USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2715

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. H. iz K. T., kojega zastupa A. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 4. srpnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pn-2398/96 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. H. iz Krapinskih Toplica 188, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 15.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 4. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 15. travnja 1996. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, radi naknade štete, koja je nastala 10. srpnja 1993. godine kada je ozlijeđen od eksplozije ručne bombe kraj bistroa »V.«, a koju je bacio pok. J. M.
Do 5. studenoga 1997. održano je ročište 4. veljače 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u pos­tupku:
– na ročištu održanom 7. prosinca 1999. godine postupak je prekinut rješenjem do donošenja posebnog propisa koji će utvrditi odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkog akta;
– protiv tog rješenja podnositelj ulaže žalbu 20. prosinca 1999. godine;
– Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gžn-3635/02-2 od 24. lipnja 2003. godine, ukinuo prvostupanjsko rješenje i pred­met vratio na ponovno odlučivanje;
– sljedeće je ročište održano 4. veljače 2004. godine na kojem su saslušani zakonski zastupnici tužitelja i tužene, te je odlučeno da se saslušaju svjedoci i provede liječničko vještačenje;
– pozivima od 23. ožujka 2004., 2. travnja 2004., 22. travnja 2004. i 24. studenoga 2004. godine podnositelj je pozvan da uplati predujam za vještačenje;
– prvostupanjski sud dopisom od 8. prosinca 2004. godine poziva Ministarstvo unutarnjih poslova da dostavi točnu adresu podnositelja;
– dopisom od 20. prosinca 2004. godine prvostupanjski sud poziva punomoćnika podnositelja da dostavi njegovu točnu adresu;
– punomoćnik dostavlja adresu podnositelja podneskom od 28. prosinca 2004. godine;
– sljedeće je ročište održano 10. listopada 2005. godine na kojem je odlučeno da se saslušaju svjedoci;
– na ročištu održanom 10. svibnja 2006. godine saslušana je svjedokinja i određeno je liječničko vještačenje, te je podnositelj ponovno pozvan da uplati predujam za vještačenje;
– pozivima od 27. rujna 2006., 14. prosinca 2006. i 5. lipnja 2007. godine podnositelj je pozvan da uplati predujam za vještačenje;
– daljnje radnje u postupku nisu poduzimane.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnos­no uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996., bilo je propisano:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.«.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999., bilo je propisano:

članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003., donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine« broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003., a kojim je propisano:

Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete, nastaloj uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedenim Zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
3.2. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 4. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset (20) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i trideset (30) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka radi naknade štete pokrenutog tužbom podnositelja nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996., stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 7. prosinca 1999. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004., Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razloga za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelj je pridonio duljini sudskog postupka time što nije uplatio troškove liječničkog vještačenja, kao i time što nije dostavio prvostupanjskom sudu svoju adresu unatoč višekratnim pozivima.

4.5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina. Imajući u vidu trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj, kao i doprinos podnositelja.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4411/2005
Zagreb, 4. srpnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.