
tržišnog natjecanja, za iskorištavanjem drugog patenta ili zaštićene biljne
vrste te za uzajamnim licenciranjem.«
Članak 23.
U
članku 68. stavku 4. na kraju prve rečenice riječi: »ili zaštićenu biljnu
vrstu« brišu se.
Članak 24.
Iza
članka 69. dodaje se podnaslov: »3. Prisilne licencije za patente koji se
odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima
javnog zdravlja«, te naslovi i članci 69.a do 69.h, koji glase:
»IZDAVANJE
PRISILNE LICENCIJE
Članak
69.a
(1)
Sud može bilo kojoj osobi koja podnese zahtjev u skladu s odredbama ovoga
Zakona izdati prisilnu licenciju za patent i/ili svjedodžbu o dodatnoj zaštiti,
potrebnu za proizvodnju i prodaju farmaceutskog proizvoda, kada je takav
proizvod namijenjen izvozu u zemlje uvoznice s problemima javnog zdravlja. Pri
odlučivanju o izdavanju prisilne licencije sud će osobito uzeti u obzir potrebu
provedbe Odluke glavnog vijeća WTO-a od 30. kolovoza 2003. godine o provedbi
točke 6. Deklaracije iz Dohe o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju od
14.studenoga 2001.godine (u daljnjem tekstu: Odluka).
(2)
Farmaceutski proizvod iz stavka 1. ovoga članka je svaki proizvod farmaceutske
industrije, uključujući lijekove za ljudsku uporabu, pod kojim se podrazumijeva
svaka tvar ili mješavina tvari koja je namijenjena liječenju ili sprječavanju
bolesti kod ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na
ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija
izazivanjem farmakoloških, imunoloških ili metaboličkih djelovanja ili
postavljanja medicinske dijagnoze, uključujući aktivne sastojke i pribor za
dijagnosticiranje ex vivo.
(3)
Zemlja uvoznica iz stavka 1. ovoga članka je svaka zemlja u koju se izvozi
farmaceutski proizvod. Zemlja uvoznica može biti:
a)
bilo koja najmanje razvijena zemlja navedena kao takva na popisu Ujedinjenih
naroda,
b)
bilo koja članica WTO-a, izuzev najmanje razvijene zemlje članice iz točke a)
ovoga stavka, koja je uputila obavijest Vijeću za TRIPS o svojoj namjeri da se
koristi sustavom kao uvoznica, bilo da ga koristi u cijelosti ili na ograničeni
način,
c)
bilo koja zemlja koja nije članica WTO-a, ali je od strane Vijeća za pomoć u
razvoju OECD navedena na popisu zemalja niskog dohotka s bruto nacionalnim
proizvodom po glavi stanovnika manjim od 745$, i koja je uputila obavijest
Zavodu o svojoj namjeri da se koristi sustavom kao uvoznica, bilo da ga koristi
u cijelosti ili na ograničeni način.
(4)
Zemlja članica WTO-a koja je dala izjavu da neće koristiti sustav za uvoz kao
članica WTO-a, nije zemlja uvoznica koja udovoljava uvjetima.
(5)
Zemlje uvoznice koje nisu članice WTO-a, a koje su najmanje razvijene zemlje i
zemlje u razvoju i udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 3. ovoga članka,
moraju ispuniti dodatne pretpostavke:
a)
zemlja uvoznica dužna je uputiti obavijest sukladno Odluci izravno Zavodu;
b)
zemlja uvoznica dužna je u obavijesti navesti da će sustav koristiti za
rješavanje problema javnog zdravlja a ne kao sredstvo za postizanje ciljeva
industrijske ili trgovačke politike te da će usvojiti mjere iz točke 4. Odluke;
c)
sud može, povodom tužbe nositelja prava ili Zavoda, povući prisilnu licenciju
ako zemlja uvoznica ne poštuje svoje obveze iz točke b).
(6)
Tužba koja sadrži zahtjev za izdavanjem prisilne licencije podnosi se sudu u
skladu s odredbama iz članka 67.a ovoga Zakona ako na području Republike Hrvatske
postoji patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti čiji učinci pokrivaju
namjeravanu djelatnost proizvodnje i prodaje radi izvoza.
(7)
U tužbi se navodi:
a)
podatak o zahtjevima za izdavanjem prisilnih licencija u drugim državama za
isti proizvod s podacima o količinama i odnosnim zemljama uvoznicama,
b)
podatak o podnositelju zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije i njegovom
zastupniku, ako ga ima,
c)
nezaštićeno ime farmaceutskog proizvoda koje podnositelj zahtjeva namjerava
proizvoditi na temelju prisilne licencije,
d)
količina farmaceutskog proizvoda koju podnositelj zahtjeva namjerava
proizvoditi na temelju prisilne licencije,
e)
zemlja uvoznica,
f)
dokaz o prethodnim pregovorima s nositeljem prava, u skladu s odredbama iz
stavka 10. ovoga članka,
g)
dokaz o posebnom zahtjevu u kojem je navedena količina potrebnog proizvoda,
upućenom od ovlaštenog predstavnika zemlje uvoznice ili nevladine organizacije
koja djeluje s formalnim ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica ili tijela
UN-a ili druge međunarodne zdravstvene organizacije koja djeluje s formalnim
ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica.
(8)
Prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanjem prisilne licencije sud je dužan
provjeriti osobito sljedeće:
a)
je li svaka od zemalja uvoznica navedena u zahtjevu, koja je članica WTO-a,
uputila obavijest WTO-u sukladno Odluci, odnosno je li svaka zemlja uvoznica
navedena u zahtjevu, koja nije članica WTO-a, uputila obavijest Zavodu sukladno
odredbama iz ovoga članka u odnosu na svaki od proizvoda iz zahtjeva. Ovo ne
utječe na mogućnost koju najmanje razvijene zemlje imaju prema Odluci Vijeća za
TRIPS od 27. srpnja 2002.godine;
b)
da količina proizvoda navedena u zahtjevu ne prelazi onu o kojoj je zemlja
uvoznica koja je članica WTO-a obavijestila WTO odnosno Zavod;
c)
da, uzimajući u obzir druge prisilne licencije izdane drugdje, ukupna količina
proizvoda za koju je dozvoljena proizvodnja u odnosu na bilo koju zemlju
uvoznicu ne prelazi značajno količinu o kojoj je ta zemlja obavijestila WTO,
odnosno Zavod.
(9)
Podatke iz stavka 8. ovoga članka dužan je u tužbi navesti i priložiti
podnositelj zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije.
(10)
Prisilna licencija može se izdati samo ako je podnositelj zahtjeva bezuspješno,
u razdoblju od trideset dana prije podnošenja tužbe, pokušao od nositelja prava
dobiti odobrenje za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim
uvjetima i rokovima. Ova se odredba neće primjenjivati u slučajevima
nacionalnog stanja nužde ili drugim okolnostima krajnje žurnosti ili u
slučajevima javne nekomercijalne uporabe prema članku 31. točki b) Sporazuma
TRIPS.
UVJETI POD KOJIMA SE
IZDAJE PRISILNA LICENCIJA
Članak 69.b
(1)
Prisilna licencija se izdaje kao neisključiva, a njezin opseg i trajanje, koji
se obavezno navode u presudi kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije,
vezani su isključivo uz razloge zbog kojih je izdana. Količina proizvoda koji
se na temelju takve licencije može proizvesti ne smije prelaziti onu koja je
nužna za zadovoljenje potreba zemlje uvoznice, odnosno zemalja uvoznica
navedenih u tužbi, uzimajući u obzir količinu proizvoda proizvedenih na temelju
prisilnih licencija izdanih drugdje.
(2)
Prisilna licencija se može prenositi samo zajedno s proizvodnim pogonom u kojem
se iskorištava izum za koji je izdana.
(3)
Sud u presudi navodi radnje na koje je podnositelj zahtjeva ovlašten i koje su
potrebne u svrhu proizvodnje radi izvoza i distribucije u zemlji odnosno
zemljama navedenima u zahtjevu. Nijedan proizvod proizveden ili uvezen na
temelju licencije ne smije biti ponuđen na prodaju ili stavljen na tržište bilo
koje druge zemlje osim one navedene u zahtjevu, izuzev kada zemlja uvoznica
iskoristi mogućnost iz točke 6. podtočke (i) Odluke da izvozi u suugovornicu
regionalnog trgovinskog sporazuma s kojom dijeli odnosni zdravstveni problem.
(4)
Sud u presudi nalaže da proizvodi proizvedeni na temelju takve licencije moraju
biti jasno identificirani posebnim etiketama ili oznakama kao proizvodi
proizvedeni na temelju prisilne licencije. Proizvodi se moraju razlikovati od
onih koje proizvodi nositelj prava i to posebnim pakiranjem i/ili posebnim
bojama ili oblicima, pod uvjetom da je takvo razlikovanje moguće te da nema
značajan utjecaj na cijenu. Pakiranje ili bilo koji pripadajući tekst moraju
sadržavati napomenu da je proizvod predmet prisilne licencije, ime suda koji ju
je izdao i broj spisa predmeta, te jasan napis da je proizvod namijenjen
isključivo za izvoz i distribuciju u odnosnu zemlju uvoznicu odnosno zemlje
uvoznice. Podrobni podaci o značajkama proizvoda moraju biti stavljeni na
raspolaganje carinskim tijelima u Republici Hrvatskoj i u državama članicama
Europske unije.
(5)
Sud u presudi nalaže da primatelj licencije prije isporuke u zemlju uvoznicu,
mora na web stranicu, čiju će adresu priopćiti Zavodu, staviti podatke:
a)
o količini proizvoda kojima zemlje uvoznice opskrbljuje proizvodima na temelju
prisilne licencije,
b)
o razlikovnim obilježjima odnosnog proizvoda.
(6)
Ako je proizvod, u odnosu na kojeg je u Republici Hrvatskoj izdana prisilna
licencija, zaštićen patentom u zemlji uvoznici navedenoj u zahtjevu on može
biti izvezen samo ako su te zemlje izdale prisilnu licenciju za uvoz, prodaju
i/ili distribuciju odnosnog proizvoda.
(7)
U presudi sud nalaže podnositelju zahtjeva plaćanje naknade nositelju prava
koju utvrđuje na sljedeći način:
a)
u slučajevima nacionalnog stanja nužde ili drugim okolnostima krajnje žurnosti
ili u slučajevima javne nekomercijalne uporabe prema članku 31. točki (b)
Sporazuma TRIPS, naknada iznosi najviše 4% od ukupne cijene koju plaća zemlja
uvoznica ili koja se plaća u njezinu korist,
b)
u svim drugim slučajevima, naknada se utvrđuje uzimajući u obzir ekonomsku
vrijednost uporabe na koju je ovlaštena odnosna zemlja uvoznica ili zemlje uvoznice
na temelju licencije, kao i humanitarne i nekomercijalne okolnosti u vezi s
izdavanjem licencije.
(8)
Nakon što presuda kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije postane
pravomoćna, sud može povodom prijedloga za osiguranje dokaza, kojeg sudu
podnese nositelj prava, izvršiti uvid u poslovne knjige i druge dokumente
primatelja licencije, isključivo u svrhu provjere ispunjava li on sve obveze iz
presude kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije, a posebice u svrhu
provjere podataka o konačnom odredištu proizvoda. Poslovne knjige i dokumenti
moraju sadržavati dokaz o izvozu proizvoda u obliku izvozne deklaracije koju je
ovjerila carina, te dokaz o uvozu.
(9)
Uvjeti licencije ne utječu na način distribucije u zemlji uvoznici.
ODBIJANJE ZAHTJEVA ZA
IZDAVANJEM PRISILNE LICENCIJE
Članak 69.c
Sud
će presudom odbiti zahtjev za izdavanjem prisilne licencije ako on ne sadrži
elemente potrebne za odlučivanje ili ako nisu ispunjene pretpostavke za
izdavanje prisilne licencije propisane u ovom Zakonu.
PRESTANAK ILI IZMJENA
PRISILNE LICENCIJE
Članak 69.d
(1)
Nositelj prava ili primatelj licencije može tužbom zahtijevati da sud ukine
prisilnu licenciju ako utvrdi da suprotna strana ne poštuje odluku o izdavanju
prisilne licencije. U presudi kojom odlučuje o prestanku prisilne licencije,
sud će odrediti rok u kojem je primatelj licencije dužan o svom trošku
preusmjeriti sve proizvode koji se nalaze u njegovom posjedu, skrbi ili ovlasti
u zemlje s potrebama iz članka 69.a ovoga Zakona ili ih na drugi način ukloniti
uz savjetovanje s nositeljem prava.
(2)
Nakon što je zemlja uvoznica obavijestila da je količina farmaceutskih
proizvoda postala nedovoljna za zadovoljenje njezinih potreba, primatelj
licencije može tužbom zahtijevati izmjenu uvjeta licencije radi proizvodnje i
izvoza dodatnih količina proizvoda do razine potrebne za zadovoljenje potreba
odnosne zemlje uvoznice. U takvim slučajevima sud postupa žurno. Ako zatražena
dodatna količina proizvoda ne prelazi 25%, ne primjenjuju se odredbe iz članka
69.a stavka 8. ovoga Zakona.
OBAVIJESTI
Članak 69.e
(1)
Sud će putem Zavoda obavijestiti Vijeće za TRIPS o svojim pravomoćnim presudama
o izdavanju prisilne licencije, uvjetima pod kojima je izdana, kao i o njezinom
prestanku i izmjeni.
(2)
Dostavljeni podaci uključuju osobito sljedeće:
a)
ime i adresu primatelja licencije,
b)
odnosni proizvod,
c)
količinu kojom se opskrbljuje,
d)
zemlju uvoznicu,
e)
trajanje licencije,
f)
adresu web stranice iz članka 69.b stavka 5. ovoga Zakona.
ZABRANA UVOZA
Članak 69.f
(1)
Zabranjen je uvoz u Republiku Hrvatsku i zemlje članice Europske unije
proizvoda proizvedenih na temelju prisilne licencije izdane sukladno odredbama
ovoga Zakona radi slobodnog puštanja u promet, ponovnog uvoza, stavljanja pod
suspenzivne postupke ili stavljanja u slobodne zone ili slobodna skladišta.
(2)
Stavak 1. ovoga članka se ne primjenjuje u slučaju ponovnog izvoza u zemlju
uvoznicu navedenu u prijavi i identificiranu na pakiranju i dokumentaciji koja
prati proizvod, ili stavljanje u postupak tranzitnog ili carinskog skladištenja
ili u slobodne zone ili slobodna skladišta u svrhu ponovnog izvoza u tu zemlju
uvoznicu.
RADNJE CARINE
Članak 69.g
(1)
Ako postoji osnova za sumnju da su proizvodi proizvedeni na temelju prisilne
licencije izdane u skladu s odredbama ovoga Zakona uvezeni na područje
Republike Hrvatske suprotno odredbama iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona,
nadležna tijela carine će radi provjere zadržati odnosne proizvode toliko dugo
koliko je potrebno, a najdulje 10 radnih dana. Ako postoje posebne okolnosti,
nadležna tijela carine mogu odlučiti o produljenju razdoblja zadržavanja za
najdulje dodatnih 10 radnih dana.
(2)
O zadržavanju iz stavka 1. ovoga članka nadležna tijela carine će bez odgode
obavijestiti nositelja prava i proizvođača ili izvoznika odnosnih proizvoda, te
ga pozvati na dostavu podataka i dokaza o odnosnim proizvodima.
(3)
Ako nadležna tijela carine u razdoblju zadržavanja utvrde povredu prisilne
licencije suprotno zabrani iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona, zaplijenit će
proizvode i ukloniti ih iz prometa u skladu s carinskim propisima.
(4)
Postupak zadržavanja i pljenidbe robe provodi se na trošak uvoznika, u skladu s
carinskim propisima. Solidarno s uvoznikom za odnosne troškove odgovara i svaka
druga osoba koja je pokušala nezakonit uvoz.
(5)
Ako se utvrdi da se uvozom proizvoda koji su zadržani u skladu s odredbama iz
ovoga članka ne bi prekršila zabrana iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona i
ako su poštivani carinski propisi, nadležna tijela carine pustit će proizvode u
promet na području Republike Hrvatske.
(6)
O zapljenama i uništenju proizvoda prema odredbama ovoga članka nadležna tijela
carine obavijestit će Zavod.
Članak 69.h
Odredbe
članaka 69.f i 69.g ovoga Zakona ne primjenjuju se na uvoz male količine
proizvoda, unutar granica propisanih u pogledu oslobođenja od plaćanja carine,
koji su sadržani u osobnoj prtljazi putnika i namijenjeni za privatno i
nekomercijalno korištenje.«
Članak 25.
Naslovi
iznad članaka 71., 72. i 73. te članci 71., 72. i 73. brišu se.
Članak 26.
U
članku 76. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1)
Nositelj patenta se može odreći patenta u cijelosti ili djelomično pisanom
izjavom o odricanju, ovjerenom kod javnog bilježnika. Učinci izjave o odricanju
nastupaju sljedećega dana od dana dostave Zavodu.«
Iza
stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3)
Odricanje od patenta upisuje se u registar i objavljuje u službenom glasilu
Zavoda.«
Članak 27.
Naslov
iznad članka 77. i članak 77. brišu se.
Članak 28.
U
članku 81. stavku 4. dodaje se druga rečenica koja glasi:
»Kada
je potrebno, Zavod ujedno poziva nositelja patenta da podnese opis, patentne
zahtjeve i crteže u izmijenjenom obliku, pod uvjetom da predmet zaštite ne
izlazi izvan sadržaja patenta kakav je priznat.«
Stavci
5., 6. i 7. mijenjaju se i glase:
»(5)
Prije donošenja odluke o održavanju u vrijednosti patenta u izmijenjenom
obliku, Zavod obavještava stranke da namjerava održati u vrijednosti patent
kako je izmijenjen u postupku proglašenja ništavim i poziva ih da u roku iz
stavka 3. ovoga članka podnesu obrazložene primjedbe ako nisu suglasne s
tekstom na temelju kojeg namjerava održati patent u vrijednosti. Ako se stranke
ne suglase s tim tekstom, postupak za proglašenje patenta ništavim može se
nastaviti.
(6)
Ako su stranke suglasne s tekstom na temelju kojeg Zavod namjerava održati
patent u vrijednosti ili se nisu očitovale po pozivu iz stavka 5. ovoga članka,
Zavod poziva nositelja patenta da u roku od 60 dana od primitka poziva plati
upravnu pristojbu i naknadu troškova za tiskanje novog patentnog spisa. Ako
pristojba i naknada troškova ne budu plaćene, patent se proglašava ništavim u
granicama prijedloga.
(7)
Zavod može, na obrazloženi zahtjev, produljiti rokove iz ovoga članka za
vrijeme koje smatra opravdanim, ali najviše za 60 dana.«
Iza
stavka 7. dodaju se stavci 8. i 9. koji glase:
»(8)
Ako ocijeni da je to nužno zbog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje
odluke, Zavod može održati usmenu raspravu.
(9)
Ako je podnesen prijedlog za proglašenje ništavim konsenzualnog patenta i kada
su priloženi dokazi iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona dostatni za
vjerojatnost da konsenzualni patent ne zadovoljava uvjete iz članka 41. ovoga
Zakona, odgovor na poziv iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati i zahtjev za
provedbu postupka potpunog ispitivanja.«
Članak 29.
U
članku 83. stavku 1. iza riječi: »djelomično,« dodaju se riječi: »uzimajući u
obzir izmjene patenta koje je nositelj izvršio u postupku povodom prijedloga za
proglašenje patenta ništavim,«.
Članak 30.
Naslov
iznad članka 84. i članak 84. brišu se.
Članak 31.
Iza
članka 87. dodaje se Glava »X.a SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI« te naslovi i
članci 87.a do 87.n koji glase:
»ZNAČENJE
POJMOVA
Članak 87.a
(1)
U odnosu na Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti priznate za lijekove namijenjene
ljudima ili životinjama (u daljnjem tekstu: Svjedodžba) sljedeći pojmovi imaju
značenje:
a)
»lijek« je svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili
sprječavanju bolesti kod ljudi ili životinja te svaka tvar ili mješavina tvari
koja se može primijeniti na ljudima ili životinjama u svrhu obnavljanja,
ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija ili postavljanja medicinske
dijagnoze,
b)
»proizvod« je aktivni sastojak ili mješavina aktivnih sastojaka lijeka,
c)
»temeljni patent« je patent kojeg je nositelj odredio u postupku za dobivanje
svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i kojime se štiti proizvod kao takav, kao što je
definiran u točki b) ovoga stavka ovoga članka, ili postupak za dobivanje proizvoda
ili primjena proizvoda,
d)
»prvo odobrenje za stavljanje u promet« je prvo odobrenje za stavljanje u
promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama u Republici Hrvatskoj ili u
Europskoj uniji.
(2)
U odnosu na svjedodžbe o dodatnoj zaštiti priznate za sredstva za zaštitu bilja
(u daljnjem tekstu: Svjedodžba) sljedeći pojmovi imaju značenje:
a)
»sredstvo za zaštitu bilja« je aktivna tvar ili pripravak koji sadrži jednu ili
više aktivnih tvari, u obliku u kojem dolaze do korisnika, sa svrhom da:
–
štiti biljke ili biljne proizvode od štetnih organizama ili sprječava aktivnost
štetnih organizama, ako te tvari ili pripravci nisu drukčije definirani,
–
utječe na životne procese biljke, ne kao hranjiva tvar, već na drugi način
(npr. biljni regulator rasta),
–
štiti (konzervira) biljne proizvode, ako ta tvar ili pripravak nisu predmet
posebnih odredaba o konzervansima,
–
uništava nepoželjne biljke, ili
–
uništava dijelove biljaka ili kontrolira ili sprječava nepoželjni rast biljaka,
b)
»tvar« je kemijski element ili njegovi sastojci, prirodni ili proizvedeni,
uključujući i onečišćenosti koje se neizbježno javljaju kao rezultat
proizvodnog postupka,
c)
»aktivna tvar« je tvar ili mikroorganizam, uključujući viruse, koja ima opću
ili specifičnu aktivnost:
–
protiv štetnih organizama, ili
–
na biljke, dijelove biljaka ili biljne proizvode,
d)
»pripravak« je smjesa ili otopina koja se sastoji od dviju ili više tvari od
kojih je najmanje jedna aktivna tvar koja se upotrebljava kao sredstvo za zaštitu
bilja,
e)
»biljka« je živa biljka kao i živi dijelovi biljaka, uključujući svježe voće i
sjemenke,
f)
»biljni proizvod« je proizvod u neprerađenom obliku ili rezultat neke
jednostavne obrade biljke, kao što su mljevenje, sušenje ili prešanje, ali koji
isključuje samu biljku kako je definirana u točki e) ovoga stavka ovoga članka,
g)
»štetni organizmi« su biljne štetočine ili štetočine proizvoda dobivenog od
biljke, biljne ili životinjske naravi, kao što su virusi, bakterije i
mikoplazme, te ostali patogeni,
h)
»proizvod« je aktivna tvar kao što je definirana u točki c) ovoga stavka ovoga
članka ili kombinacija aktivnih tvari sredstva za zaštitu bilja,
i)
»temeljni patent« je patent kojeg je nositelj odredio u postupku za dobivenje
svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i kojim se štiti proizvod kao takav, kao što je
definiran u točki h) ovoga stavka ovoga članka, pripravak kao što je definiran
u točki d) ovoga stavka ovoga članka ili postupak za dobivanje proizvoda ili
primjena proizvoda,
j)
»prvo odobrenje za stavljanje u promet« je prvo odobrenje za stavljanje u
promet sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji.
TRAJANJE SVJEDODŽBE
Članak 87.b
(1)
Svjedodžba se u skladu s odredbama ovoga Zakona može izdati u slučaju kada je
temeljni patent priznat za lijek namijenjen ljudima ili životinjama ili za
sredstvo za zaštitu bilja, za čije stavljanje u promet je potrebno prethodno
odobrenje nadležnoga državnog tijela.
(2)
Učinci Svjedodžbe nastupaju odmah nakon zakonskog isteka roka trajanja
temeljnog patenta.
(3)
Prava stečena Svjedodžbom mogu trajati onoliki vremenski period koliki je
protekao od datuma podnošenja prijave temeljnog patenta do dana izdavanja prvog
odobrenja za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama,
odnosno sredstva za zaštitu bilja koji je zaštićen tim patentom, umanjen za pet
godina.
(4)
Svjedodžba ne može trajati dulje od pet godina od njezina stupanja na snagu.
(5)
Trajanje Svjedodžbe određeno je rješenjem Zavoda.
PRETPOSTAVKE ZA DOBIVANJE
SVJEDODŽBE
Članak 87.c
Svjedodžba
se izdaje na zahtjev nositelja temeljnog patenta ako su na dan podnošenja
zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe ispunjene sljedeće pretpostavke:
1.
da je lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno sredstvo za zaštitu
bilja zaštićeno temeljnim patentom koji je na snazi,
2.
da je u Republici Hrvatskoj izdano odobrenje za stavljanje u promet lijeka
namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja, i da
je isto na snazi,
3.
da temeljni patent za lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno
sredstvo za zaštitu bilja nije već bio predmet Svjedodžbe,
4.
da je prijava za temeljni patent podnesena u Republici Hrvatskoj nakon 1.
siječnja 1993., i
5.
da je prvo odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili
životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja izdano nakon 1. siječnja 2005.
ZAHTJEV ZA IZDAVANJE
SVJEDODŽBE
Članak 87.d
Zahtjev
za izdavanje Svjedodžbe se podnosi Zavodu u roku od 6 mjeseci od datuma
izdavanja odobrenja iz članka 87.c točke 2. ovoga Zakona, za stavljanje u
promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama odnosno sredstva za zaštitu
bilja, a ako je odobrenje izdano prije priznanja temeljnog patenta, u roku od
šest mjeseci od datuma objave podatka o priznanju patenta iz članka 51. ovoga
Zakona.
SADRŽAJ ZAHTJEVA ZA
IZDAVANJE SVJEDODŽBE
Članak 87.e
(1)
Postupak za izdavanje Svjedodžbe pokreće se podneskom koji sadržava:
1.
zahtjev za izdavanje Svjedodžbe u kojem moraju biti navedeni sljedeći podaci:
a)
izričita naznaka da se zahtijeva izdavanje Svjedodžbe,
b)
naziv i adresa podnositelja,
c)
naziv i adresa zastupnika, ako ga podnositelj ima,
d)
broj temeljnog patenta i naziv izuma,
2.
broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet ili naznaka broja
i datuma prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za
stavljanje proizvoda u promet,
3.
odobrenje za stavljanje proizvoda u promet, izdano od nadležnog tijela, u
postupku propisanom posebnim propisom,
4.
dokaz iz kojeg je vidljiv identitet proizvoda, sadržaj provedenog postupka i
glasilo u kojem je objavljen podatak o odobrenju, ako odobrenje navedeno u
točki 2. nije prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,
5.
dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka
za izdavanje Svjedodžbe.
(2)
Ako je podnositelj zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe nositelj više od jednog
patenta za isti proizvod, može mu se izdati samo jedna Svjedodžba za taj
proizvod.
(3)
Ako se dva ili više zahtjeva odnose na isti proizvod i potječu od dva ili više
nositelja različitih patenata, svakom od njih može biti izdana po jedna
Svjedodžba za taj proizvod.
(4)
Zahtjev iz stavka 1. točke 1. ovoga članka se podnosi na obrascu čiji je
sadržaj propisan Pravilnikom.
POSTUPAK FORMALNOG
ISPITIVANJA
Članak 87.f
(1)
Zavod provodi postupak formalnog ispitivanja po podnesenom zahtjevu za
izdavanje Svjedodžbe.
(2)
U postupku formalnog ispitivanja utvrđuje se sljedeće:
1.
je li zahtjev podnesen u propisanoj formi i sadrži li sve podatke propisane
člankom 87.e stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona,
2.
je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka,
3.
je li zahtjev podnesen u roku propisanom člankom 87.d ovoga Zakona,
4.
jesu li uz zahtjev priloženi dokazi propisani člankom 87.e stavkom 1. točkama
3. i 4. ovoga Zakona, i
5.
je li temeljni patent bio u važenju u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje
Svjedodžbe.
(3)
Ako zahtjev za izdavanje Svjedodžbe ne sadrži dijelove propisane stavkom 2.
ovoga članka, Zavod će pozvati podnositelja da u roku 30 dana od primitka
poziva ukloni nedostatke navedene u pozivu.
(4)
Ako podnositelj u propisanom roku ne ukloni utvrđene nedostatke, Zavod će
donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe.
(5)
Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod će
provesti postupak supstancijalnog ispitivanja.
POSTUPAK SUPSTANCIJALNOG
ISPITIVANJA
Članak 87.g
(1)
U postupku supstancijalnog ispitivanja Zavod ispituje sljedeće:
1.
jesu li na datum podnošenja zahtjeva bile ispunjene pretpostavke za izdavanje
Svjedodžbe propisane člankom 87.c ovoga Zakona,
2.
je li proizvod za koji se traži Svjedodžba zaštićen temeljnim patentom,
3.
je li odobrenje za stavljanje proizvoda u promet izdano na način koji je
propisan posebnim propisom,
4.
je li taj proizvod već bio predmet Svjedodžbe.
(2)
Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da su ispunjene sve propisane
pretpostavke, donijet će rješenje o izdavanju Svjedodžbe. U rješenju je
određeno i trajanje Svjedodžbe.
(3)
Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da nisu ispunjene sve propisane
pretpostavke, rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje Svjedodžbe.
SADRŽAJ SVJEDODŽBE
Članak 87.h
Svjedodžba
sadrži sljedeće podatke:
a)
naziv i adresu nositelja svjedodžbe,
b)
broj temeljnog patenta,
c)
naziv izuma,
d)
broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda
navedenog u odobrenju,
e)
broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada je to prema
odredbama iz članka 87.e stavka 1. točke 2. ovoga Zakona potrebno,
f)
vrijeme trajanja Svjedodžbe.
UPIS U REGISTAR
Članak 87.i
Podaci
vezani uz postupak po zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe, te o njezinom trajanju
upisat će se u registar Zavoda u skladu s odredbama Pravilnika.
PREDMET I UČINCI ZAŠTITE
Članak 87.j
(1)
Unutar zaštite priznate temeljnim patentom, zaštita dobivena Svjedodžbom
odnosit će se samo na lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno na
sredstvo za zaštitu bilja za koje je odobreno stavljanje u promet, kao i za
bilo koju primjenu proizvoda kao lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama,
odnosno kao sredstva za zaštitu bilja, koja je bila odobrena prije prestanka
važenja Svjedodžbe.
(2)
Svjedodžbom se nositelju temeljnog patenta ili njegovom pravnom sljedniku daju
ista prava kao i temeljnim patentom i podložno istim ograničenjima i istim
obvezama.
OBJAVA
Članak 87.k
(1)
Zavod u službenom glasilu objavljuje podatke o podnesenom zahtjevu za izdavanje
Svjedodžbe, donošenju rješenja o izdavanju Svjedodžbe, odnosno odbijanju
zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe i o prestanku važenja Svjedodžbe.
(2)
Podaci koji se objavljuju utvrđuju se Pravilnikom.
PRESTANAK SVJEDODŽBE
Članak 87.l
(1)
Svjedodžba prestaje istekom vremena za koje je izdana.
(2)
Svjedodžba prestaje prije vremena za koje je izdana:
1.
ako se nositelj odrekne svjedodžbe, svjedodžba prestaje sljedećega dana od dana
dostave Zavodu ovjerene pisane izjave o odricanju,
2.
ako godišnja naknada troškova za njezino održavanje nije plaćena u propisanom
roku,
3.
ako proizvod za koji je svjedodžba odobrena više ne može biti u prometu što je
posljedica opoziva odobrenja za njegovo stavljanje u promet u skladu s
nacionalnim propisom.
(3)
Zavod donosi odluku o prestanku svjedodžbe po službenoj dužnosti, ili na
zahtjev zainteresirane osobe.
PROGLAŠENJE NIŠTAVOM
SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI
Članak 87.m
(1)
U postupku pred Zavodom Svjedodžba će biti proglašena ništavom:
1.
ako je izdana protivno odredbama ovoga Zakona,
2.
ako je temeljni patent prestao prema odredbama iz članaka 75., 76. i 85. ovoga
Zakona,
3.
ako je temeljni patent u potpunosti ili djelomično proglašen ništavim, čime
proizvod za koji je Svjedodžba izdana više nije obuhvaćen patentnim zahtjevima
temeljnog patenta ili ako nakon prestanka temeljnog patenta postoje razlozi
koji bi opravdali takvo proglašenje ništavim.
(2)
Na postupak za proglašenje Svjedodžbe ništavom primjenjuju se na odgovarajući
način odredbe ovoga Zakona koje se odnose na postupak povodom prijedloga za proglašenje
ništavim patenta.
ODNOS PREMA
KONSENZUALNOM PATENTU
Članak 87.n
Odredbe
o Svjedodžbi ne primjenjuju se na konsenzualni patent.«
Članak 32.
Glava
»XI.OSTVARIVANJE PRAVA«mijenja se i glasi: »XI. ŽALBA«, a, podnaslov »1.
Građanskopravna zaštita« mijenja se i glasi: »1.Postupak povodom žalbe«.
Naslov
iznad članka 88. mijenja se i glasi: »PRAVO ŽALBE«.
Članak
88. mijenja se i glasi:
»(1)
Protiv odluka Zavoda donesenih u prvom stupnju, stranka čijem zahtjevu u
cijelosti ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 30 dana od
dana dostave odluke.
(2)
Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba
imaju pravo biti stranke u žalbenom postupku.«
Članak 33.
Naslov
iznad članka 89. mijenja se i glasi: »SADRŽAJ ŽALBE«.
Članak
89. mijenja se i glasi:
»Pored
podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba treba sadržavati:
1.
naznaku rješenja protiv kojeg se podnosi,
2.
određenu izjavu o tome da se rješenje pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,
3.
razloge zbog kojih se žalba podnosi,
4.
obrazloženje žalbe, te sve dokaze kojima podnositelj žalbe potvrđuje svoje
navode iz žalbe,
5.
potpis podnositelja žalbe,
6.
punomoć ako se žalba podnosi putem zastupnika.«
Članak 34.
Naslov
iznad članka 90. mijenja se i glasi: »ODLUČIVANJE O ŽALBI«.
Članak
90. mijenja se i glasi:
»(1)
Žalbeno vijeće odlučuje na sjednicama, većinom glasova.
(2)
Žalbeno vijeće odlučuje na temelju podnesaka stranaka, a kada smatra da je to
potrebno ili kada stranka u postupku to zahtijeva, može odrediti održavanje
usmene rasprave. Stranke se na usmenu raspravu pozivaju najmanje 45 dana prije
održavanja.
(3)
Odredbe iz članka 47. i 48., odnosno 81. i 83. ovoga Zakona primjenjuju se na
odgovarajući način u rješavanju Žalbenog vijeća o žalbi.«
Članak 35.
Iza
članka 90. dodaje se podnaslov koji glasi: »2. Sastav i ustrojstvo žalbenih
vijeća«.
Članak 36.
Naslov
iznad članka 91. mijenja se i glasi: »ŽALBENA VIJEĆA«.
Članak
91. mijenja se i glasi:
»(1)
Žalbena vijeća u području prava industrijskog vlasništva za odlučivanje o
žalbama protiv odluka Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem
tekstu Žalbena vijeća) osnivaju se kao neovisno tijelo za odlučivanje o žalbi
sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2)
U obavljanju svojih poslova Žalbena vijeća koriste pečat s grbom Republike
Hrvatske.
(3)
Na sadržaj zaglavlja akata Žalbenih vijeća primjenjuju se propisi kojima se
uređuje sadržaj zaglavlja akata tijela državne uprave.
(4)
Sjedište Žalbenih vijeća je pri Zavodu. Zavod daje Žalbenim vijećima na
raspolaganje radni prostor i opremu što su potrebni za obavljanje njihovih
zadaća.
(5)
Uredske i druge administrativne poslove za Žalbena vijeća obavlja Tajništvo
Žalbenih vijeća organizirano kao ustrojbena jedinica u Zavodu.
(6)
Predsjednik Žalbenih vijeća (u daljnjem tekstu predsjednik) upravlja radom
Žalbenih vijeća.
(7)
Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća neovisni su, nisu obvezani nikakvim
uputama ravnatelja Zavoda i svoje zadaće obavljaju nepristrano i u skladu sa
zakonom.
(8)
Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća imaju položaj neovisnih stručnjaka a
naknadu za svoj rad primaju u skladu s Pravilnikom o naknadama za rad Žalbenih
vijeća u području prava industrijskog vlasništva. Oni za vrijeme svog mandata u
Žalbenim vijećima mogu obavljati i druge poslove i dužnosti, te mogu istodobno
biti službenici i dužnosnici Zavoda.
(9)
Predsjednik, uz suglasnost ravnatelja Zavoda donosi Poslovnik o radu Žalbenih
vijeća u području prava industrijskog vlasništva.«
Članak 37.
Naslov
iznad članka 92. mijenja se i glasi: »IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA I
ČLANOVA ŽALBENIH VIJEĆA«.
Članak
92. mijenja se i glasi:
»(1)
Predsjednika, dva zamjenika predsjednika i 14 članova Žalbenih vijeća po javnom
pozivu imenuje Vlada na prijedlog ravnatelja Zavoda, na vrijeme od 5 godina, uz
mogućnost ponovnog izbora.
(2)
Za predsjednika može biti imenovan diplomirani pravnik koji je nakon položenog
pravosudnog ispita 4 godine radio na pravnim poslovima vezanim uz intelektualno
vlasništvo te koji je stručnjak u području prava industrijskog vlasništva.
(3)
Za zamjenike predsjednika mogu biti imenovani:
–
diplomirani inženjer koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine
radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u
području patentnog prava, i
–
diplomirani pravnik, diplomirani ekonomist ili profesor francuskog, engleskog
ili hrvatskog jezika koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine
radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u
području prava žiga i industrijskog dizajna.
(4)
Za članove Žalbenih vijeća imenuju se:
–
dva diplomirana pravnika s položenim državnim stručnim ispitom koji su
stručnjaci u području patentnog prava i prava topografija poluvodičkih
proizvoda s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno
vlasništvo,
–
pet diplomiranih inženjera s položenim državnim stručnim ispitom koji su
stručnjaci u području patentnog prava s 4 godine radnog iskustva na poslovima
vezanim uz intelektualno vlasništvo, i
–
sedam osoba koje su ili diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomist ili
profesor francuskog, engleskog ili hrvatskog jezika i koje su stručnjaci u
području prava žiga, industrijskog dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla s 4
godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo.
(5)
Predsjednika, njegove zamjenike i članove Žalbenih vijeća, prije isteka vremena
na koje su imenovani, može razriješiti Vlada na obrazloženi prijedlog
ravnatelja Zavoda:
–
ako to sam zatraži,
–
ako trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti zbog bolesti i sl. razloga,
–
ako je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obnašanja te dužnosti,
–
ako se utvrdi da je zlouporabio svoj položaj,
–
ako se utvrdi da je teško povrijedio zakon, ili pravila struke ili teško
zanemario svoje dužnosti zbog čega je izazvao poremećaj u radu Žalbenih vijeća
koji utječe na zakonito i pravodobno izvršavanje njegovih zadaća, ili
–
kada navrši 70 godina života.«
Članak 38.
Naslov
iznad članka 93. mijenja se i glasi: »ŽALBENO VIJEĆE U SVAKOM POJEDINOM
SLUČAJU«.
Članak
93. mijenja se i glasi:
»(1)
Imajući u vidu okolnosti i narav svakog pojedinog slučaja, predsjednik od osoba
imenovanih u skladu s odredbama članka 92. ovoga Zakona, određuje Žalbeno
vijeće od tri osobe koje odlučuje o žalbi (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) i
među njima određuje predsjedatelja.
(2)
Za člana Žalbenog vijeća iz stavka 1. ovoga članka ne može biti određena osoba
koja je sudjelovala u donošenju odluke protiv koje se žalba podnosi.«
Članak 39.
Naslov
iznad članka 94. mijenja se i glasi: »IZUZEĆE ČLANA ŽALBENOG VIJEĆA«.
Članak
94. mijenja se i glasi:
»(1)
Član Žalbenog vijeća iz članka 93. ovoga Zakona izuzet će se od odlučivanja o
žalbi u predmetu u kojem ima osobni interes, u kojem je prethodno sudjelovao
kao zastupnik ili punomoćnik jedne od stranaka, u kojem je sudjelovao u
donošenju odluke povodom koje se žalba podnosi, ili ako postoje druge okolnosti
koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
(2)
Izuzeće može zahtijevati stranka u postupku i imenovani član. O izuzeću
odlučuje ravnatelj Zavoda. Ravnatelj Zavoda je dužan donijeti odluku u roku od
15 dana od dostave zahtjeva za izuzeće. Do odluke ravnatelja Zavoda, član o
čijem se izuzeću odlučuje dužan je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu.
Protiv odluke ravnatelja Zavoda nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti
upravni spor.
(3)
O podnesenom zahtjevu za izuzeće ravnatelj Zavoda bez odgode obavješćuje
predsjednika i člana Žalbenog vijeća na kojeg se zahtjev za izuzeće odnosi. Ako
ravnatelj Zavoda odluči da je imenovani član izuzet, predsjednik mora bez
odgode na njegovo mjesto imenovati drugog člana.«
Članak 40.
Iza
članka 94. dodaje se Glava: »XI.a ZAŠTITA PRAVA U SLUČAJU POVREDE«.
Članak 41.
Naslov
iznad članka 95. mijenja se i glasi: »OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU
PRAVA«.
Članak
95. mijenja se i glasi:
»Osim
nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o
zastupanju, zaštitu prava iz ovoga Zakona može zahtijevati i nositelj
isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje
izuma na temelju pravnog posla ili zakona.«
Članak 42.
Iza
članka 95. dodaju se naslovi i članci od 95.a do 95.m koji glase:
»ZAHTJEV
ZA UTVRĐENJEM PRAVA NA PATENT
Članak 95.a
(1)
Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba kojoj ne pripada pravo na
zaštitu izuma patentom, izumitelj, odnosno njegov pravni sljednik može tužbom
zahtijevati utvrđenje svog prava na zaštitu izuma patentom.
(2)
Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba koja je jedna od više osoba
koje su zajedničkim radom stvorile izum, ostali izumitelji odnosno njihovi
pravni sljednici mogu zahtijevati utvrđenje svog prava na zajednički patent.
(3)
Tužbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka se mogu podnijeti do donošenja rješenja o
priznanju patenta.
(4)
Izumitelj odnosno njegov pravni sljednik čije je pravo na zaštitu izuma
patentom utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom može:
–
nastaviti pokrenuti postupak za priznanje patenta u roku od tri mjeseca od dana
pravomoćnosti sudske presude, ili
–
podnijeti novu prijavu patenta za isti izum, zahtijevajući priznavanje datuma
podnošenja i prava prvenstva, ako ga ima, od prijave koju je neovlašteno
podnijela osoba kojoj to pravo ne pripada.
(5)
Izumitelj čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom presudom
može u svako doba od Zavoda zahtijevati upis svog imena u prijavu patenta i sve
isprave koje se izdaju za patent te u odgovarajuće registre Zavoda. Upis
izumiteljevog imena može zahtijevati i njegov pravni sljednik.
ZAHTJEV ZBOG POVREDE
PRAVA NAVOĐENJA IZUMITELJA
Članak 95.b
(1)
Ako je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u
registrima Zavoda, u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj ili
ako izumitelj nije upisan, izumitelj može tužbom zahtijevati upis svog imena.
(2)
Kada je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u
registrima Zavoda u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj,
zahtjev se postavlja protiv te osobe, a ako izumitelj nije upisan, zahtjev se
postavlja protiv Zavoda.
(3)
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pripada i izumitelju zajedničkog izuma.
(4)
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva i nasljeđuje se.
ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I
ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE
Članak 95.c
(1)
Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58.
stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta
može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.
(2)
Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58.
stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta
može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede
ubuduće.
(3)
Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu
prijetnju da će patent biti povrijeđen, nositelj patenta može tužbom
zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede patenta.
(4)
Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu se postaviti i protiv osobe
koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u
radnjama kojima se povrjeđuje patent odnosno od kojih prijeti povreda patenta.
AHTJEV ZA ODUZIMANJEM I
UNIŠTENJEM PREDMETA
Članak 95.d
(1)
Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58.
stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta
može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi koji su nastali ili su
pribavljeni povredom patenta i predmeti (pribori i alati) pretežno
upotrijebljeni za proizvodnju proizvoda kojima se povređuje patent povuku iz
prometa, oduzmu ili unište.
(2)
Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako
postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.
(3)
Prilikom određivanja mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu
razmjerne naravi i intenzitetu povrede.
ZAHTJEV ZA NAKNADOM
ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE
Članak 95.e
(1)
Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58.
stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona nositelju patenta prouzročila štetu,
on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o
popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.
(2)
Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 58. stavaka
2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona, nositelj patenta može tužbom zahtijevati
plaćanje naknade u iznosu kojeg je obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u
ugovoru o licenciji, da je sklopljen.
(3)
Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu,
neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka
59. ovoga Zakona povrijedila patent te time stekla neku korist, nositelj
patenta može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema
općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.
(4)
Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom
odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud
će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.
ZAHTJEV ZA NAKNADOM
ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA IZ PRIJAVE PATENTA I KONSENZUALNOG PATENTA
Članak 95.f
(1)
Protiv osobe koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave
patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta neovlaštenim poduzimanjem
neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona
povrijedila privremena prava iz prijave patenta iz članka 60. ovoga Zakona,
podnositelj prijave patenta može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema
općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.
(2)
Zahtjev iz stavka 1. pripada i nositelju konsenzualnog patenta ako uz tužbu
podnese i dokaz da je Zavodu podnio zahtjev za priznanje patenta provedbom
postupka potpunog ispitivanja prijave patenta.
(3)
Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku iz stavaka 1. i 2. ovoga članka
Zavod će odmah uzeti u rad odnosnu prijavu i žurno po njoj postupati.
ZAHTJEV ZA OBJAVOM
PRESUDE
Članak 95.g
Nositelj
patenta može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično
udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu patenta u slučaju povrede, bude
objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u
granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja
presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio.
Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog
zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg
je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio patent.
TERET DOKAZA
Članak 95.h
U
parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za
proizvodnju nove tvari, smatra se da je svaka jednaka tvar ili tvar jednakog
sastava proizvedena zaštićenim postupkom, dok suprotno ne dokaže osoba koja
takvu supstanciju ili kompoziciju proizvodi.
ZAHTJEV ZA DOSTAVOM
PODATAKA
Članak 95.i
(1)
Nositelj patenta koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu patenta u
slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i
distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.
(2)
Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere
protiv:
–
osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,
–
osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se
sumnja da se njome povrjeđuje patent,
–
osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se
sumnja da se njima povrjeđuje patent,
–
osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se
koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,
–
osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u
proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se
njima povrjeđuje patent.
(3)
Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi,
ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.
(4)
Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba
ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:
–
podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih
prijašnjih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko
i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,
–
podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene
robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
(5)
Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka
može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima
Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu
podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona
o obveznim odnosima.
(6)
Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja
povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se
uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise
kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.
(7)
Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 95.l ovoga Zakona
kojima se uređuje pribavljanje dokaza.
PRIVREMENE MJERE ZBOG
POVREDE PATENTA
Članak 95.j
(1)
Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen
ili da prijeti opasnost od povrede patenta, sud može odrediti bilo koju
privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a
osobito:
–
naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se
povređuje patent; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge
koriste treće osobe da bi povrijedile patent,
–
odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su nastali ili
pribavljeni povredom patenta i predmeta (pribora i alata) pretežito
upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povrjeđuje patent.
(2)
Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen
u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili
ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta,
pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje
pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u
neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu
kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.
(3)
Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može
zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu,
dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup
drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje
tajnosti te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.
(4)
Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja
protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u
protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od
nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se
može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj
osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti
učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno.
Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud
će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku
osiguranja.
(5)
U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te
mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu
predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne
može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave
rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.
(6)
Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog
zakona.
(7)
Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera
prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.
PRIVREMENE MJERE ZA
OSIGURANJE DOKAZA
Članak 95.k
(1)
Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen
ili da prijeti opasnost od povrede patenta sud može odrediti privremenu mjeru
radi osiguranja dokaza.
(2)
Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:
–
izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje
patent, uz ili bez uzimanja primjeraka,
–
oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent,
–
oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i
distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, te
dokumentacije koja se na to odnosi.
(3)
Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika
osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od
uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete ili da u protivnom
privremena mjera neće biti učinkovita. Ako je privremena mjera izrečena bez
obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri,
odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.
(4)
U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te
mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu
predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne
može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave
rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.
(5)
Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog
zakona.
(6)
Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje
dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.
PRIBAVLJANJE DOKAZA
TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA
Članak 95.l
(1)
Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi
kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da
podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2)
Kada nositelj patenta kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda patenta
u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske
koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva
na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične
dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njenom kontrolom, sud
će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni
rok.
(3)
Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod
nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi
dokaze.
(4)
U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način
primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu
svjedočenja.
(5)
Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od
kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po
rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda
poriče da se dokaz nalazi kod nje.
(6)
Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna
žalba.
HITNOST I PRIMJENA
ODREDABA DRUGIH ZAKONA
Članak 95.m
(1)
Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.
(2)
Na postupke zbog povrede patenta se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom
postupku odnosno Ovršnog zakona.
(3)
Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede patenta Zavod,
odnosno Žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim
rješenja o priznanju patenta koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i
žurno po njemu postupati. Sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće
li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje
ništavim rješenja o priznanju patenta.«
Članak 43.
Naslov
iznad članka 96. i članak 96. brišu se.
Članak 44.
U
članku 97. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:
»4.
nudi ili isporučuje proizvod koji čini bitan element zaštićenog izuma osobama
koje nisu ovlaštene za korištenje tog izuma (članak 58. stavak 3. i članak
59.)«
U
stavku 2., brojka: »8.000,00« zamjenjuje se brojkom: »10.000,00«.
Iza
stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
»(4)
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do
50.000 kuna fizička osoba obrtnik, odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu
djelatnost, kada su prekršaj počinile u vezi s obavljanjem svog obrta, odnosno
samostalne djelatnosti.«
U
dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., brojke: »1., 2. i 3.« zamjenjuju
se brojkama: »1., 2., 3. i 4.«.
Članak 45.
Glava »XII. EUROPSKA
PRIJAVA PATENTA I EUROPSKI PATENT« mijenja se i glasi: »XII. PROŠIRENI EUROPSKI
PATENT«.
Članak 46.
Naslov
iznad članka 103. »UČINCI EUROPSKIH PATENATA« mijenja se i glasi: »UČINCI
PROŠIRENIH EUROPSKIH PATENATA«.
U
članku 103. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2)
U roku od tri mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta,
nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis proširenog europskog
patenta u Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen
u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i
platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda
spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.«
Članak 47.
Iza
članka 108. dodaje se Glava: »XII.a EUROPSKI PATENT« te naslovi i članci 108.a
do 108.o, koji glase:
»UČINAK EUROPSKIH PATENATA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Članak 108.a
(1)
Europska prijava patenta i europski patent, u skladu s odredbama ovoga
Poglavlja, imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna
prijava patenta i nacionalni patent prema ovom Zakonu.
(2)
Prema ovom Zakonu:
1.
europska prijava patenta znači prijavu europskog patenta podnesenu prema
Europskoj patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu
prijavu patenta podnesenu prema Ugovoru o suradnji na području patenata (u
daljnjem tekstu: PCT) za koju Europski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO)
obavlja poslove kao naznačeni ili izabrani ured i u kojoj je Republika Hrvatska
naznačena,
2.
europski patent znači europski patent priznat od EPO-a na temelju europske
prijave patenta i u skladu s EPC-om, u kojem je naznačena Republika Hrvatska.
3.
nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Zavodu prema ovom
Zakonu,
4.
nacionalni patent znači patent priznat na temelju nacionalne prijave patenta.
PODNOŠENJE EUROPSKE
PRIJAVE PATENTA
Članak 108.b
(1)
Europska prijava patenta može se podnijeti:
a)
Europskom patentnom uredu, ili
b)
Zavodu.
(2)
Europska prijava patenta podnesena Zavodu ima isti učinak kao da je istog
datuma podnesena EPO-u, pod uvjetom da ju Zavod u skladu s odredbama EPC-a,
pravodobno proslijedi EPO-u.
(3)
Europska izdvojena prijava patenta podnosi se neposredno EPO-u.
(4)
Ako Zavod na prvi pogled utvrdi da se radi o mogućem povjerljivom izumu od
interesa za Republiku Hrvatsku, europsku prijavu patenta neće proslijediti
EPO-u u skladu s odredbama iz stavka 2. ovoga članka, već će postupiti u skladu
s posebnim propisima o povjerljivim izumima.
(5)
Europska prijava patenta koja se podnese Zavodu u skladu s odredbama iz ovoga
članka može se podnijeti na bilo kojem od jezika iz članka 14. stavaka 1. i 2.
EPC-a.
PRISTOJBE I NAKNADE
TROŠKOVA ZA EUROPSKE PRIJAVE PATENTA
Članak 108.c
Pristojbe
i troškovi u vezi s europskim prijavama patenta plaćaju se u skladu s odredbama
EPC-a i propisa uz EPC.
UČINCI EUROPSKIH PRIJAVA
PATENATA
Članak 108.d
(1)
Europska prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja i u kojoj je
naznačena Republika Hrvatska, ekvivalentna je urednoj nacionalnoj prijavi
patenta s pravom prvenstva zahtijevanim za europsku prijavu patenta, kad je
priznato, bez obzira na njezin ishod.
(2)
Objavljena europska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i
objavljena nacionalna prijava patenta prema članku 60. ovoga Zakona, od datuma
na koji je podnositelj prijave dostavio prijevod patentnih zahtjeva objavljene
europske prijave patenta na hrvatski jezik osobi koja se koristi tim izumom u
Republici Hrvatskoj.
(3)
Smatra se da europska prijava patenta od početka nije imala učinke navedene u
stavku 2. ovoga članka ako je povučena, ako se smatra povučenom, ako je konačno
odbijena ili ako je naznaka Republike Hrvatske povučena ili se smatra
povučenom.
UČINCI EUROPSKIH
PATENATA
Članak 108.e
(1)
Europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska, uz ispunjenje
pretpostavki iz ovoga članka, daje od datuma objave podatka o njegovu
priznavanju od strane EPO-a ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom
priznatim prema ovom Zakonu.
(2)
U roku od 3 mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta,
nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis europskog patenta u
Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u
službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i
platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda
spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.
(3)
Zavod donosi rješenje o upisu europskog patenta u Registar patenata iz članka
49. ovoga Zakona.
(4)
Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u europski patent ostane na snazi s
izmijenjenim patentnim zahtjevima, ili kao rezultat zahtjeva za ograničenje iz
članka 105.a EPC-a europski patent bude ograničen izmjenom patentnih zahtjeva,
nositelj patenta mora Zavodu dostaviti prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva
na hrvatski jezik i platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za
objavu u službenom glasilu Zavoda, u roku od 3 mjeseca od datuma na koji je
objavljen podatak o odnosnoj odluci EPO-a.
(5)
Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima,
ti se crteži moraju priložiti uz prijevod naveden u stavku 2. i 4. ovoga
članka.
(6)
Zavod u službenom glasilu objavljuje, što je prije moguće, podatak o svakom
prijevodu koji je uredno podnesen prema stavku 2. ili 4. ovoga članka. Sadržaj
objave propisat će se Pravilnikom.
(7)
Ako prijevod iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka nije podnesen u propisanom roku
ili ako propisana upravna pristojba i naknada troškova za objavu nisu plaćeni u
roku iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka, smatra se da europski patent za
Republiku Hrvatsku otpočetka ne vrijedi. Članak 122. EPC-a o povratu u
prijašnje stanje primjenjuje se na odgovarajući način.
(8)
Smatra se da europski patent i prijava na kojoj se temelji otpočetka nisu imali
učinke navedene u stavku 1. ovoga članka i članku 108.d stavku 2. ovoga Zakona,
u opsegu u kojem je taj patent pred EPO-m ukinut u postupku po prigovoru ili
proglašen nevažećim ili ograničen u postupku po zahtjevu iz članka 105.a EPC-a.
VJERODOSTOJAN TEKST
EUROPSKIH PRIJAVA PATENATA I EUROPSKIH PATENATA
Članak 108.f
(1)
Tekst europske prijave patenta ili europskog patenta koji je sastavljen na
jeziku postupka koji se vodi pred EPO-m vjerodostojan je tekst u bilo kojem
postupku u Republici Hrvatskoj.
(2)
Ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu užu od zaštite koju daje europska
prijava patenta ili europski patent, taj će se prijevod smatrati
vjerodostojnim, osim u postupcima za proglašenje patenta ništavim.
(3)
Podnositelj prijave ili nositelj europskog patenta može u svako doba podnijeti
ispravljeni prijevod. Ispravljeni prijevod patentnih zahtjeva objavljene
europske prijave patenta nema pravne učinke u Republici Hrvatskoj sve dok nije
dostavljen osobi koja se u Republici Hrvatskoj koristi izumom. Ispravljeni prijevod
patentnog spisa europskog patenta u kojemu je naznačena Republika Hrvatska nema
pravne učinke sve dok Zavod ne objavi podatak da je prijevod ispravljen, što je
prije moguće, nakon uplate upravne pristojbe i naknade troškova propisanih za
objavu.
(4)
Svaka osoba koja se u dobroj vjeri koristi izumom ili koja je obavila
učinkovite i ozbiljne pripreme za korištenje izumom, a čije korištenje ne bi
činilo povredu europske prijave patenta ili europskog patenta u izvornom
prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod počne proizvoditi učinak,
nastaviti takvo korištenje u okviru svojeg poslovanja ili za potrebe svojeg
poslovanja, bez plaćanja naknade.
PRAVA RANIJEG DATUMA
Članak 108.g
(1)
U Republici Hrvatskoj europska prijava patenta i europski patent u kojem je
naznačena Republika Hrvatska imaju u odnosu prema nacionalnoj prijavi patenta i
nacionalnom patentu isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava
patenta i nacionalni patent.
(2)
Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent u Republici Hrvatskoj imaju u
odnosu prema europskom patentu u kojem je naznačena Republika Hrvatska, isti
učinak na stanje tehnike koji imaju i s obzirom na nacionalni patent.
ISTODOBNA ZAŠTITA
Članak 108.h
Ako
su europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska i nacionalni patent,
koji imaju isti datum podnošenja, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, isti
datum prvenstva, priznati istoj osobi ili njezinu pravnom sljedniku, nacionalni
patent nema učinak u opsegu u kojem pokriva isti izum kao i europski patent u
kojem je naznačena Republika Hrvatska, od datuma na koji je rok za podnošenje
prigovora protiv europskog patenta istekao a da prigovor nije podnesen, ili od
datuma na koji je u postupku po prigovoru protiv europskog patenta donesena
konačna odluka da europski patent ostaje na snazi.
PRETVORBA U NACIONALNU
PRIJAVU PATENTA
Članak 108.i
(1)
Zavod provodi postupak za priznavanje nacionalnog patenta na zahtjev
podnositelja europske prijave patenta ili na zahtjev nositelja europskog
patenta, u sljedećim slučajevima:
a)
kada se europska prijava patenta smatra povučenom prema članku 77. stavku 3.
EPC-a, ili
b)
kada prijevod europske prijave patenta nije pravodobno podnesen u skladu s
odredbom iz članka 14. stavka 2. i članka 90. stavka 3. EPC-a.
(2)
U slučaju iz stavka 1. točke a) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi se
Zavodu. Zavod, pridržavajući se propisa o nacionalnoj sigurnosti, zahtjev
prosljeđuje neposredno središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država
ugovornica koje su u njemu navedene.
(3)
U slučajevima iz stavka 1. točke b) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi
se EPO-u koji ga prosljeđuje Zavodu ako je u njemu navedena Republika Hrvatska.
(4)
Zahtjev se smatra podnesenim nakon uplate pristojbe i naknade troškova za
pretvorbu. Učinci europske prijave patenta iz članka 66. EPC-a prestaju ako
zahtjev za pretvorbu nije pravodobno podnesen.
(5)
U roku od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva za pretvorbu europske prijave
patenta u nacionalnu prijavu patenta, podnositelj prijave je dužan platiti
propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za pretvorbu i objavu, u skladu
s posebnim propisima, te podnijeti Zavodu prijevod izvornog teksta europske
prijave patenta na hrvatski jezik. Podatak o pretvorbi se objavljuje u
službenom glasilu Zavoda. Ako upravna pristojba i naknada troškova nisu
pravodobno plaćene, odnosno ako prijevod izvornog teksta europske prijave
patenta na hrvatski jezik nije pravodobno podnesen, smatra se da zahtjev za
pretvorbu nije podnesen, o čemu Zavod donosi odgovarajući akt.
PRISTOJBE ZA ODRŽAVANJE
EUROPSKIH PATENATA
Članak 108.j
(1)
Pristojbe za održavanje europskih patenata plaćaju se Zavodu za godine koje
slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznavanju europskog
patenta, u skladu s posebnim propisima.
(2)
Članak 141. stavak 2. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.
RASPOLAGANJA EUROPSKOM
PRIJAVOM PATENTA I EUROPSKIM PATENTOM
Članak 108.k
Odredbe
ovoga Zakona o prijenosu, licenciji, založnom pravu, ovrsi, stečaju i prisilnim
licencijama se primjenjuju na europske prijave patenata i europske patente s
učinkom na području Republike Hrvatske.
ZAŠTITA OD POVREDE
Članak 108.l
Odredbe
ovoga Zakona o zaštiti patenata u slučaju povrede se primjenjuju na europske
prijave patenata i europske patente u kojima je naznačena Republika Hrvatska.
PROGLAŠENJE NIŠTAVIM
EUROPSKOG PATENTA
Članak 108.m
(1)
Pridržavajući se odredaba iz članka 139. EPC-a, odnosno odredaba iz članaka 78.
i 79. ovoga Zakona, europski patent može biti proglašen ništavim u postupku
pred Zavodom u skladu s odredbama ovoga Zakona, s učinkom za Republiku
Hrvatsku.
(2)
Ako je Zavodu podnesen zahtjev za proglašenje ništavim europskog patenta nakon
što je pred EPO-m pokrenut postupak povodom prigovora iz članka 99. EPC-a ili
zahtjeva za ograničenje ili proglašenje nevažećim iz članka 105.a EPC-a, Zavod
će prekinuti postupak povodom zahtjeva za proglašenje ništavim do okončanja
navedenih postupaka pred EPO-m.
PRIMJENA EPC-a
Članak 108.n
Na
europske prijave patenta i europske patente koji u skladu s odredbama EPC-a i
ovoga Zakona imaju učinak u Republici Hrvatskoj, primjenjuje se EPC.
PRIJEVODI U SKLADU SA
SPORAZUMOM O PRIMJENI ČLANKA 65. EPC-a
Članak 108.o
(1)
Odredbe članka 108.e stavaka 2. i 4. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu
nositelja europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih
patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu
Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000. godine.
(2)
Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta
mora dostaviti Zavodu:
1.
patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako
je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod
patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane
upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 2.
ovoga Zakona, na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne
pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 2. ovoga
Zakona,
2.
prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je
europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz
obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih
člankom 108.e stavkom 3. ovoga Zakona.
(3)
U slučaju spora zbog europskog patenta nositelj patenta mora, o vlastitom
trošku, dostaviti kompletan prijevod patentnog spisa na hrvatski jezik na
zahtjev osobe koja navodno povređuje patent, ili na zahtjev nadležnog suda ili
drugoga sudskog tijela koje vodi pravni postupak.
(4)
Prijevod naveden u stavku 3. ovoga Zakona smatra se vjerodostojnim tekstom u
bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj, osim u postupku poništaja, ako
prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu koja je uža od zaštite koju daje
europski patent na jeziku postupka.«
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 48.
(1)
Upravni sporovi koji su prije 1. lipnja 2008. već pokrenuti pred Upravnim sudom
dovršit će se pred Upravnim sudom u skladu s odredbama koje su bile na snazi do
tog datuma.
(2)
Stranka koja je do 1. lipnja 2008. podnijela tužbu Upravnom sudu u skladu s
odredbama koje su bile na snazi do tog datuma, može zahtijevati od Upravnog
suda da prekine postupak ako je u roku od 30 dana od tog datuma podnijela žalbu
zbog istih razloga i s istim obrazloženjem kao u tužbi, kada je žalba protiv
takvog upravnog akta prema odredbama ovoga Zakona dopuštena. Protiv upravnog
akta kojeg se na temelju te žalbe donese u drugom stupnju, može se pokrenuti
upravni spor, u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima.
POSEBNA ZAŠTITA NA
TEMELJU PATENTA ILI SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI U DRŽAVI ČLANICI EUROPSKE
UNIJE
Članak 49.
(1)
Ako je prije dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske
unije u nekoj od država članica Europske unije stečen patent ili svjedodžba o
dodatnoj zaštiti za lijek namijenjen ljudima ili životinjama, u vrijeme kada za
takav lijek u Republici Hrvatskoj nije mogao biti stečen patent ili svjedodžba
o dodatnoj zaštiti, nositelj takvog patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
može zabraniti izvoz iz Republike Hrvatske radi nuđenja na prodaju, prodaju,
upotrebu ili skladištenje u te svrhe proizvoda izrađenog prema takvom patentu,
u države članice Europske unije u kojima je na snazi odnosan patent ili
svjedodžba o dodatnoj zaštiti, čak i ako je takav proizvod izrađen ili po prvi
puta stavljen u promet na području Republike Hrvatske od strane nositelja
patenta ili nositelja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti stečenih prije pristupanja
Republike Hrvatske u Europsku uniju u odnosnoj državi članici Europske unije,
ili uz njegovu izričitu suglasnost.
(2)
Posebnim propisom će se urediti način obavješćivanja nadležnih carinskih vlasti
o namjeravanom izvozu iz stavka 1. ovoga članka.
ODGODA STUPANJA NA SNAGU
ODREDABA O SVJEDODŽBI O DODATNOJ ZAŠTITI I POSEBNA PRAVA U PRIJELAZNOM
RAZDOBLJU
Članak 50.
U
roku od 6 mjeseci od dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo
Europske unije nositelj temeljnog patenta u Republici Hrvatskoj priznatog za
lijek namijenjen ljudima ili životinjama odnosno za sredstvo za zaštitu bilja,
za koje je na dan stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske
unije u nekoj od država članica Europske unije ili u Republici Hrvatskoj nakon
1. siječnja 2008. godine stečeno odobrenje nadležnog tijela za stavljanje u
promet, može zahtijevati izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u Republici
Hrvatskoj.
Članak 51.
Danom
stupanja na snagu članka 47. ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članaka 99.
do 108. Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03. i 87/05.). Svi postupci
koji su započeti u skladu s tim odredbama, dovršit će se prema tim odredbama.
Članak 52.
(1)
Postupci koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona vode zbog zaštite
patenta od povrede, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2)
Na sve započete postupke za priznanje patenta, za proglašenje patenta ništavim
i za ukidanje rješenja o patentu, a koji nisu dovršeni do stupanja na snagu
ovoga Zakona, ne primjenjuju se odredbe iz članaka 10. do 14. ovoga Zakona.
Članak 53.
(1)
Pravilnik iz članka 115. Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03. i
87/05.) uskladit će s odredbama ovoga Zakona ministar nadležan za rad Zavoda,
na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona.
(2)
Pravilnik iz članka 36. ovoga Zakona donijet će ministar nadležan za rad
Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije do 1. lipnja 2008. godine.
(3)
Poslovnik iz članka 36. ovoga Zakona donijet će se najkasnije do 1. lipnja
2008.
Članak 54.
Ovlašćuje
se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izradi pročišćeni tekst
Zakona o patentu.
Članak 55.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim
članka 4., te članka 32. do 39. koji stupaju na snagu 1. lipnja 2008., članaka
31. i 49. koji stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku
uniju, te članka 47. koji stupa na snagu danom stupanja na snagu EPC-a u
Republici Hrvatskoj.
Klasa:
381-03/07-01/01
Zagreb,
6. srpnja 2007.
HRVATSKI
SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |