HRVATSKI SABOR

2492

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TEHNIČKIM ZAHTJEVIMA ZA PROIZVODE I OCJENI SUKLADNOSTI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. srpnja 2007. godine.

Klasa: 011-01/07-01/106
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 18. srpnja 2007.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TEHNIČKIM ZAHTJEVIMA ZA PROIZVODE I OCJENI SUKLADNOSTI

Članak 1.

U Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (»Narodne novine«, br. 158/03.) u članku 1. stavku 1. podstavku 1. riječi: »tehničke zahtjeve« zamjenjuju se riječima: »bitne zahtjeve«.
U podstavku 3. riječi: »s propisanim zahtjevima« brišu se.
U podstavku 5. riječi: »prije stavljanja proizvoda na tržište i/ili uporabu« brišu se.
U stavku 2. riječ: »znakova« zamjenjuje se riječju: »oznaka«.

Članak 2.

Članak 2. mijenja se i glasi:
»Proizvodi mogu biti stavljeni na tržište i/ili u uporabu samo ako su sukladni s odgovarajućim propisanim bitnim zahtjevima, ako je njihova sukladnost utvrđena prema propisanom postupku i ako su označeni u skladu s odgovarajućim propisima koji se odnose na te proizvode.«

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:
»U smislu ovoga Zakona upotrebljavat će se ove definicije:
– Proizvod je bilo koji predmet koji je projektiran i proizveden ili na koji drugi način dobiven, neovisno o stupnju njegove prerade, a namijenjen je stavljanju na tržište.
– Proizvođač je fizička ili pravna osoba koja projektira i/ili proizvodi proizvod, ili osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom ili znakom predstavlja kao proizvođač.
– Distributer je pravna ili fizička osoba u lancu nabave koja čini proizvod dostupnim na tržištu.
– Uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj koja proizvod iz drugih zemalja stavlja na tržište na području Republike Hrvatske.
– Ovlašteni zastupnik je svaka fizička ili pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj koju je proizvođač pisano ovlastio da djeluje umjesto njega za posebne zadatke u smislu ovoga Zakona.
– Stavljanje proizvoda na tržište je prvo stavljanje proizvoda na tržište na području Republike Hrvatske.
– Stavljanje proizvoda u uporabu je trenutak prve uporabe proizvoda u Republici Hrvatskoj od strane krajnjeg korisnika.
– Europska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja europska normirna organizacija.
– Usklađena europska norma je europska norma koja je pripremljena na temelju ovlaštenja Europske komisije i objavljena u službenom glasilu Europskih zajednica.
– Hrvatska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo hrvatsko nacionalno normirno tijelo.
– Akreditacija označava postupak kojim neovisno akreditacijsko tijelo službeno potvrđuje pravnoj ili fizičkoj osobi da je sposobna za obavljanje određenih zadataka ocjenjivanja sukladnosti.
– Ocjenjivanje sukladnosti proizvoda je svaka radnja koja se odnosi na izravno ili neizravno utvrđivanje jesu li ispunjeni odgovarajući bitni zahtjevi utvrđeni tehničkim propisima koji se odnose na određeni proizvod.
– Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti je o proizvođaču, njegovom ovlaštenom zastupniku, uvozniku i distributeru neovisni laboratorij, potvrdbeno tijelo, nadzorno ili drugo tijelo koje sudjeluje u postupku ocjenjivanja sukladnosti.
– Prijavljeno tijelo je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je nadležno središnje tijelo državne uprave prijavilo Europskoj komisiji za obavljanje postupaka ocjenjivanja sukladnosti.«

Članak 4.

U članku 4. riječi: »odredit će« zamjenjuju se riječju: »propisuju«.

Članak 5.

Članak 5. mijenja se i glasi:
»(1) Čelnici središnjeg tijela državne uprave u skladu sa svojim nadležnostima i djelokrugu donose tehničke propise kojima propisuju tehničke zahtjeve za proizvode ili skupine proizvoda (u daljnjem tekstu: proizvodi) te propisuju postupke ocjenjivanja sukladnosti uključujući redovite i izvanredne preglede proizvoda u uporabi radi:
– sigurnosti,
– zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka,
– zaštite okoliša,
– zaštite potrošača i drugih korisnika,
– zaštite imovine.
(2) Čelnici središnjeg tijela državne uprave donose tehničke propise iz stavka 1. ovoga članka u skladu sa svojim nadležnostima, nakon prethodno pribavljenog mišljenja ministra nadležnog za gospodarstvo.
(3) Kod donošenja tehničkih propisa iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir međunarodna načela i preuzete obveze iz međunarodnih ugovora radi sprječavanja nepotrebnih zapreka u međunarodnoj trgovini.
(4) Tehničkim propisom odredit će se da se pretpostavlja da je proizvod sukladan s bitnim zahtjevima tehničkih propisa ako je sukladan sa zahtjevima odgovarajućih hrvatskih norma kojima su prihvaćene usklađene europske norme.
(5) Popis hrvatskih normi iz stavka 4. ovoga članka objavljuje u »Narodnim novinama« središnje tijelo državne uprave nadležno za donošenje tehničkog propisa.
(6) Čelnik nadležnoga središnjeg tijela državne uprave obavijestit će Europsku komisiju o svakoj mjeri koju provodi na nacionalnoj razini u slučaju nesukladnosti vezanih s nedostatcima u usklađenim europskim normama iz stavka 4. ovoga članka.
(7) Ukoliko se utvrdi da proizvod koji zadovoljava zahtjeve hrvatske norme iz stavka 4. ovoga članka ne zadovoljava zahtjeve određenih tehničkih propisa iz stavka 1. ovoga članka ili da taj proizvod može ugroziti zdravlje i/ili sigurnost korisnika ili drugih osoba, ta će se hrvatska norma brisati iz popisa hrvatskih normi iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Čelnik nadležnoga središnjeg tijela državne uprave iz stavka 1. ovoga članka odmah će obavijestiti javnost o bilo kojoj od mjera iz stavka 6. i 7. ovoga članka, objavljivanjem obavijesti u »Narodnim novinama«.«

Članak 6.

Članak 6. mijenja se i glasi:
»Tehničkim se propisima propisuju postupci ocjenjivanja sukladnosti za proizvode za koje proizvođač, njegov ovlašteni zastupnik registriran u Republici Hrvatskoj ili druga osoba koja stavlja proizvod na tržište i/ili u uporabu mora prije njihova stavljanja na tržište i/ili u uporabu:
– osigurati provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti proizvoda s propisanim bitnim zahtjevima,
– izdati, odnosno osigurati izjavu o sukladnosti, izvještaj o ispitivanju te potvrdu (certifikat) o sukladnosti (u daljnjem tekstu: isprave o sukladnosti),
– izraditi i čuvati tehničku dokumentaciju proizvoda u propisanom opsegu, obliku i rokovima,
– osigurati označavanje proizvoda s propisanim oznakama sukladnosti.«

Članak 7.

Članak 7. mijenja se i glasi:
»(1) Na proizvode koji su sukladni s propisanim bitnim zahtjevima svih tehničkih propisa koji se primjenjuju na te proizvode mora se staviti propisana oznaka sukladnosti. Ukoliko to nije moguće, zbog prirode proizvoda, propisana oznaka sukladnosti mora biti stavljena na omot i popratne dokumente kada tehnički propis predviđa takve dokumente.
(2) Oblik, sadržaj i izgled oznake sukladnosti pravilnikom propisuje ministar nadležan za gospodarstvo.
(3) Na proizvode koji nisu sukladni s propisanim bitnim zahtjevima i proizvode za koje nije propisano označavanje oznakama sukladnosti ne smiju se stavljati oznake sukladnosti.
(4) Zabranjeno je stavljati na proizvode oznake čiji bi sadržaj ili oblik mogao navesti treće strane da ih zamjene za oznaku sukladnosti. Dopušteno je stavljanje svih drugih oznaka pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost oznake sukladnosti.«

Članak 8.

U članku 8. stavku 1. riječi: »odredit će« zamjenjuju se riječju: »propisuje«.
Stavak 2. briše se.

Članak 9.

U članku 9. stavku 3. riječi: »uredit će« zamjenjuju se riječju: »propisuje«.

Članak 10.

U članku 10. podstavku 1. iza riječi: »osoblja« dodaju se riječi: »u odgovarajućem proizvodnom području za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ovlašteno,«.
Podstavak 5. mijenja se i glasi:
»– mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti, osim u slučaju kad je odgovornost propisana drugim zakonom,«.
U podstavku 6., na kraju teksta briše se točka i dodaju riječi: »u skladu s tehničkim i/ili drugim važećim propisima.«.

Članak 11.

Članak 11. mijenja se i glasi:
»(1) Tijela za ocjenjivanje sukladnosti mogu obavljati poslove ocjenjivanja sukladnosti samo na temelju rješenja o ovlaštenju koje donosi čelnik nadležnoga središnjeg tijela državne uprave koji je donio tehnički propis u slučaju kad su tehničkim propisima propisani zahtjevi u skladu s člankom 10. ovoga Zakona.
(2) Smatra se da tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja imaju potvrdu o akreditaciji udovoljavaju članku 10. ovoga Zakona, s obzirom na opseg aktivnosti i proizvoda obuhvaćenih akreditacijom.
(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka može se vremenski ograničiti ili vrijediti do ukidanja.
(4) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati za cjelokupno vrijeme trajanja ovlaštenja zahtjeve iz članka 9. stavka 1. i članka 10. ovoga Zakona.
(5) Ako se utvrdi da je tijekom trajanja ovlaštenja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prestalo ispunjavati propisane zahtjeve, čelnik nadležnoga središnjeg tijela državne uprave koji je donio tehnički propis donosi rješenje kojim se ovlaštenje ukida u dijelu u kojem je tijelo prestalo ispunjavati uvjete.
(6) Protiv rješenja iz stavka 1. i 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(7) Čelnici nadležnih središnjih tijela državne uprave u skladu sa svojim nadležnostima izvještavaju Europsku komisiju i ostale države članice o tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koje je ovlastilo za provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti i identifikacijskim brojevima koje im je dodjelila Europska komisija (kao prijavljenom tijelu) te o svakoj promjeni vezanoj za ovlaštenje.«

Članak 12.

U članku 12. stavku 1. riječ: »određena« zamjenjuje se riječju: »ovlaštena«, riječ: »dokumente« zamjenjuje se riječju: »isprave«, a riječ: »stavlja« zamjenjuje se riječima: »namjerava staviti«.
U stavku 2. riječ: »dokumenata« zamjenjuje se riječju: »isprava«.

Članak 13.

U naslovu poglavlja iznad članka 13. i u članku 13. stavku 1. riječ: »dokumenata« zamjenjuje se riječju: »isprava«, a riječ: »znakova« zamjenjuje se riječju: »oznaka« u odgovarajućem rodu, broju i padežu.«

Članak 14.

Članak 14. mijenja se i glasi:
»(1) Ispunjavanje zahtjeva iz ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovo provođenje te propisa koji se primjenjuju na temelju članka 20. ovoga Zakona nadziru inspekcijska tijela u skladu sa svojim djelokrugom.
(2) Nadležni inspektori imaju ovlaštenja za poduzimanje mjera koje proizlaze iz pojedinih propisa koji se odnose na njihov rad, ovoga Zakona i pojedinoga tehničkog propisa iz članka 5. i 20. ovoga Zakona.
(3) Osim ovlaštenja iz stavka 2. ovoga članka nadležni inspektori mogu:
– narediti da se utvrđene povrede zakona i tehničkih propisa otklone u određenom roku,
– zahtijevati od proizvođača, njegovog ovlaštenog zastupnika i uvoznika sve potrebne obavijesti i uvid u izdane isprave o sukladnosti te tehničku dokumentaciju,
– ući u prostorije proizvođača, njegovog ovlaštenog zastupnika, uvoznika i distributera ako se ukaže da je to nužno u svrhu sigurnosti, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, zaštite okoliša, zaštite potrošača, drugih korisnika i zaštite imovine,
– obaviti odgovarajući pregled i ispitivanja proizvoda s obzirom na sukladnost s propisima kad se oni stave na tržište, odnosno kad se počnu upotrebljavati,
– uzimati uzorke proizvoda i dati ih na ispitivanje i ocjenjivanje sukladnosti,
– narediti otklanjanje utvrđenih nesukladnosti,
– narediti da se proizvodi opskrbe propisanim oznakama ili da se oznake stave na omot i popratne dokumente, odnosno da se uklone nedopuštene oznake,
– zabraniti stavljanje na tržište i/ili u uporabu, ograničiti stavljanje na tržište i/ili u uporabu ili narediti povlačenje nesukladnih proizvoda s tržišta i/ili iz uporabe i provesti dodatne mjere kako bi se osiguralo da se ta zabrana, ograničenje ili povlačenje poštuje, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi upozorili korisnike o svakom proizvodu za koji su utvrdili da predstavlja opasnost i surađivati s proizvođačem, njegovim ovlaštenim zastupnikom, uvoznikom i distributerom u postupcima koji bi mogli spriječiti ili smanjiti opasnost uzrokovanu proizvodima koje su isti učinili dostupnima,
– obavijestiti tijelo državne uprave koje je nadležno za primjenu propisa za određeni proizvod radi poduzimanja radnje iz njegove nadležnosti,
– narediti uništavanje nesukladnih proizvoda ako je to nužno za zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi.
(4) Ako nadležno inspekcijsko tijelo ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili opremom za provedbu pregleda ili ispitivanja iz prethodnog stavka, provedbu pojedinih radnji u okviru inspekcijskog nadzora može povjeriti stručnoj ustanovi, koja nije bila uključena u ocjenjivanje sukladnosti istog proizvoda prije stavljanja na tržište i/ili u uporabu.
(5) Troškove inspekcijskoga postupka (troškovi ispitivanja i provjere sukladnosti proizvoda i drugi troškovi u vezi s inspekcijskim nadzorom) koji su nastali pri provedbi nadzora snosi pravna ili fizička osoba koja je stavila proizvod na tržište i/ili u uporabu ako se pokaže da proizvod nije bio sukladan s bitnim zahtjevima.
(6) U slučaju da se utvrdi da proizvodi koji su sukladni tehničkim propisima iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, a koji su pravilno ugrađeni, održavani te se upotrebljavaju za predviđenu namjenu, mogu ugroziti zdravlje i/ili sigurnost korisnika ili drugih osoba, tijelo državne uprave iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona poduzet će mjere za povlačenje takvih proizvoda s tržišta, odnosno zabranu ili ograničenje njihovog stavljanja na tržište i/ili u uporabu.«

Članak 15.

Članak 15. mijenja se i glasi:
»Vlada Republike Hrvatske propisat će uredbom način i postupak razmjene informacija s drugim državama i međunarodnim organizacijama u području norma, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti te propisa o uslugama informacijskog društva.«

Članak 16.

U članku 16. stavku 1. riječi: »od 2.000,00 do 100.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »od 50.000,00 do 250.000,00 kuna«, a riječi: »od 300,00 do 10.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »od 5.000,00 do 15.000,00 kuna«.
Dodaje se novi podstavak 1. koji glasi:
»- ne provodi tehničke propise iz članka 5. i 20. ovoga Zakona,«.
Dosadašnji podstavci 1. i 2. postaju podstavci 2. i 3.
U dosadašnjem podstavku 3., koji postaje podstavak 4., riječi: »na proizvode koji su sukladni s propisanim tehničkim zahtjevima« brišu se.
Dosadašnji podstavci 4., 5. i 6. postaju podstavci 5., 6. i 7.
U stavku 2. riječi: »od 300,00 do 10.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »od 5.000,00 do 15.000,00 kuna«.

Članak 17.

U članku 17. riječi: »normizaciju i« brišu se, a riječi: »donosit će« zamjenjuju se riječju: »donosi«.

Članak 18.

Članak 18. mijenja se i glasi:
»Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 15. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«

Članak 19.

U članku 20. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2) Postupke dokazivanja kvalitete proizvoda koji su određeni preuzetim tehničkim propisima iz stavka 1. ovoga članka mogu provoditi pravne osobe registrirane za odgovarajuću djelatnost i ovlaštene od strane nadležnog čelnika tijela državne uprave sukladno njegovu djelokrugu, ako za te postupke nema pravnih osoba ovlaštenih na temelju ovoga Zakona, odnosno drugih zakona.«

Članak 20.

(1) Ministar nadležan za gospodarstvo donijet će pravilnik iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do donošenja pravilnika iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona na oblik i izgled oznake sukladnosti primjenjuju se odredbe članka 4. Pravilnika o izgledu i upotrebi potvrdbenog (certifikacijskog) znaka (»Narodne novine«, br. 88/98. i 165/98.).
(3) Obvezuju se nadležni ministri da usklade tehničke propise donesene na temelju ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje područje telekomunikacija, pomorskog prometa i građenja s propisom iz stavka 1. ovoga članka u roku od tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 21.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 5. stavka 6. i članka 11. stavka 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju ili stupanja na snagu međunarodnog sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda (ACAA), ako ta činjenica nastupi prije.

Klasa: 383-01/07-01/01
Zagreb, 13. srpnja 2007.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.