USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2710

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Š.-k. z. L. iz S., koju zastupa V. Ć., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 11. srpnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3890/02od 7. ožujka 2003., te se predmet vraća Županijskom sudu u Splitu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3890/02 od 7. ožujka 2003., kojim je uvažena žalba ovršenice, J. K.-B. iz S., podnijeta protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: Ovr-618/99 od 22. listopada 2002., ukinute su sve provedene radnje i obustavljena je ovrha. Žalba I. K.-B. odbačena je kao nedopuštena. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjskim rješenjem dosuđen stan suprotno načelu jedinstvenosti nekretnine.
Prvostupanjskim rješenjem N. V. iz S. dosuđen je stan u S., S. 27, I. kat, površine 73,25 m2, označen kao čest. zem. 9970/18, z.u. 13977 k.o. S. Ponuditeljica N. V. pozvana je uplatiti razliku kupoprodajne cijene u roku od 30 dana od dana dražbe. Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja riješeno je da će se nakon što ponuditeljica uplati kupoprodajnu cijenu i nakon što rješenje postane pravomoć­no, provesti postupak uknjižbe prava vlasništva tog stana na ime kupca, kao i postupak uvođenja kupca u posjed tog stana.
Prvostupanjski sud je utvrdio, na drugom dražbenom ročištu radi prodaje navedene nekretnine, da je ponuda N. V. sukladna dražbenim uvjetima određenim zaključkom o prodaji, a daljnjih ponuda nije bilo. I. K.-B. sud nije dozvolio da se natječe na dražbenom ročištu, budući da je osiguranje uplatio nakon roka za uplatu određenog zaključkom o prodaji.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 26. Ustava, kao i da su povrijeđene odredbe članaka 3., 19. i 117. stavka 3. Ustava.
Podnositeljica ističe da je ovršenica od nje zatražila kredit, a kao predmet osiguranja ponudila je predmetni stan. Ovršenica nije vratila kredit pa je podnositeljica pokrenula ovršni postupak. Općinski sud u Splitu donio je rješenje o ovrsi, broj: Ovr-618/99 19. travnja 1999., na temelju ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora i sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i hipotekarnog dužnika uknjižbom, od 27. lipnja 1997. godine.
Prema mišljenju podnositeljice predmet osiguranja u cijelosti je određen; ovršenica je pravo vlasništva na stanu stekla na temelju ugovora o darovanju, a rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Z– 5368/92 od 27. siječnja 1994. ta činjenica upisana je u zemljišne knjige, u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasnič­kopravnim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91.). Iz izvatka iz zemljišne knjige kojeg je podnositeljica dostavila uz ustavnu tužbu razvidno je da je zgrada uknjižena kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja naznačen je Općinski fond za stambenu izgradnju Split. Zabilježeno je pravo vlasništva posebnog dijela zgrade i to stana na I. katu, broj 23, površine 73,24 m2, na ime ovršenice.
Podnositeljica smatra da je tumačenjem drugostupanjskog suda da je predmet ovrhe odnosno prodaje na javnoj dražbi, u konkret­nom slučaju mogla biti samo nekretnina kao cjelina (stan nedjeljivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine), onemogućena ostvariti svoje potraživanje.
Nadalje ističe da se članak 46. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96. i 29/99.), na koji se drugostupanjski sud u rješenju pozvao (smatrajući ostvarenim žalbeni razlog iz članka 46. stavka 2. točke 6. na kojeg drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti), odnosi na žalbu izjavljenu protiv rješenja o ovrsi, a u konkretnom slučaju žalba je izjavljena protiv rješenja o dosudi nekretnine kupcu. Osim toga smatra da se drugostupanjski sud pogrešno poziva na taj članak jer ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.
Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporeno rješenje.

Ustavna tužba je osnovana.

3. U konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut je 14. trav­nja 1999. prijedlogom za ovrhu radi naplate novčane tražbine, na nekretnini prodajom, kojeg je podnositeljica utemeljila na ovršnom javnobilježničkom aktu (ugovoru i sporazumu). Rješenje o ovrsi donijeto je 19. travnja 1999. godine. Ovršenica je u žalbi protiv tog rješenja isticala da je podmirila dio duga, a budući da je podnositeljica ustrajala na provođenju ovrhe, ovršenica je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ta parnica je okončana povlačenjem tužbe ovršenice što je utvrđeno rješenjem broj: II P-1049/00 od 17. siječnja 2002. godine.
Sukladno zaključku o prodaji nekretnine kojim je utvrđena vrijednost nekretnine i određeni način i uvjeti prodaje, sud je nakon drugog dražbenog ročišta donio rješenje broj: Ovr-618/99 od 13. lipnja 2002. kojim je stan dosudio S. G. Drugostupanjski sud je, rješavajući o žalbi ovršenice, a utvrdivši da nisu postojale pretpostavke za održavanje drugog dražbenog ročišta, rješenjem broj: Gž-2162/02 od 28. lipnja 2002. ukinuo prvostupanjsko rješenje o dosudi te predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku, nakon održanog drugog dražbenog ročišta, prvostupanjski sud je rješenjem broj: Ovr-618/99 od 22. listopada 2002. stan dosudio N. V. iz S.
Drugostupanjski sud je ocijenio da je stan dosuđen suprotno načelu jedinstvenosti nekretnine. Pritom se pozvao na odredbe članaka 9. stavka 1., 67. stavka 1. i 69. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01., u daljnjem tekstu: ZV).
Članak 9. stavak 1. ZV propisuje:
(1) Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.
Članak 67. stavak 1. ZV propisuje:
(1) Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.
Članak 69. stavak 1. ZV propisuje:
(1) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.
Na temelju tih odredbi drugostupanjski sud je zaključio da je predmetom ovrhe mogla biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava iz zemljišne knjige. Budući da je predmetom prodaje u konkretnom slučaju bio samo stan, nepovezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele zgrade, drugostupanjski sud je ocijenio da je ostvaren žalbeni raz­log iz članka 46. stavka 2. točke 6. Ovršnog zakona, na koji sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 46. stavka 3. Ovršnog zakona.
Člankom 46. Ovršnog zakona propisano je:
(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ovršenik može izjaviti žalbu osobito:
(...)
6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena.
(3) U povodu žalbe iz stavka 2. ovoga članka sud pazi po služ­benoj dužnosti na:
(...)
2. okolnost da je u slučaju iz stavka 2. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,
(...)
Člankom 4. stavcima 4. i 5. Ovršnog zakona propisano je:
(4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno.
(5) Predmet ovrhe ne mogu biti tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi.
4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rješenjem podnositeljici ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.
Ocjena je Ustavnog suda da se stajalište Županijskog suda u Splitu, da u konkretnom slučaju predmetom ovrhe odnosno prodaje na javnoj dražbi ne može biti stan »nepovezan« s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele zgrade, ne zasniva na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnih zakonskih odredbi. Naime, kraj nesporne činjenice da je ovršenica pravo vlasništva stek­la 1994. u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, drugostupanjski sud propustio je uzeti u obzir odredbe članka 370. ZV kojima je propisana uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade.
Člankom 370. ZV propisano je:
(1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.
(2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.
(3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.
(4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.
(5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka.
(6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka.
Iz navedenih odredbi proizlazi presumpcija da se upisi prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine (stana) provedeni prije stupanja na snagu ZV, smatraju upisima prava vlasništva posebnog dijela nekretnine povezanog sa suvlasničkim dijelom cijele nekret­nine (zgrade). Stoga i u konkretnom slučaju, kada je određena prodaja na javnoj dražbi stana u S., S. 27, I. kat, površine 73,25 m2, označenog kao čest. zem. 9970/18, z.u. 13977 k.o. S., treba smatrati da je predmet prodaje (osim stana) i s njime neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, utvrđen (ili će biti utvrđen) sukladno članku 370. stavku 4. ZV.
Pogrešno tumačeći i primijenivši odredbe ZV, Županijski sud je pogrešno primijenio i odredbe Ovršnog zakona kada je ukinuo sve provedene radnje i obustavio ovrhu. Prema članku 67. stavku 1. Ovršnog zakona, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. Prema stavku 2. istog članka ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Polazeći od tih odredbi, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno razloge zbog kojih je drugostupanjski sud ukinuo sve provedene radnje i obustavio ovrhu, sud drugog stupnja nije imao pravne osnove za obustavu ovrhe.
Sukladno navedenome, a imajući u vidu činjenicu da se obustavom ovrha smatra dovršenom (članak 68. Ovršnog zakona), Ustavni sud prihvatio je navode podnositeljice ustavne tužbe da joj u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava. Ocjena je Ustavnog suda da se osporeno rješenje Županijskog suda u Splitu može ocijeniti proizvoljnim, a time i ustavnopravno neprihvatljivim, uslijed čega je podnositeljica onemogućena ostvariti svoje potraživanje spram ovršenice.
5. Odredba članka 26. Ustava nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci, broj: U-III-884/2004, »Narodne novine«, broj 2/05.).
Odredbe članaka 3., 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).
7. Iz navedenih razloga je, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno kao u izreci (točke I. i II. izreke).
Objava ove odluke (točka III. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-2126/2003
Zagreb, 11. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.