USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3085

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio F. P. iz Z., kojeg zastupa N. C., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3949/07 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2880/02) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe F. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.400,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 17. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2880/02 (ranije: P-4657/88), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2880/02 (ranije: P-4657/88), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 11. listopada 1988. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog A. B. iz Z., radi raskida kupoprodajnog ugovora i povrata novca.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je donio presudu, broj: P-4657/88 od 20. rujna 1993. godine kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev. Povodom žalbi podnositelja i tuženog izjavljenih 22. i 23. ožujka 1994. godine, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-1884/95 od 2. svibnja 1995. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i 10. srpnja 1995. godine vratio predmet tom sudu na ponovno suđenje. Zatim su održana ročišta 19. veljače, 18. travnja i 11. lipnja 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, na ročištu 18. studenoga 1997. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda, broj: P-5988/95, kojom je usvojen tužbeni zahtjev.
Tuženi je 19. veljače 1998. godine izjavio žalbu protiv presude, koju je dopunio podneskom od 1. ožujka 1998. godine.
Spis je 29. travnja 1998. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-9506/99 od 19. veljače 2002. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 21. ožujka 2002. godine tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 13. veljače 2003. godine punomoćnik podnositelja je specificirao tužbeni zahtjev.
Na ročište 19. rujna 2003. godine uredno pozvani tuženi nije pristupio pa je sud odgodio ročište za 23. listopada 2003. godine.
Na ročištu 23. listopada 2003. godine određeno je, na prijedlog tuženog, provođenje prometnog vještačenja.
Podneskom od 18. prosinca 2003. godine podnositelj je dostavio sudu podnesak kojim ponovno specificira tužbeni zahtjev.
Na ročištu 11. studenoga 2004. godine proveden je dokaz dopunskim saslušanjem podnositelja.
Na ročištu 4. veljače 2005. godine ponovno je određeno provođenje prometnog vještačenja.
Vještak je 23. kolovoza 2005. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Na ročištu 9. ožujka 2006. godine je konstatirano da je neposredno prije ročišta punomoćnik tuženog ispričao svoj nedolazak službenom spriječenošću pa je sud ročište odgodio za 19. svibnja 2006. godine.
Ročište zakazano za 19. svibnja 2006. godine odgođeno je, zbog nemogućnosti pristupa vještaka, za 6. srpnja 2006. godine.
Na ročištu 6. srpnja 2006. godine zaključena je glavna rasprava.
Na ročištu 19. srpnja 2006. godine objavljena je presuda.
Tuženi je 8. prosinca 2006. godine izjavio žalbu protiv presude.
Od 5. srpnja 2007. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 11. listopada 1988. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 17. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, tri (3) mjeseca i šest (6) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je nakon trinaest dana donio presudu.
Zatim se postupak, povodom žalbe podnositelja, vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon više od tri godine donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu je nakon više od četiri godine, na ročištu 19. srpnja 2006. godine objavio presudu. Tuženi je izjavio žalbu protiv presude pa je od 5. srpnja 2007. godine postupak ponovno u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Razvidno je da je u konkretnom slučaju dugotrajnost postupka posljedica neučinkovitog postupanja sudova. Okolnost da je do sada tri puta donijeta prvostupanjska presuda (od toga dva puta u prav­no relevantnom razdoblju) nije od utjecaja jer je postupak i dalje u tijeku, dakle o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i dvanaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-244/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.