USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2609

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli G. Š. i S. C., oboje iz S., na sjednici održanoj 5. srpnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba podnositeljice G. Š. se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: II P-318/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe G. Š. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

VI. U odnosu na podnositelja S. C., postupak se obustavlja.

Obrazloženje

I.

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) 21. listopada 2005. podnijeli ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem: II P-318/04 (ranije broj: II P-1814/95), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu i preslike spisa predmeta, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 21. srpnja 1995. godine Općinskom sudu u Splitu podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv M. R. i dr.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu je održano šest ročišta (20. rujna 1995., 17. siječnja 1996., 15. veljače 1996., 14. travnja 1997., 6. lipnja 1997. i 26. kolovoza 1997. godine) i 6. listopada 1997. godine proveden je očevid na kojem je bio prisutan sudski vještak geodeta. Nakon provedenog očevida vještak je u sudski spis, sukladno nalogu suda, nalaz dostavio 8. listopada 1997. godine.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do donošenja prve prvostupanjske presude (7. rujna 2000. godine) održano je još osam ročišta (21. studenoga 1997., 16. travnja 1998., 10. lipnja 1998., 8. rujna 1998., 12. studenoga 1998., 12. srpnja 1999., 28. listopada 1999. i 7. rujna 2000. godine), na kojima su saslušane stranke i svjedoci, te je 8. svibnja 2000. godine provedeno još jedno vještačenje.
Protiv presude donesene 7. rujna 2000. godine žalbu su izjavili tuženi 5. listopada 2000. godine i predmet je proslijeđen Županijskom sudu u Splitu.
Rješenjem broj: Gž-3806/00 od 3. listopada 2003. godine Županijski sud u Splitu ukida pobijanu presudu i predmet 1. ožujka 2004. godine vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Postupak odlučivanja o žalbi tuženika kod Županijskog suda u Splitu trajao je tri (3) godine.
Nezadovoljna dotadašnjim postupanjem Općinskog suda u Splitu u konkretnom predmetu, podnositeljica G. Š. je 17. rujna 2004. godine putem Općinskog suda u Splitu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za delegiranje drugog, stvarno nadležnog suda. Općinski sud u Splitu rješenjem (protiv kojeg nije bila dopuštena posebna žalba) broj: IIP-318/04 od 31. ožujka 2004. godine odbio je zahtjev podnositeljice.
U ponovljenom postupku (nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Gž-3806/00 od 3. listopada 2003. godine) održano je jedno ročište 5. srpnja 2004. godine, ali je odgođeno na molbu podnositeljice G. Š. i strankama je određen rok od 30 dana za dostavljanje dokaznih prijedloga.
Podnositeljica G. Š. 14. listopada 2004. godine ponovno je izravno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela »Tužbu na rješenje Gž-3806/00 Županijskog suda u Splitu i zahtjev za vanredni pravni lijek«.
Vrhovni sud Republike Hrvatske dopisom, broj: Gr2-183/04 od 26. listopada 2004. godine, navedeni podnesak podnositeljice dostavlja Općinskom sudu u Splitu, koji rješenjem, broj: II P-318/04 od 28. siječnja 2005. godine, »reviziju tužiteljice G. Š.« odbacuje kao nedopuštenu iz razloga što rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3806/00 od 3. listopada 2003. godine, postupak u predmetu nije pravomoćno okončan. Žalbu protiv tog prvostupanjskog rješenja podnositeljica G. Š. podnijela je 7. veljače 2005. godine, koju je Županijski sud u Splitu rješenjem, broj: Gž-1271/05 od 1. travnja 2005. godine, odbio kao neosnovanu. Protiv tog drugostupanjskog rješenja podnositeljica je izjavila reviziju, koju Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem, broj: Rev-147/06-2 od 22. veljače 2006. godine, odbija kao neosnovanu.
Novim podneskom od 1. lipnja 2005. godine podnositeljica G. Š. ponovno se obraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske sa zamolbom požurivanja postupka u predmetu Općinskog suda u Splitu broj: II P-318/04 i taj podnesak Općinskom sudu u Splitu upućen je s Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. lipnja 2005. godine.
Sutkinja Općinskog suda u Splitu, zadužena za predmet podnositelja, predsjedništvu tog suda podnijela je 29. lipnja 2005. godine izvješće o provedenim radnjama u postupku.
Podneskom od 19. rujna 2005. godine podnositelji, sukladno raspravnom rješenju s ročišta održanog 5. srpnja 2004. godine, predlažu nastavak postupka u predmetu.
Od prosinca 2006. godine predmet se nalazi u referadi uredujuće sutkinje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelji su 21. srpnja 1995. godine Općinskom sudu u Splitu podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv M. R. i dr. Ustavna tužba podnesena je 21. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina i tri (3) mjeseca.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Uzevši u obzir navedeno, postupak je u pravno relevantnom razdoblju trajao ukupno sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno razmatranom razdoblju jedno vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom, a nakon toga pred dugostupanjskim sudom u žalbenom postupku u trajanju od tri (3) godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe G. Š., kao jedna od tužitelja u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda djelomično je pridonijela duljini postupka u pravno relevantnom razdoblju (podnošenjem podnesaka Vrhovnom sudu Republike Hrvatske), iz razloga navedenih u točki 2. obrazloženja ove odluke (činjenice važne za ustavnosudski postupak).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda i dosadašnjeg tijeka postupka radi se o složenijem sudskom postupku, čija složenost međutim ne opravdava duljinu trajanja postupka više od deset (10) godina, računajući od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Splitu do podnošenja ustavne tužbe ovom Sudu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet, u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice G. Š. na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
U konkretnom slučaju, visina primjerene naknade umanjena je razmjerno ocjeni Suda da je podnositeljica G. Š., kao jedna od tužitelja, djelomično pridonijela duljini postupka u razmatranom pravno relevantnom razdoblju.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
II.
9. Dopisom od 22. svibnja 2007. Ustavni sud Republike Hrvatske pozvao je podnositelja S. C. da u roku od 8 (osam) dana Sudu dostavi očitovanje da li ostaje kod ustavne tužbe koju je u njegovo ime, bez priloga specijalne punomoći u smislu odredbe članka 24. Ustavnog zakona, potpisao P. C. iz S. uz upozorenje da će se ukoliko u određenom roku ne postupi po pozivu Suda ustavna tužba smatrati povučenom.
Navedeni dopis Ustavnog suda Republike Hrvatske objavom na oglasnoj ploči Suda (iz razloga što je podnositelj odselio s prijavljene adrese u S., a novu adresu nije naznačio), dostavljen je podnositelju S. C., ali po istom podnositelj nije postupio.
Ustavna tužba smatra se povučenom.
10. Prema članku 79. alineji 3. Ustavnog zakona, postupak pokrenut ustavnom tužbom obustavlja se u slučaju povlačenja ustavne tužbe.
Slijedom iznijetoga, na temelju članka 19. stavka 4., u vezi s člankom 79. alinejom 3. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki VI. izreke.

Broj: U-IIIA-4256/2005
Zagreb, 5. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.