USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2689

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnim tužbama koje je podnijela A. O. iz Z., koju zastupa B. M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 11. srpnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavne tužbe se usvajaju.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-11564/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: O-3649/82 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz točke II. izreke ove odluke.
IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavnih tužbi A. O. iz Z., S. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.
V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavnih tužbi je, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela 20. kolovoza 2004. ustavnu tužbu zbog duljine ostavinskog postupka broj: O-3649/82, te parničnog postupka broj: P-11564/01, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ostavinski postupak iza pok. I. H. pokrenut je 2. srpnja 1982. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, proglasio je oporuku ostavitelja, rješenjem od 2. prosinca 1982. prekinuo je ostavinski postupak te je nasljednika M. H. (sina ostavitelja) uputio u parnicu radi utvrđivanja činjenice da je oporuka ostavitelja nevaljana, zatim je u povodu podneska nasljednice M. H. od 30. srpnja 1993. postupak nastavljen, a u tijeku kojeg je sud održao više ročišta i očevid na licu mjesta (26. studenoga 1996.).
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– nalaz i mišljenje vještaka poljodjelske struke sudu je dostavljen 3. veljače 1999.;
– podneskom od 11. ožujka 1999. sud je obaviješten da je u međuvremenu preminuo nasljednik M. H., te su podneskom označene njegove nasljednice (D. H., Z. H.-B. i S. H.-Š.);
– na ročištu održanom 26. svibnja 1999. stranke su suglasno predložile odgodu ročišta radi sklapanja sporazuma oko raspodjele imovine;
– podneskom od 28. lipnja 2000. sud je obaviješten da stranke nisu postigle sporazum, te je nasljednica H. M. predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 10. studenoga 2000. sud je obaviješten da je nasljednica M. H. u međuvremenu preminula, zbog čega je sud ročište odgodio;
– podneskom od 10. siječnja 2001. kao nasljednica pok. M. H. označena je podnositeljica A. O.;
– ročište je održano 4. svibnja 2001., koje je odgođeno radi očitovanja podnositeljice na prijedlog o diobi imovine;
– iduće ročište je održano 11. srpnja 2001. na kojem su nasljednici dali nasljedničke izjave;
– rješenjem od 25. srpnja 2001. sud je prekinuo ostavinski postupak te je nasljednice D. H., S. H.-Š. i Z. H.-B. uputio u parnični postupak protiv podnositeljice radi utvrđenja činjenice da pok. M. H. ne pripada pravo na bračnu stečevinu u 1/2 dijela na cjelokupnoj ostavinskoj imovini;
– podneskom od 22. listopada 2001. nasljednice D. H., S. H.-Š. i Z. H.-B. izvijestile su sud da su, istoga dana, sukladno rješenju od 25. srpnja 2001., protiv podnositeljice pokrenule parnični postupak broj: P-11564/01.
U parničnom postupku poduzete su sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– rješenjem od 25. listopada 2001. te požurnicom suda od 20. svibnja 2002. tužiteljice su pozvane na dopunu tužbe;
– dopunu tužbe tužiteljice su sudu dostavile podneskom od 5. lipnja 2002.;
– na ročištu održanom 5. veljače 2003., podnositeljica je sudu predala pismeni odgovor na tužbu, na koju su se tužiteljice očitovale podneskom od 14. srpnja 2003.;
– iduće ročište održano je 18. svibnja 2006., te se je predmet, u trenutku donošenja odluke Suda, nalazio u kalendaru prvostupanjskog suda do 27. srpnja 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavne tužbe su osnovane.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Sudski postupak pokrenut je 2. srpnja 1982. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 20. kolovoza 2004. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset dvije (22) godine, jedan (1) mjesec i sedamnaest (17) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju, u ostavinskom postupku, sud je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka, održao je više ročišta, uzete su nasljedničke izjave, te je sud rješenjem prekinuo postupak i nasljednike uputio u parnični postupak.
U parničnom postupku, do podnošenja ustavne tužbe, sud je pozvao tužitelje na dopunu tužbe, te je održano jedno (1) ročište za glavnu raspravu (5. veljače 2003.).
Nakon podnošenja ustavne tužbe održano je jedno (1) ročište za glavnu raspravu (18. svibnja 2006.).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(NASLJEDNICE U OSTAVINSKOM I TUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao jedna od nasljednica u ostavinskom odnosno tužena u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju, nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud ocjenjuje da se konkretni sudski postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio preko šest (6) godina, odnosno ukupno skoro dvadeset pet (25) godina pred sudom prvog stupnja, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno imajući u vidu i neaktivnost suda u parničnom postupku od 5. studenoga 1997. do 3. veljače 1999. te u razdoblju od 14. srpnja 2003. do 18. svibnja 2006. godine.
Slijedom navedenog, a sagledavajući postupak kao jednu jedinstvenu cjelinu, neučinkovitost redovnog suda kao i činjenicu da sudski postupak i nakon skoro dvadeset pet (25) godina, nije pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj, ali i činjenicu da je podnositeljica ustavne tužbe stupila u sudski postupak 10. siječnja 2001. godine.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluka iz točke II. i III. izreke ove odluke, u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. i III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-492/2006
U-IIIA-493/2006
Zagreb, 11. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.