USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3082

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. V. iz R., zastupan po T. S., odvjetniku u R., na sjednici održanoj 13. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Gž-1925/06 (predmet Općinskog suda u Rijeci, broj: P-3391/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju, M. V. iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz Državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.

i
RJEŠENJE

Ustavna tužba u odnosu na nerazumnu duljinu kaznenog postupka broj: K-875/94, koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, se odbacuje.
Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I.

1. Podnositelj ustavne tužbe je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) 20. svibnja 2005. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 4. listopada 1994. pred Općinskim sudom u Rijeci tužbom podnositelja protiv S. L. iz R., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao tri (3) ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem stranaka, te je od »N. I.« d.d. R. zatražio određene podatke.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– na ročištu održanom 9. lipnja 1998. glavna rasprava je odgođena zbog neuredne dostave poziva za tuženika;
– na ročištu održanom 14. listopada 1998. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– podneskom od 22. ožujka 1999. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 21. svibnja 1999. sud je odredio pribaviti kazneni spis tog suda broj: K-875/94, zatim da će se od »N. l.« d.d. R. zatražiti određeni podaci te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– dopisom od 21. svibnja 1999. sud je od »N. I.« d.d. R. zatražio određene podatke;
– na ročištu održanom 13. srpnja 1999. glavna rasprava je odgođena, a sud je odredio da će se ponovno zatražiti na uvid kazneni spis broj: K-875/94, zatim da će se ponovno zatražiti podaci od »N. I.« d.d. R. te je određeno saslušanje svjedoka;
– dopisom od 13. srpnja 1999. sud je »N. l.« d.d. R. požurio na dostavu podataka zatraženih dopisom od 21. svibnja 1999.;
– dopisom zaprimljenim kod suda 17. kolovoza 1999. »N. I.« d.d. R. dostavio je zatražene podatke;
– na ročištu održanom 8. listopada 1999. sud je saslušao pristigle svjedoke;
– podneskom od 11. listopada 2000. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 26. lipnja 2001. sud je odredio dokaz saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 21. rujna 2001. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa uredno pozvanog svjedoka;
– rješenjem od 21. rujna 2001. sud je odredio prisilno dovođenje svjedoka;
– na ročištu održanom 29. studenoga 2001. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 25. siječnja 2002. sud je saslušao svjedoka, te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: P-3391/94 od 25. siječnja 2002. tuženik je 27. veljače 2002. izjavio žalbu;
– podneskom od 30. srpnja 2004. podnositelj je predložio sudu donošenje odluke po žalbi;
– rješenjem broj: Gž-879/02 od 2. ožujka 2005. Županijski sud u Rijeci usvojio je žalbu tuženika, ukinuo je prvostupanjsku odluku te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 6. lipnja 2005. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 20. rujna 2005. saslušani su pristigli svjedoci, te je sud odredio dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 25. studenog 2005. saslušani su svjedoci te je sud zaključio glavnu raspravu;
– ročište za objavu odluke suda održano je 9. prosinca 2005.;
– protiv odluke suda broj: P-1593/05 od 9. prosinca 2005. podnositelj je 12. siječnja 2006., a tuženik 19. siječnja 2006. izjavio žalbu;
– predmet je dostavljen Županijskom sudu u Rijeci na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-1925/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 4. listopada 1994. pred Općinskim sudom u Rijeci tužbom podnositelja.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 20. svibnja 2005. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, sedam (7) mjeseci i petnaest (15) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem više svjedoka, zatim je od »N. I.« d.d. R. zatražio određene podatke, te je zaključio glavnu raspravu i odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.
U povodu žalbe tuženika, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Rijeci na odlučivanje, koji je rješenjem ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je održao tri (3) ročišta, zaključio je glavnu raspravu te je ponovno odlučio o zahtjevu podnositelja.
U povodu žalbi stranaka, predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Rijeci na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka. Naprotiv, u više je navrata podnescima požurivao rad redov­nih sudova.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko dvanaest (12) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, okolnost da podnositelj nije pridonio duljini postupka, kao i činjenicu da je sud prvog stupnja bio potpuno neaktivan u razdoblju od 8. listopada 1999. do 26. lipnja 2001., Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
8. Predsjednik Županijskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
II.
9. U ustavnoj tužbi podnositelj ukazuje i na nerazumno dugo vođenje kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem: K-875/94.
Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
10. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud (...).
Prema stavku 2. članka 63. Ustavnog zakona, u odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. tog članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama podnositelja.
Sukladno stajalištu Suda izraženom u odluci, broj: U-IIIA-905/2003 od 5. svibnja 2004., »Narodne novine«, broj 58 od 7. svibnja 2004. godine, Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena nakon podnošenja ustavne tužbe, a prije okončanja samog ustavnosudskog postupka.
Iz preslike konkretnog kaznenog spisa razvidno je da je kazneni postupak pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Kž-396/00 od 13. prosinca 2000., a koje je rješenje podnositelj uredno zaprimio putem punomoćnika 16. svibnja 2001. godine.
Polazeći od činjenice da je ustavna tužba podnesena nakon pravomoćno okončanog postupka (20. svibnja 2005.), Ustavni sud utvrdio je da ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 32., u svezi s odredbom članka 63. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci rješenja.
12. Objava ove odluke i rješenja temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2274/2005
Zagreb, 13. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.