USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3064

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. Ž. iz S., kojeg zastupa B. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-2417/2007 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7349/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. Ž. iz S., V. B. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu 10.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 29. kolovoza 1997. Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv osiguravajućeg društva M. o. d.d. Z. (kasnije J. o. d.d., kao pravni sljednik tuženika) radi naknade štete zbog smrti bliske osobe, majke B. Ž., koja je prema navodima podnositelja nastala kao posljedica ozljeda dobivenih u prometnoj nesreći od 9. lipnja 1997. godine. Postupak se vodio pod brojem: Pn-7349/97.
Dopisom od 22. rujna 1997. pozvan je podnositelj sudu dostaviti potvrdu o imovinskom stanju radi odlučivanja o podnositeljevom zahtjevu za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.
Na ročištu održanom 2. studenoga 1998., u odsutnosti uredno osobno pozvanog podnositelja, tuženi je dao odgovor na tužbu i pred­ložio sudu spajanje postupka Pn-1865/97, koji se pred istim sudom vodi u vezi istog štetnog događaja. Sud je na istom ročištu odredio priklop naznačenog spisa radi odluke o spajanju i odgodio glavnu raspravu.
Sud je 23. veljače 1999. izvršio uvid u naznačeni spis.
Na ročištu održanom 9. ožujka 1999. sud je rješenjem pozvao podnositelja uplatiti pristojbe i pozvao ga sudu dostaviti relevantnu dokumentaciju i račune na kojima temelji svoje potraživanje, čemu je podnositelj udovoljio 6. svibnja 1999.
Podneskom od 28. svibnja 1999. sud je zatražio od Županijskog suda u Zagrebu da mu dostavi kazneni predmet broj: Kio-3677/97 na uvid. Sud je ponovio dopis 22. srpnja 1999.
Podneskom od 7. rujna 1999. podnositelj je dostavio presliku dijela kaznenog predmeta broj: Kio-3677/97 tvrdeći da se iz navedenog vidi odgovornost osiguranika tuženika.
Navedeni podnesak podnositelja sud je 1. listopada 1999. dostavio tuženiku na odgovor.
Rješenjem od 21. veljače 2000. sud je zatražio od Općinskog državnog odvjetništva obdukcijski nalaz za preminulu B. Ž. Dopisom od 1. ožujka 2000. Općinsko državno odvjetništvo izvijestilo je sud da nije u mogućnosti postupiti po nalogu jer je tražena dokumentacija prilog u drugom kaznenom predmetu.
Podneskom od 7. lipnja 2001. podnositelj predlaže sudu medicinsko vještačenje na okolnost uzročno-posljedične veze između smrti B. Ž. i štetnog događaja, odnosno prometne nezgode u kojoj je B. Ž. zadobila teške ozljede. Rješenjem od 13. lipnja 2001. sud je proslijedio dopis s prilozima tuženiku.
Podneskom od 5. veljače 2003. podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev, koji je sud proslijedio tuženiku.
Rješenjem od 5. lipnja 2003. sud je odredio očevid na licu mjesta prometne nesreće u prisutnosti vještaka prometne struke i medicinske struke za 3. srpnja 2003.
Podneskom od 24. lipnja 2003. podnositelj je odustao od prijedloga za prometno vještačenje navodeći da je isto već provedeno u drugom parničnom predmetu koji se vodi povodom istog događaja.
Rješenjem od 9. listopada 2003. sud je odredio ročište za 18. studenoga 2003.
Na ročištu održanom 18. studenoga 2003. sud je na prijedlog tuženika odredio uvid u predmet Pn-7865/97 radi eventualnog spajanja.
Rješenjem od 18. veljače 2004. sud je pozvao podnositelja da mu dostavi relevantnu dokumentaciju.
Rješenjem od 5. travnja 2004. određeno je spajanje predmeta Pn-7865/97 na parnični predmet podnositelja (Pn-7349/97) te određeno ročište za 25. svibnja 2004.
Na ročištu održanom 25. svibnja 2004. nisu pristupili pozvani vještaci, koji su unaprijed ispričali svoj nedolazak. Na istom ročištu, sud je proveo dokaz saslušanjem podnositelja M. Ž. i tužiteljice A. Ž., nakon čega je odgodio glavnu raspravu i odredio da na sljedeću budu pozvani vještaci i umješač I. P. (štetnik).
Na ročištu održanom 15. lipnja 2004. utvrđeno je da nije pristupio uredno pozvan umješač, proveden je dokaz saslušanjem vještaka medicinske struke, nakon čega je sud odgodio glavnu raspravu.
Glavna rasprava, određena za 17. rujna 2004., odgođena je zbog nedolaska pozvanih sudskih vještaka, koji su unaprijed ispričali svoj izostanak.
Umješač je 17. rujna 2004. dostavio podnesak sudu.
Podneskom od 12. listopada 2004. tužena je zatražila izuzeće sudskog vještaka.
Glavna rasprava određena za 12. listopada 2004. odgođena je za 9. prosinca 2004., a potonje ročište je odgođeno zbog bolesti suca.
Podnescima od 27. siječnja 2005., 1. srpnja 2005. i 22. rujna 2005. podnositelj požuruje postupanje u predmetu.
Rješenjem od 17. listopada 2005. pozvan je vještak, čije je izuzeće zatražio tuženi, da se očituje na navode stranaka. U vezi navedenog, vještak je sudu 7. studenoga 2005. dostavio podnesak sa svojim mišljenjem.
Podnescima od 24. siječnja 2006. i 30. svibnja 2005. podnositelj požuruje postupanje u predmetu.
Rješenjem od 20. lipnja 2006. sud je odbio zahtjev tuženika za izuzeće sudskog vještaka i odredio održavanje ročišta za 22. rujna 2006.
Na ročištu održanom 22. rujna 2006., u odsutnosti uredno poz­vanog tuženika, proveden je dokaz saslušanjem vještaka prometne struke, nakon čega je glavna rasprava odgođena.
Na ročištu održanom 27. listopada 2006, sud je rješenjem odbio prijedlog tuženika da se provede novo prometno i medicinsko vještačenje te odgodio glavnu raspravu.
Na ročištu održanom 14. prosinca 2006. sud je proveo dokaz saslušanjem umješača te nakon uvida u spis i priležeću dokumentaciju sud je zaključio glavnu raspravu.
Na ročištu održanom 28. prosinca 2006. sud je objavio presudu, kojom je usvojio dio tužbenog zahtjeva podnositelja.
Protiv navedene presude podnositelj, umješač i tuženi izjavili su žalbe.
Sud je 23. travnja 2007. donio dopunsku presudu, kojom je pod­nositelja i druge tužitelje odbio za preostali dio zahtjeva.
Predmet je po žalbi stranaka 23. kolovoza 2007. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, pri kojemu se trenutno vodi pod brojem: Gžn-2417/2007.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 29. kolovoza 1997. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 31. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dva (2) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju, do podnošenja ustavne tužbe, koje je trajalo preko sedam (7) godina, postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao više ročišta i proveo medicinsko vještačenje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, sud je održao još nekoliko ročišta, proveo prometno vještačenje, zaključio glavnu raspravu i donio presudu (28. prosinca 2006. i dopunsku presudu 23. travnja 2007.).
Postupak se trenutno, povodom žalbe stranaka, vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u manjoj mjeri pridonio duljini sudskog postupka.
Iz činjenica proizlazi da podnositelj nije na poziv suda dostavio potvrdu o imovinskom stanju radi donošenja odluke o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi, niti je osobno pristupio na ročište od 2. studenoga 1998., na koje je pozvan radi davanja iskaza o imovinskom stanju.
Međutim, navedeno ponašanje podnositelja nije odlučujuće utjecalo na ukupnu duljinu trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u ovom predmetu ne radi o osobito složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od preko sedam (7) godina, unutar kojih je prvostupanjski sud održao više ročišta, rješenjem odredio spajanje drugog parničnog predmeta, koji se vodio u vezi istog događaja, te proveo dokaz saslušanjem vještaka medicinske struke.
Međutim, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, imajući u vidu da se tijekom cijelog pravno relevantnog razdoblja postupak vodio pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da produljeno trajanje postupka nije u većoj mjeri uzrokovano duljim razdobljima neaktivnosti suda, već je više posljedica neučinkovitog postupanja suda, koji je prvostupanjsku presudu donio nakon devet (9) godina raspravljanja.
Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je zbog neučinkovitog postupanja suda u predmetu koji još uvijek nije pravomoćno okončan, povrijeđeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Prilikom određivanja primjerene naknade podnositelju zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku (točka III. izreke), razmatran je i manji doprinos podnositelja duljini parničnog postupka (točka 4.3. obrazloženja).
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1470/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.