USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2676

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli N. P., J. R., J. P. i J. B. svi iz S., na sjednici održanoj 5. srpnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: I-1190/84 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) kako slijedi:
– N. P. iz S., Fra B. 19, u iznosu od 1.700,00 kn
– J. R. iz S., Fra B. 19, u iznosu od 1.700,00 kn
– J. P. iz S., Fra B. 19, u iznosu od 1.700,00 kn
– J. B. iz S., O. 2, u iznosu od 1.700,00 kn
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 14. prosinca 2005. podnijeli ustavnu tužbu radi duljine izvanparničnog postupka, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Izvanparnični postupak pokrenut je 4. svibnja 1984. pred Općinskim sudom u Splitu prijedlogom J. P. i M. P., kao predlagatelja, protiv S. P. iz S. kao protustranke, radi fizičke diobe nekretnina.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. u izvanparničnom postupku, postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja koji je održao nekoliko ročišta, odredio je i proveo više očevida na licu mjesta radi vještačenja nekretnine uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, vještaka za geodeziju i vještaka za poljoprivredu, koji su zbog problema oko identifikacije većeg broja navedenih nekretnina u nekoliko navrata nadopunjavali svoje vještačke nalaze i mišljenja, radi utvrđenja prometne vrijednosti nekretnina i izrade prijedloga njihove diobe.
Na ročištu od 4. prosinca 1989. pozvane stranke prigovorile su nalazu vještaka nakon čega sud poziva predlagatelje da dostave svoj prijedlog diobe.
Sljedeće ročište od 27. listopada 1997. je odgođeno na prijedlog stranaka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. ročišta određena 2. rujna 1999. i 16. rujna 1999. odgođena su zbog pokušaja rješavanja predmeta izvansudskim putem.
Očevid na nekretninama radi utvrđivanja prometne vrijednosti i radi izrade plana diobe nekretnina uz sudjelovanje vještaka geometra i vještaka građevinske struke obavljen je 16. listopada 2000. Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dostavljen je sudu 20. listopada 2000.
Podnescima od 27. studenoga 2000. i 12. prosinca 2000. punomoćnik protustranke prigovara nalazu vještaka u odnosu na dio nekretnina.
Na ročištu održanom 14. prosinca 2000. stranke su prigovorile nalazu i mišljenju vještaka, nakon čega sud daje nalog vještaku da se očituje na navedene primjedbe stranaka.
Podnescima od 28. svibnja 2001. i 8. srpnja 2002. vještak je dao odgovor na primjedbe stranaka.
Ročište od 7. studenoga 2002. odgođeno je radi pokušaja dogovora izvansudskim putem.
Na ročištu od 11. prosinca 2002. punomoćnica predlagatelja diobe nekretnina prigovorila je dijelu nalaza i mišljenja vještaka. Istom prigodom sud je pozvao punomoćnicu predlagatelja da uredi prijedlog za diobu, čemu je punomoćnica dopisom od 23. prosinca 2002. udovoljila.
Sljedeće ročište od 11. veljače 2005. sud je odgodio dodijelivši rok strankama da se očituju na navode podnesaka.
Protustranke su sudu dostavili podneske 23. veljače 2005., 11. ožujka 2005. i 29. studenoga 2005.
Na ročištu održanom 1. prosinca 2005. punomoćnica predlagatelja označila je podnositelje ustavne tužbe, nasljednike pok. J. P. iz S., kao nove predlagatelje u izvanparničnom postupku.
Održana su još dva ročišta 3. travnja i 4. svibnja 2007.
Ročište od 3. srpnja 2007. odgođeno je za 3. prosinca 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Izvanparnični postupak pokrenut je 4. svibnja 1984. prijedlogom za fizičku diobu nekretnine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 14. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset i jednu (21) godinu, šest (6) mjeseci i deset (10) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i devet (9) dana. Međutim, u odnosu na podnositelje ustavne tužbe, koji su kao nasljednici 1. prosinca 2005. preuzeli postupak nakon smrti prednika, postupak je trajao četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju, sud je održao više ročišta i brojna vještačenja.
Nakon podnošenja ustavne tužbe u postupku, sud je tužbu dostavio tuženicima na odgovor, te je održao jedno (1) ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PREDLAGATELJA USTAVNE TUŽBE(PREDLAGATELJI U IZVANPARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelji ustavne tužbe, koji su u postupak kao nasljednici predlagatelja diobe stupili 1. prosinca 2005., nisu pridonijeli duljini postupka.
Također, u pravno relevantnom razdoblju, stranke su u nekoliko navrata predlagale odgodu postupka radi rješavanja stvari izvansudskim putem, međutim navedeno ne može opravdati okolnost da se postupak vodi preko dvadeset i pet (25) godina i još uvijek nije pravomoćno okončan.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u postupku radi o relativno složenoj pravnoj stvari koja je uključivala raznovrsna vještačenja na većem broju nekretnina, međutim navedeno ne može opravdati duljinu izvanparničnog postupka u trajanju duljem od dvadeset i jedne (21) godine.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u razdoblju dužem od osam (8) godina, odnosno ukupno preko dvadeset i jedne (21) godine.
U pravno relevantnom razdoblju, sud je neopravdano bio neaktivan u dva navrata i to u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 2. rujna 1999. te u razdoblju 11. prosinca 2002. do 11. veljače 2005.
Ocjenjujući postupak kao jedinstvenu cjelinu, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, razdoblja neopravdane neaktivnosti suda, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem sudskog postupka, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka. Visina naknade podnositeljima je utvrđena za razdoblje nakon što su stupili u sudski postupak.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4977/2005
Zagreb, 5. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.