USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2711

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. V. iz S., na sjednici održanoj 4. srp­nja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Zpa-3/2006 od 23. ožujka 2006., kojom je odbijen zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenog prava.
Zahtjev je Upravnom sudu podnio podnositelj ustavne tužbe (uz još troje podnositelja), kao bivši gradonačelnik Grada Siska, a protiv odluke Središnjeg državnog ureda za upravu, klasa: 023-01/05-01/481, ur. broj: 515-11-05-02 od 30. prosinca 2005. godine.
Navedenom odlukom Središnjeg državnog ureda za upravu odbijen je zahtjev podnositelja da taj Ured provede nadzor nad radom Gradskog vijeća Grada Siska i predloži Vladi Republike Hrvatske njegovo raspuštanje, zbog proteka zakonom propisanog roka od tri mjeseca za obvezno održavanje sjednice Gradskog vijeća.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj izrijekom ističe da su osporenom presudom Upravnog suda povrijeđene odredbe članka 19. i članka 132. Ustava Republike Hrvatske, dok je iz navoda i razloga ustavne tužbe razvidno da podnositelj zapravo ukazuje na to da je pri donošenju odluke Središnjeg državnog ureda za upravu i presude Upravnog suda pogrešno primijenjeno mjerodavno pravo, čime je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava i ustavno pravo na lokalnu samoupravu, zajamčeno odredbama članka 132. stavaka 1. i 2. Ustava.
Podnositelj navodi da je tadašnji predsjednik Gradskog vijeća Grada Siska, M. M., 28. studenoga 2005. zaprimio zahtjev klubova vijećnika HDZ-a i HSP-a za sazivanje sjednice Gradskog vijeća, koju je pravodobno i sazvao za 16. prosinca 2005. Posljednja prethodno održana sjednica bila je 4. sjednica od 29. rujna 2005.
Na 5. sjednicu, 16. prosinca 2005., od ukupno 32 vijećnika Gradskog vijeća odazvalo se njih 30, s time da su izostali predsjed­nik i potpredsjednik Gradskog vijeća, i to kako navodi podnositelj, iz zdravstvenih razloga. O izostanku predsjednika i potpredsjednika Gradskog vijeća nazočne je vijećnike, prije početka sjednice, izvijestio predsjednik Odbora za statutarno-pravna pitanja, utvrdivši pritom da nisu ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice i da se sjednica odgađa.
Po ovoj obavijesti sjednicu je napustilo 13 vijećnika, a preostalih 17 odlučilo je održati sjednicu, pod predsjedanjem najstarijeg vijećnika. U daljnjem tijeku sjednice donesene su odluke o razrješenju dotadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća i o izboru novog (D. K.). Novi je predsjednik, po preuzimanju predsjedanja, prekinuo sjednicu. Naknadno je sazvao nastavak 5. sjednice Gradskog vijeća za 23. prosinca 2005., te o tome obavijestio sve vijećnike.
Nastavku 5. sjednice Gradskog vijeća 23. prosinca 2005. nazočilo je 17 vijećnika, te je, pored ostaloga, donesena odluka o nepovjerenju Gradskom poglavarstvu Grada Siska u cjelini i o razrješenju dotadašnjeg gradonačelnika D. V., podnositelja ustavne tužbe.
Za 27. prosinca 2005. sazvana je i 6. sjednica Gradskog vijeća, koja je također održana u nazočnosti 17 vijećnika i na kojoj su donesene daljnje odluke, pored ostalog, o izboru novog gradonačelnika (D. P.). Odluke su na navedenoj sjednici donesene po hitnom postup­ku, zbog mogućnosti nastupanja nepopravljivih štetnih posljedica, odnosno poremećaja u radu lokalne samouprave.
Budući da je 5. sjednica Gradskog vijeća od 16. prosinca 2005. bila, kako ističe podnositelj, zakonito odgođena (zbog izostanka predsjednika i potpredsjednika), to je nezakonito razriješeni predsjednik Gradskog vijeća, M. M., 20. prosinca 2005. sazvao odgođenu 5. sjednicu za 28. prosinca 2005., na koju se odazvalo 14 vijećnika, pa je zbog nedostatka kvoruma morala ponovo biti odgođena.
U pogledu odluke Središnjeg državnog ureda za upravu i osporene presude Upravnog suda podnositelj, s obzirom na činjenice koje je u ustavnoj tužbi izložio, smatra da je u tim odlukama zauzeto pogrešno stajalište, prema kojem su sjednice Gradskog vijeća Grada Siska od 16., 23. i 27. prosinca 2005. i na njima donesene odluke pravovaljane stoga što je na sjednicama bio nazočan potreban broj vijećnika i što su odluke donesene potrebnom većinom glasova.
Podnositelj, naime, smatra, da Središnji državni ured za upravu i Upravni sud pravovaljanost tih sjednica i odluka ocjenjuju isključivo s gledišta odredaba Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine« broj 33/01., 60/01. – vjerodostojno tumačenje i 129/05.; u daljnjem tekstu: Zakon), konkretno odredbe članka 36. stavka 1. tog Zakona, dok zanemaruju okolnost kako je upravo tim Zakonom, u članku 33., propisano da se način rada predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuje poslovnikom.
Člankom 12. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Siska (»Služ­beni glasnik Grada Siska« broj 8/02.; u daljnjem tekstu: Poslovnik) propisana je dužnost vijećnika da u slučaju spriječenosti usmeno ili pisano opravda svoj izostanak predsjedniku Vijeća. Međutim, kako ističe podnositelj, Poslovnik ne propisuje obvezu opravdavanja izostanka za slučaj spriječenosti predsjednika, odnosno potpredsjed­nika Vijeća, ali u članku 49. propisuje da u slučaju spriječenosti predsjednika sjednici predsjedava potpredsjednik, a u slučaju i njegove spriječenosti, sjednica se odgađa. Navedeno je u konkretnom slučaju i bilo učinjeno sukladno Poslovniku, pa je samoinicijativni nastavak zasjedanja po jednom dijelu vijećnika izravna povreda poslovničkih odredaba.
Primjenu hitnog postupka donošenja akata na spornim sjed­nicama podnositelj također smatra neprihvatljivom i protivi se stajalištu donositelja osporene presude, prema kojem su postojali opravdani razlozi za takvo postupanje, zbog vjerojatnosti nastupa uvjeta za raspuštanje Gradskog vijeća, odnosno poremećaja i nepopravljive štete zbog nemogućnosti funkcioniranja tijela lokalne samouprave. Podnositelj ističe da je hitni postupak donošenja akata uređen člankom 116. Poslovnika na način da se akti donose po hitnom postupku samo kada to zahtijevaju interesi obrane, razlozi elementarnih nepogoda i drugi osobito opravdani razlozi, odnosno u slučaju kada bi nedonošenje akta moglo prouzročiti nepopravljive štetne posljedice ili poremećaj ili bi značilo protupropisno postupanje. Vijećnici nazočni na spornoj, prethodno odgođenoj, 5. sjednici i na 6. sjednici Gradskog vijeća nisu imali osobito opravdan razlog za donošenje akata po hitnom postupku, budući da je posljednja sjednica Gradskog vijeća prije toga bila održana 29. rujna 2005., pa se sve do 29. prosinca 2005., unatoč tome što je sjednica sazvana po ranijem predsjedniku Gradskog vijeća u dva navrata morala biti odgođena bez istodobnog određivanja novog termina, ne bi stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 84. stavka 1. točke 6. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, to jest za raspuštanje predstavničkog tijela koje tri mjeseca nije održalo sjednicu.
Prema tome, smatra podnositelj, nema nepopravljivih štetnih posljedica niti poremećaja u radu lokalne samouprave, štoviše štet­nih posljedica ne bi bilo niti da je tromjesečni rok protekao bez sazivanja sjednice i da je došlo do raspuštanja Gradskog vijeća, jer bi na taj način građanima Grada Siska bilo omogućeno da na demokratski način izaberu svoje predstavnike i ostvare svoje ustavno pravo na lokalnu samoupravu.
Stoga podnositelj predlaže ukidanje osporene presude Uprav­nog suda Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustav­nosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
4. Mjerodavnom odredbom članka 34. stavka 3. Zakona propisano je sljedeće:
Predsjednik predstavničkog tijela saziva sjednice predstavničkog tijela po potrebi, a najmanje jednom u tri mjeseca.
U protivnom se primjenjuje odredba članka 84. točka 6. Zakona, kojom je propisano:
Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustit će predstavničko tijelo: (...)
6. ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca.
Člankom 36. stavkom 1. Zakona propisano je:
Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina članova predstavničkog tijela.
Mjerodavnim odredbama Poslovnika propisano je sljedeće:

Članak 11.

Kao član predstavničkog tijela građana Grada Siska vijećnik je u obavljanju svoje počasne funkcije dužan biti nazočan sjednicama Vijeća

Članak 12.

U slučaju spriječenosti dolaska na sjednicu, odnosno u slučaju izostanka sa sjednice, vijećnik je izostanak dužan opravdati, pismeno ili usmeno, predsjedniku Vijeća.

Članak 49.

Sjednici vijeća predsjedava predsjednik Vijeća.
U slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti sjednici predsjedava potpredsjednik Vijeća.
U slučaju odsutnosti predsjednika i podpredsjednika Vijeća, sjednica se odgađa.

Članak 116.

Iznimno, pojedini akti Vijeća mogu se donijeti po postupku drugačijem od redovnog postupka za donošenje akata, odnosno po hitnom postupku.
Vijeće donosi akte po postupku iz stavka 1. ovog članka samo kad to zahtijevaju interesi obrane, razlozi elementarnih nepogoda i drugi osobito opravdani razlozi, odnosno slučajevi kad bi nedonošenje takvog akta moglo prouzročiti nepopravljive štetne posljedice i poremećaje ili bi značilo protupropisno postupanje.
5. Iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta razvidno je da su klubovi vijećnika HDZ-a i HSP-a inicirali sazivanje sjednice Gradskog vijeća Grada Siska i predložili dnevni red s prijedlozima za donošenje odluka, pored ostalog, o nepovjerenju Gradskom poglavarstvu Grada Siska u cjelini i o izmjeni rješenja o izboru predsjednika Gradskog vijeća Grada Siska.
U zapisniku s 5. sjednice Gradskog vijeća Grada Siska i nastavka iste sjednice od 16., odnosno 23. prosinca 2005. navedeno je, pored ostalog, sljedeće: »Na početku sjednice vijećnik i predsjednik Odbora za statutarno-pravna pitanja, gospodin A. M. je rekao da, kao predsjednik Odbora, utvrđuje da na sjednici nije nazočan predsjednik Gradskog vijeća kao i podpredsjednik Gradskog vijeća, te zbog toga nisu ispunjene osnovne pretpostavke za rad Vijeća, te je isto tako utvrdio da se, primjenom odredbe članka 49. Poslovnika Gradskog vijeća, sjednica odgađa. Po obavijesti gospodina A. M., u 10,17 sati, sjednicu su napustili sljedeći vijećnici (... – imenom i prezimenom navedeno trinaest osoba – op. Ust suda), a na sjednici su u odlučivanju sudjelovali sljedeći vijećnici (... – imenom i prezimenom navedeno sedamnaest osoba – op.Ust suda). Nakon toga gospodin D. P. je konstatirao da su klubovi vijećnika HDZ-a i HSP-a mišljenja da je sadašnja »pozicija« namjerno opstruirala sjednicu, te isti klubovi obavještavaju da će se sjednica nastaviti (...)«.
U zapisniku sa 6. sjednice Gradskog vijeća Grada Siska od 27. prosinca 2005, navedeno je, pored ostalog, sljedeće: »Sjednicom je predsjedavao predsjednik, gospodin D. K., koji je konstatirao da je na sjednici nazočno sedamnaest vijećnika (...). U svezi s predloženim dnevnim redom, gospodin D. K. je predložio izmjene i dopune dnev­nog reda na temelju prijedloga osam vijećnika za donošenje akata po hitnom postupku, sukladno članku 116., 117. i 118. Poslovnika (...), s obrazloženjem kako je u nastavku 5. sjednice Gradskog vijeća Grada Siska održane 23. prosinca 2005. izglasano nepovjerenje Poglavarstvu u cjelini, a s istim datumom razriješen je dužnosti i gradonačelnik, te su se stekli uvjeti za donošenje akata po hitnom postupku i postoje osobito opravdani razlozi za njihovo donošenje, odnosno njihovo nedonošenje moglo bi prouzročiti nepopravljive i štetne posljedice i poremećaje ili bi značilo protupropisno postupanje. (...) Izmijenjeni i dopunjeni dnevni red jednoglasno je usvojen u cjelini.«
Nadalje, iz dokumentacije u spisu predmeta razvidno je da je novi, na 6. sjednici Gradskog vijeća izabrani gradonačelnik Grada Siska, D. P., već 28. prosinca 2005. Središnjem državnom uredu za upravu podnio predstavku s cjelokupnom dokumentacijom, kojom je zatražio da taj Ured utvrdi zakonitost i valjanost akata Gradskog vijeća donesenih na spornim sjednicama i osigura primopredaju duž­nosti gradonačelnika i Gradskog poglavarstva Grada Siska. U povodu te predstavke navedeni je Ured utvrdio da su odluke donesene na spornim sjednicama pravovaljane.
Ni iz dokumentacije u spisu predmeta, ni iz zapisnika sa sporne 5. sjednice Gradskog vijeća Grada Siska, nije razvidno da bi bili priloženi kakvi pisani dokazi o spriječenosti ranijeg predsjednika i potpredsjednika Gradskog vijeća Grada Siska da nazoče spornoj 5. sjednici, niti da bi predsjednik Odbora za statutarno-pravna pitanja, koji je vijećnike obavijestio o nenazočnosti predsjednika i potpredsjednika Gradskog vijeća, naveo kakve razloge kojim su oni usmeno opravdali svoj izostanak (medicinsku dokumentaciju o njihovoj spriječenosti priložio je tek podnositelj uz ustavnu tužbu – op. Ust. suda).
Stoga su Središnji državni ured za upravu, u svojem odgovoru na tužbu podnesenu Upravnom sudu, kao i Upravni sud u osporenoj presudi, naglasili da predsjednik i potpredsjednik Gradskog vijeća svoj izostanak sa sporne 5. sjednice nisu ni na koji način opravdali.
6. Središnji državni ured za upravu, u povodu zahtjeva podnositelja, utvrdio je relevantne činjenice u smislu odredbe članka 36. stavka 1. Zakona (broj nazočnih vijećnika na spornim sjednicama), te donio odluku o odbijanju zahtjeva, uz obrazloženje da »(...) 17 vijećnika u konkretnom slučaju predstavlja potrebnu većinu za zakonito održavanje sjednice predstavničkog tijela (...). Sazivanje i održavanje 5. i 6. sjednice Gradskog vijeća Grada Siska obavljeno je sukladno Zakonu i propisima donijetim temeljem Zakona, a odluke donijete na istim su pravovaljane, radi čega se nisu stekli uvjeti za donošenje odluke o poništenju sjednica održanih 16., 23. i 27. prosinca 2005. te odluka donijetih na istima.«
7. Upravni sud se suglasio s navedenim stajalištem, a pored toga je, pozivajući se na odredbu članka 12. Poslovnika, neizravno izrazio stajalište da se ta odredba, o obvezi vijećnika da opravda izostanak sa sjednice, odnosi jednako (iako o tome Poslovnik ne sadrži izričitu odredbu) i na predsjednika, odnosno potpredsjednika vijeća, koji su također vijećnici. Upravni sud je izrazio i stajalište da su vijeć­nici koji su nazočili spornoj 5. i 6. sjednici Gradskog vijeća, s obzirom na okolnosti slučaja (izostanak predsjednika i potpredsjednika, odgađanje sjednice bez naznake o novom terminu, sve neposredno pred sam istek roka od tri mjeseca od održavanja posljednje sjednice Gradskog vijeća), imali osnove za primjenu odredaba Poslovnika o donošenju akata po hitnom postupku i za donošenje odluka kojima se omogućuje normalno funkcioniranje Gradskog vijeća.
8. Članak 132. stavci 1. i 2. Ustava glase:
(1) Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
(2) Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.
Polazeći od citiranih ustavnih odredaba, Ustavni sud zauzeo je stajalište da propise iz područja lokalne i područne (regionalne) samouprave valja tumačiti u korist nesmetanog i redovitog funkcioniranja lokalne i područne (regionalne) samouprave i njezine zaštite, pri čemu je poštivanje demokratskih pravila postupanja u predstav­ničkom tijelu temeljna pretpostavka za ostvarenje tih ciljeva.
Jedno od temeljnih demokratskih pravila postupanja, sadržano i u odredbama članaka 81. i 82. Ustava, ugrađeno je u članak 36. stavak 1. Zakona, kojim je propisano da predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina članova predstavničkog tijela.
Nadalje, članak 34. Zakona, pored naprijed citirane odredbe stavka 3. (obveza sazivanja sjednice najmanje jednom u tri mjeseca), sadrži u stavcima 4., 5. i 6. i druga pravila postupanja u odnosu na sazivanja sjednica predstavničkih tijela. Navedenim odredbama članka 34. propisano je sljedeće:
(4) Predsjednik je dužan sazvati sjednicu predstavničkog tijela na obrazloženi zahtjev najmanje jedne trećine članova predstavničkog tijela u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.
(5) Ukoliko predsjednik predstavničkog tijela ne sazove sjednicu u roku iz stavka 4. ovoga članka, sjednicu će sazvati općinski načelnik, gradonačelnik ili župan u roku od 15 dana.
(6) Nakon proteka rokova iz stavka 5. ovoga članka sjednicu može sazvati, na zahtjev jedne trećine članova predstavničkog tijela, čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Citirane zakonske odredbe jasno ukazuju na važnost nesmetanog i redovitog funkcioniranja lokalne i područne samouprave i namjeru zakonodavca da takvo funkcioniranje lokalne i područne samouprave osigura, pa je s tim ciljem propisana obveza sazivanja i rok za sazivanje sjednica predstavničkih tijela, najdulje moguće vremensko razdoblje koje može proteći između dviju sjednica, kao i supsidijarna nadležnost za sazivanje sjednica.
U svjetlu tako iskazane zakonodavne namjere, neprihvatljivo je tumačenje kakvo iznosi podnositelj ustavne tužbe, prema kojem odredba članka 33. Zakona ovlašćuje predstavničko tijelo da način svojeg rada (bezuvjetno) uredi poslovnikom. Odredbom članka 33. Zakona ovlašteno je predstavničko tijelo da način svojeg rada uredi poslovnikom, u skladu sa Zakonom i statutom.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je i tumačenje prema kojem bi odredbom sadržanom u poslovniku predstavničkog tijela mogao biti derogiran sadržaj mjerodavnog zakona. Konkretno, odredba članka 49. stavka 3. Poslovnika, na koju se poziva podnositelj, a kojom je propisano da se sjednica odgađa u slučaju odsutnosti predsjednika i potpredsjednika Vijeća, očigledno ne uvažava Ustavom i mjerodavnim Zakonom utvrđeno većinsko načelo, funkcioniranje predstavničkog tijela stavlja u ovisnost o pojedincu i na taj način može dovesti u pitanje ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na lokalnu samoupravu.
Jednako tako, ostvarivanje prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, odnosno rad predstavničkog tijela ne mogu biti onemogućeni činjenicom da poslovnikom određena situacija nije uređena (u konkretnom slučaju nisu propisane pravne posljedice opravdanog, odnosno neopravdanog izostanka predsjednika i potpredsjednika predstavničkog tijela sa sjednice).
Naprotiv, kako je razvidno i iz odredaba samog Poslovnika Gradskog vijeća Grada Siska, u sadržaj članaka 54. i 60. ugrađeno je demokratsko većinsko načelo, na način da rad predstavničkog tijela može biti onemogućen samo u slučajevima kada sjednici nije nazočna većina vijećnika ili ona u tijeku sjednice prestane postojati. Naime, navedenim odredbama Poslovnika propisano je sljedeće:
Članak 54. stavak 3.:
Ako predsjednik Vijeća utvrdi da sjednici nije nazočna natpolovična većina svih vijećnika, izrijekom utvrđuje nedostatak kvoruma te odgađa sjednicu za određeni sat i dan.
Članak 60.:
Sjednica će se prekinuti i odgoditi i u slučaju kada se za vrijeme sjednice utvrdi da nije nazočna natpolovična većina svih vijećnika potrebna za odlučivanje na sjednici.
Instrument zaštite od blokiranja rada predstavničkog tijela nedvojbeno predstavlja i naprijed citirana odredba članka 116. (u vezi s njom i članaka 117. i 118.) Poslovnika, kojom su uređeni uvjeti i način donošenja akata po hitnom postupku, te je svrha takve odredbe (pored ostalog, zaštita od nepopravljive štete, poremećaja ili protupravnog postupanja) izrijekom u njoj i navedena.
9. Slijedom svega izloženog, razlozi navedeni u obrazloženju osporene presude Upravnog suda (napose na stranici 4., u odjeljcima 2. i 3.) sukladni su cilju i svrsi mjerodavnog Zakona i temelje se na tumačenju odredaba mjerodavnog Poslovnika u skladu s tim ciljem i svrhom.
Stoga, ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da su pravna stajališta navedena u osporenoj presudi zasnovana na pravilnoj primjeni mjerodavnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, obrazložio svoja stajališta, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Ustavni sud iz navedenih razloga ocjenjuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.
10. Presudom zasnovanom na pravilnoj primjeni mjerodavnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, prema ocjeni Ustavnog suda, nije povrijeđeno niti ustavno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčeno člankom 132. Ustava.
11. Odredbom članka 19. stavka 2. Ustava jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
S obzirom na prethodno izložene razloge, ocjena je Ustavnog suda da je Upravni sud proveo kontrolu zakonitosti akta tijela uprav­ne vlasti i svojom presudom nije povrijedio navedeno ustavno pravo podnositelja.
12. Odredbom članka 19. stavka 1. Ustava propisano je da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Navedena odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode, zajamčene Ustavom, koje bi Ustavni sud štitio u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u smislu odredaba članka 62. Ustavnog zakona.
13. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
14. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1612/2006
Zagreb, 4. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.