|
|
|
|
2487
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o udomiteljstvu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13.
srpnja 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/101
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 18. srpnja 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju uvjeti, način obavljanja te druga pitanja povezana s obavljanjem udomiteljstva.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Udomiteljstvo jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili
odrasloj osobi osigurava skrb u udomiteljskoj obitelji.
2. Udomiteljstvo za djecu jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se
djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj u zamjenskoj obitelji.
3. Udomiteljstvo za odrasle osobe jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim
se odrasloj osobi osigurava zadovoljenje osnovnih životnih potreba koje iz bilo
kojih razloga ne ostvaruje u vlastitoj obitelji, a nije ih u mogućnosti sama
zadovoljiti.
4. Udomiteljska obitelj jest obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni drug ili izvanbračni drug i
drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkome kućanstvu.
5. Udomitelj jest samac ili predstavnik udomiteljske obitelji s kojim centar za
socijalnu skrb sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
6. Srodnička udomiteljska obitelj jest udomiteljska obitelj čiji su članovi u
krvnom i/ ili tazbinskom srodstvu sa smještenim korisnikom.
II. UVJETI KOJE MORA ISPUNJAVATI OSOBA KOJA SE ŽELI BAVITI UDOMITELJSTVOM
Članak 3.
(1) Udomitelj mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici
Hrvatskoj.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, uz prethodno odobrenje ministarstva
nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: ministarstvo),
udomitelj može biti stranac s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj,
ako je to od osobite koristi za smještenu osobu.
(3) Udomitelj mora biti psihički i tjelesno zdrav i imati sposobnosti potrebne
za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještenog
korisnika.
(4) Uvjete glede stambenih, socijalnih i drugih uvjeta pravilnikom propisuje
ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
(5) Udomiteljska obitelj mora ostvarivati vlastita sredstva za uzdržavanje, a
minimalni prihod za uzdržavanje udomiteljske obitelji mora biti veći za 20% od
iznosa visine stalne pomoći utvrđene Zakonom o socijalnoj skrbi.
Članak 4.
Udomiteljska obitelj ne može biti obitelj:
– u kojoj je udomitelju ili drugom članu obitelji izrečena mjera
obiteljsko-pravne zaštite,
– u kojoj je udomitelj lišen poslovne sposobnosti,
– u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi,
– u kojoj je udomitelj ili drugi član obitelji osoba društveno neprihvatljivog
ponašanja (ovisnost o alkoholu, opojnoj drogi ili drugim opojnim sredstvima,
sklonost skitnji, promiskuitetno ponašanje, nasilničko ponašanje i slično),
– u kojoj bi zbog mentalnog oštećenja ili bolesti udomitelja ili kojeg člana
obitelji, prema procjeni nadležnoga centra za socijalnu skrb, bilo ugroženo
zdravlje ili drugi interesi smještenog korisnika,
– čiji je član pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv
slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te
protiv braka, obitelji i mladeži,
– čiji je član pravomoćno proglašen krivim za prekršaj zbog nasilja u obitelji.
Članak 5.
(1) Udomitelj može biti osoba koja je na dan podnošenja zahtjeva za dobivanje
dozvole za obavljanje udomiteljstva starija od 21 godine i mlađa od 60 godina
života, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na udomitelje koji podnose
zahtjev za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Članak 6.
Dobna razlika između udomitelja i udomljenog djeteta ne smije biti manja od 20 godina niti veća od 50 godina, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
III. BROJ I VRSTA OSOBA SMJEŠTENIH U UDOMITELJSKU OBITELJ
Članak 7.
(1) Udomiteljska obitelj može u pravilu skrbiti o istoj vrsti korisnika skrbi
izvan vlastite obitelji sukladno odredbama članka 68.-72. Zakona o socijalnoj
skrbi.
(2) Udomiteljska obitelj koja skrbi o djeci može istodobno skrbiti o djeci bez
roditelja, djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske
dužnosti, djeci s poremećajima u ponašanju, djeci iz socijalno ugroženih
obitelji, djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, psihički bolesnoj djeci i
djeci žrtvama obiteljskog nasilja, ako prema procjeni centra za socijalnu skrb
ispunjava za to odgovarajuće uvjete.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada tijekom smještaja kod
korisnika nastupe promjene koje ga svrstavaju u drugu vrstu korisnika,
udomiteljska obitelj, uz suglasnost ministarstva, može i nadalje skrbiti o
korisniku, ako to nije protivno interesima ostalih korisnika.
Članak 8.
(1) U udomiteljskoj obitelji može biti smješteno najviše troje djece.
(2) Iznimno, u udomiteljskoj obitelji može biti smješteno i više od troje djece
ako se radi o braći i sestrama, uz prethodnu suglasnost ministarstva.
(3) Ako udomiteljska obitelj skrbi o djeci s tjelesnim ili mentalnim
oštećenjima, od ukupno troje takve djece, samo jedno dijete može biti dijete s
težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu, odnosno dvoje djece
ako se radi o braći i sestrama.
(5) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu iz stavka 3. ovoga
članka.
Članak 9.
(1) U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještena najviše četiri odrasla
korisnika.
(2) Broj korisnika iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za broj osoba koje žive
u udomiteljskoj obitelji na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom
uzdržavanju ili po nekoj drugoj osnovi.
(3) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o najviše dva odrasla ili starija
korisnika.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom psihički bolesnom odraslom
korisniku ili jednom tjelesno ili mentalno oštećenom odraslom korisniku.
IV. POSTUPAK ZA DAVANJE, OBNAVLJANJE, PRESTANAK I ODUZIMANJE DOZVOLE ZA
OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA
Članak 10.
(1) Zahtjev za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva stranka podnosi
centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
(2) U postupcima za davanje, obnavljanje, prestanak i oduzimanje dozvole
primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije
drukčije određeno.
(3) Na osnovi utvrđenoga činjeničnog stanja, tim za udomiteljstvo centra za
socijalnu skrb, donosi ocjenu o ispunjavanju propisanih uvjeta.
(4) U roku od osam dana od dana donošenja ocjene, centar za socijalnu skrb
donosi rješenje o davanju dozvole.
(5) Centar za socijalnu skrb vodi evidenciju pravomoćnih rješenja o danim
dozvolama.
Članak 11.
Iznimno od članka 10. ovoga Zakona, srodniku djeteta centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti srodnička udomiteljska obitelj ima prebivalište, daje dozvolu na temelju pisanog i obrazloženog mišljenja centra za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti ima prebivalište dijete, ako je takva vrsta udomiteljstva u interesu djeteta.
Članak 12.
(1) Dozvola za obavljanje udomiteljstva daje se na rok od tri godine, a može se
obnoviti svake tri godine.
(2) Udomitelj koji želi obnoviti dozvolu obvezan je podnijeti nadležnome centru
za socijalnu skrb zahtjev za obnavljanje dozvole prije isteka roka važenja
dozvole.
(3) Do okončanja postupka iz stavka 2. ovoga članka ostaje na snazi ranije dana
dozvola.
Članak 13.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva prestaje važiti:
– istekom roka na koji je dozvola dana, a nije podnesen zahtjev za njezino
obnavljanje,
– odjavom obavljanja udomiteljstva,
– smrću udomitelja.
Članak 14.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva oduzima se prije isteka roka za koji je
dana:
– ako udomitelj obavlja udomiteljsku skrb protivno interesima korisnika,
– nastupanjem nekih od razloga koji dovode do nemogućnosti obavljanja
udomiteljstva propisanih odredbama članka 3. i 4. ovoga Zakona,
– ako udomitelj ne obavi obvezno dopunsko osposobljavanje sukladno članku 16.
stavku 8. ovoga Zakona.
Članak 15.
(1) Centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska
obitelj ima prebivalište provodi osposobljavanje i edukaciju udomitelja.
(2) Sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji
pravilnikom propisuje ministar.
(3) Osposobljavanje i edukacija obvezni su za sve udomitelje prije prijama na
smještaj prvog korisnika.
V. OBVEZE UDOMITELJA
Opće obveze udomitelja
Članak 16.
(1) Udomitelj je obvezan izvršiti osobnu pripremu, kao i pripremu članova
obitelji na smještaj korisnika.
(2) Udomitelj je obvezan sudjelovati u izradi individualnog plana za smještenog
korisnika.
(3) Udomitelj je obvezan poduzeti aktivnosti u cilju prilagodbe korisnika u
obitelji i pružiti mu pomoć tijekom prilagodbe na novu okolinu te korisnika
pravilno njegovati, pružati mu primjeren smještaj, prehranu, odjeću i obuću.
(4) Udomitelj je obvezan poduzimati aktivnosti za očuvanje i unapređenje
zdravlja korisnika te mu osiguravati odgovarajuću zdravstvenu skrb putem
izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te prema potrebi i uputi
stručnjaka omogućiti psihosocijalnu rehabilitaciju.
(5) Udomitelj je obvezan pripremiti korisnika za odlazak iz udomiteljske
obitelji.
(6) Udomitelj je obvezan poštivati upute centra za socijalnu skrb koji je donio
rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i centra za
socijalnu skrb koji je dao dozvolu za obavljanje udomiteljstva.
(7) Udomitelj je obvezan redovito, najmanje dva puta godišnje, izvješćivati
centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb
izvan vlastite obitelji o svim bitnim životnim okolnostima korisnika prema
obrascu čiji sadržaj pravilnikom propisuje ministar.
(8) Udomitelj je obvezan najmanje jednom godišnje sudjelovati u osposobljavanju
koje provodi nadležni centar za socijalnu skrb.
(9) Udomitelj je obvezan omogućiti kontakte korisnika s njegovom obitelji,
drugim srodnicima kao i ostalim bliskim osobama.
(10) Udomitelj je obvezan osigurati zaštitu tajnosti svih podataka o korisniku.
Posebne obveze udomitelja za djecu
Članak 17.
(1) Udomitelj je obvezan udomljeno dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati
mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, školske i
osobne potrepštine te se brinuti o djetetovom zdravlju.
(2) Udomitelj je obvezan brinuti se za pravilan odnos udomljenog djeteta prema
učenju i radu, stjecanju radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne
određeno profesionalno zvanje.
(3) Udomitelj je obvezan pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta.
(4) Udomitelj je obvezan omogućiti i poticati susrete i druženja između djeteta
i roditelja i drugih srodnika, sukladno odluci nadležnog tijela.
(5) Udomitelj je obvezan sva važnija pitanja vezana uz brigu i odgoj udomljenoga
djeteta uređivati u suradnji s roditeljima udomljenoga djeteta, odnosno njegovim
zakonskim zastupnikom i s centrom za socijalnu skrb koji je donio rješenje o
priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji.
Posebne obveze udomitelja za odrasle osobe
Članak 18.
(1) Udomitelj je obvezan pružati pomoć smještenoj odrasloj osobi pri
zadovoljavanju svakodnevnih potreba te poticati usvajanje određenih vještina s
obzirom na njezine preostale sposobnosti, a radi njezinog osamostaljivanja.
(2) Udomitelj je obvezan poticati radno-okupacijske aktivnosti u skladu s
psihofizičkim sposobnostima i interesima odrasle osobe, poticati rekreacijske
aktivnosti te kulturno-zabavne aktivnosti.
(3) Udomitelj je obvezan poticati uključivanje udomljene odrasle osobe u život
lokalne zajednice sukladno njezinim potrebama i mogućnostima.
VI. OBVEZE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB
Članak 19.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti tim za udomiteljstvo, koji
čine najmanje dva stručna radnika, sukladno pravilniku o uvjetima glede
prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb
i podružnice koji donosi ministar.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je upoznati udomiteljsku obitelj s
karakteristikama i osobinama korisnika koji će biti smješten, njegovim
dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama, problemima koji postoje i
koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele postići udomiteljstvom.
(3) Centar koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite
obitelji obvezan je pratiti ispunjavanje obveza utvrđenih ugovorom o
udomiteljstvu te je obvezan redovito, a najmanje tri puta godišnje, obilaziti
udomiteljsku obitelj i kontaktirati s korisnikom.
(4) Centar za socijalnu skrb koji donosi rješenje o priznavanju prava na skrb
izvan vlastite obitelji korisnika izvan područja svoje mjesne nadležnosti,
rješenje je obvezan dostaviti i centru za socijalnu skrb na čijem je području
udomiteljska obitelj.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, centar za socijalnu skrb koji odlučuje
o smještaju obvezan je surađivati s centrom za socijalnu skrb na čijem području
udomiteljska obitelj ima prebivalište.
Članak 20.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je postupati tako da se u svim slučajevima
i na najbolji način ostvaruje svrha udomiteljstva.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je nakon donošenja rješenja o prestanku
prava na skrb izvan vlastite obitelji pripremiti udomiteljsku obitelj za odlazak
korisnika.
Članak 21.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je promicati razvoj udomiteljstva u skladu
s potrebama na svome području.
(2) Svim zainteresiranim osobama za obavljanje udomiteljstva centar za socijalnu
skrb obvezan je objasniti svrhu udomiteljstva te uvjete i način obavljanja
udomiteljstva.
VII. UDOMITELJSKI UGOVOR
Članak 22.
(1) Udomiteljski ugovor sklapa se u pisanome obliku po pravomoćnosti rješenja o
priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, a ugovor sklapaju nadležni
centar za socijalnu skrb i udomitelj, za pojedinog korisnika.
(2) Udomiteljskim ugovorom uređuje se:
– vrsta i opseg usluga koje je udomiteljska obitelj obvezna osigurati korisniku,
– prava i obveze ugovornih strana,
– visina opskrbnine i način plaćanja,
– rok trajanja udomiteljskog ugovora te
– uvjeti za raskid ugovora.
Članak 23.
Udomiteljski ugovor prestaje važiti:
– brisanjem udomitelja iz evidencije danih dozvola za obavljanje udomiteljstva,
– pravomoćnošću rješenja o prestanku prava na skrb izvan vlastite obitelji,
– smrću udomitelja ili udomljene osobe,
– zbog neizvršavanja zakonskih i ugovornih obveza,
– zbog nemogućnosti prilagodbe korisnika na život u udomiteljskoj obitelji,
– otkazom ugovora.
VIII. UDOMITELJSKA NAKNADA
1. Opskrbnina
Članak 24.
(1) Na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na skrb
izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu naknadu za potrebe
smještenog korisnika (u daljnjem tekstu: opskrbnina).
(2) Visinu opskrbnine s obzirom na dob, zdravstveni status i potrebe korisnika
odlukom utvrđuje ministar.
(3) Opskrbnina se ne smatra plaćom niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju
poreza.
(4) Opskrbninu udomitelju isplaćuje centar za socijalnu skrb koji je donio
rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i koji je s
udomiteljem sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
2. Osobna naknada udomitelju
Članak 25.
(1) Za pruženu skrb i uložen trud u svakodnevnom zbrinjavanju korisnika koji su
smješteni na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na
skrb izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu osobnu naknadu.
(2) Pravo na osobnu naknadu ima udomitelj koji je s mjesno nadležnim centrom za
socijalnu skrb za smještenog korisnika sklopio ugovor o međusobnim pravima i
obvezama.
(3) Rješenje o pravu na osobnu naknadu udomitelju donosi centar za socijalnu
skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomitelj ima prebivalište i koji na
temelju toga rješenja udomitelju isplaćuje osobnu naknadu.
(4) Osobna naknada udomitelju ne smatra se plaćom niti drugim prihodom koji
podliježe plaćanju poreza.
Članak 26.
Visina osobne naknade ovisi o broju i kategoriji smještenih korisnika, a utvrđuje se u postotku od osnovice za socijalna davanja koju određuje Vlada Republike Hrvatske.
Članak 27.
(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim
osobama iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 100% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 240% osnovice.
(2) Udomitelj koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama, a ujedno je i
njihov zakonski obveznik uzdržavanja, ima pravo na osobnu naknadu koja iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 80% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 140% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim
osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja,
uvećava se za 25% osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema
utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na
skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna osoba s tjelesnim ili
mentalnim oštećenjem, trajnom promjenom u zdravstvenom stanju, osoba s
poremećajem u ponašanju ili psihički bolesna osoba (osoba s posebnim potrebama).
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odjeci ili mlađim punoljetnim
osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja,
uvećava se za 50 % osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema
utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na
skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna HIV pozitivna osoba.
Članak 28.
(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima iznosi:
– za jednog (1) smještenoga odraslog korisnika 80% osnovice,
– za dva (2) smještena odrasla korisnika 140% osnovice,
– za tri (3) smještena odrasla korisnika 180% osnovice,
– za četiri (4) smještena odrasla korisnika 220% osnovice.
(2) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava
se za 15% osnovice za svakoga odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra
za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan
vlastite obitelji, polupokretna odrasla osoba neovisno o njegovom tjelesnom ili
mentalnom oštećenju ili psihičkoj bolesti.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava
se za 20% osnovice za svakog odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra
za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan
vlastite obitelji, pokretna psihički bolesna odrasla osoba, pokretna teže
mentalno oštećena odrasla osoba ili nepokretna odrasla osoba neovisno o njezinoj
tjelesnoj ili mentalnoj oštećenosti ili psihičkoj bolesti.
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima uvećava
se za 30% osnovice za svakog odraslog HIV pozitivnog korisnika.
IX. EVIDENCIJA I REGISTAR PODATAKA
Članak 29.
(1) Ministarstvo će ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji.
(2) Svaki centar za socijalnu skrb obvezan je voditi registar udomiteljskih
obitelji i registar smještenih korisnika za sve kategorije korisnika s područja
svoje mjesne nadležnosti.
(3) Sadržaj i način vođenja evidencije i registra udomiteljskih obitelji i
registra svih vrsta korisnika pravilnikom će propisati ministar.
X. KAZNENE ODREDBE
Članak 30.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj, a da prethodno ne utvrdi ispunjava
li obitelj uvjete iz članka 3., 4. i 15. ovoga Zakona,
2. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj protivno odredbama članka 5., 6. i
7. ovoga Zakona,
3. postupi protivno odredbama članka 8. i 9. ovoga Zakona,
4. započne s radom prije dobivanja dozvole za obavljanje udomiteljstva (članak
10.),
5. obavlja udomiteljstvo nakon prestanka važenja, odnosno oduzimanja dozvole za
obavljanje udomiteljstva (članak 12., 13. i 14.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 31.
Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim pravilnika iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona koji će ministar donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 32.
Odluku o visini opskrbnine ministar će donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 33.
Ministarstvo je obvezno ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 34.
Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti registar podataka u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 35.
(1) Udomitelj koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima na smještaju veći
broj korisnika od broja propisanog člankom 8. i 9. ovoga Zakona, nastavlja
skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvaruju pravo na skrb izvan
vlastite obitelji.
(2) Udomitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju na smještaju
udomljenu djecu, a ne udovoljavaju uvjetima iz članka 6. ovoga Zakona, odnosno
razlika između udomitelja i udomljenog djeteta je veća od 50 godina, nastavlja
skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvare pravo na skrb izvan
vlastite obitelji.
(3) Postupak za obnavljanje dozvole udomitelju iz stavka 1. i 2. ovoga članka
provodi se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 36.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 37.
Do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 3. stavka 4. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe članka 3.-8. i članka 10.-20. Pravilnika o uvjetima za obavljanje udomiteljstva i postupku za odobravanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za obavljanje udomiteljstva (»Narodne novine«, br. 95/04. i 179/04.).
Članak 38.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. listopada 2007.
Klasa: 552-01/07-01/01
Zagreb, 13. srpnja 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |