|
|
|
|
3083
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli B. i Đ. V., oboje iz Z., koje zastupa S. P., odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., M. R. i M. L. u Z., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi
pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-2276/07 (ranije predmet Općinskog suda
u Zagrebu broj: Pn-4722/99), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset
(10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– B. V. iz Z., P. 34 A, u iznosu od 10.200,00 kn, i
– Đ. V. iz Z., P. 34 A, u iznosu od 10.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 28. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-4722/99, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u
Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-4722/99,
utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
B. V. kao prvotužitelj i Đ. V. kao trećetužitelj te J. V. kao drugotužitelj su
16. lipnja 1999. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog
Kliničkog bolničkog centra Z., radi naknade štete za duševne boli uslijed smrti
majke podnositelja i supruge J. V., umrle od posljedica pada s kreveta u hitnoj
ambulanti interne klinike tuženog.
Na ročištu 10. ožujka 2000. tuženi je dao pisani odgovor na tužbu, saslušani su
podnositelji i drugotužitelj na okolnost imovnog stanja te je odbijen zahtjev
prvog podnositelja i drugotužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih
pristojbi, dok je drugi podnositelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
Na ročištu 5. lipnja 2000. podnositelji i drugotužitelj su saslušani kao
stranke, a njihov je punomoćnik predložio sudu da pribavi spis Općinskog
državnog odvjetništva u Zagrebu broj: DO-K-8806/99 u kojem se nalazi obdukcijski
nalaz. Sud je navedeni spis zatražio dopisom od 7. lipnja 2000., a on mu je
dostavljen 14. lipnja 2000.
Podnescima od 26. listopada 2000., 25. siječnja 2001., 23. ožujka 2001., 5.
lipnja 2001., 20. srpnja 2001. i 19. listopada 2001. punomoćnik podnositelja i
drugotužitelja je zamolio zakazivanje ročišta.
Na ročištu 12. veljače 2002. saslušani su kao svjedoci djelatnici tuženog, dr.
Z. P. i dr. G. C., te je zaključena glavna rasprava.
Rješenjem od 12. veljače 2002. preotvorena je glavna rasprava radi dopune
postupka te je odlučeno pribaviti spis suda o pokrenutom kaznenom postupku
protiv liječnika dr. Z. P. i dr. G. C.
Sud je jedanaest puta (15. listopada 2002., 9. siječnja 2003., 12. rujna 2003.,
18. veljače 2004., 30. rujna 2004., 31. siječnja 2005., 24. svibnja 2005., 2.
rujna 2005., 13. listopada 2005., 21. prosinca 2005. i 20. ožujka 2006.)
zatražio priklop navedenog kaznenog spisa. Kako kazneni spis nije bio
priklopljen, sud je rješenjem od 5. travnja 2006. godine odredio prekid postupka
do okončanja kaznenog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: Ko-2579/01 ili
prestanka postojanja razloga da se čeka na završetak tog postupka.
Podnositelji i drugotužitelj su 26. travnja 2006. godine izjavili žalbu protiv
rješenja o prekidu o postupka.
Spis je 17. srpnja 2006. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je
rješenjem, broj: Gžn-2343/06 od 30. listopada 2006., ukinuo rješenje Općinskog
suda u Zagrebu i predmet 22. studenoga 2006. vratio tom sudu na ponovni
postupak.
Na ročištu 12. veljače 2007. punomoćnik podnositelja je predao u spis presliku
rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog drugotužitelja prema kojem su njegovi
nasljednici podnositelji. Sud je odbio prijedlog tuženog za provođenjem
medicinskog vještačenja te zaključio glavnu raspravu.
Na ročištu 26. veljače 2007. godine objavljena je presuda kojom je djelomično
usvojen tužbeni zahtjev podnositelja, te je donijeto rješenje kojim se postupak
obustavlja u odnosu na drugotužitelja.
Tuženi je 16. travnja 2007. izjavio žalbu protiv presude.
Od 13. srpnja 2007. postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 16. lipnja 1999. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 28. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak
nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvanaest (12)
dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu
koji je bio neaktivan od 14. lipnja 2000. do 12. veljače 2002. (jedna godina,
sedam mjeseci i dvadeset devet dana), a od 12. veljače 2002. do podnošenja
ustavne tužbe te nadalje sve do 5. travnja 2006. (četiri godine, jedan mjesec i
dvadeset četiri dana) sud je jedanaest puta zatražio priklop kaznenog spisa, ali
kazneni spis nije priklopljen. Sud je 5. travnja 2006. donio rješenje o prekidu
postupka.
Zatim se postupak povodom žalbe na rješenje o prekidu postupka vodio pred
Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon tri mjeseca i trinaest dana donio
rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 22.
studenoga 2006. vratio tom sudu na ponovni postupak. Općinski sud u Zagrebu je
nakon oko tri mjeseca donio presudu kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev.
Od 13. srpnja 2007. godine postupak je, povodom žalbe tuženog protiv presude, u
tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka posljedica je neaktivnosti i
neučinkovitosti prvostupanjskog suda koji je prvu meritornu odluku o tužbenom
zahtjevu donio nakon više od sedam godina i osam mjeseci od podnošenja tužbe u
parničnom postupku.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu doprinijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred
prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, šest mjeseci
i dvanaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka,
neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod
točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada
nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od
dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki
II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-5210/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |