UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3224

PRESUDA

Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Ane Berlengi Fellner kao predsjednice Vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanje Štefan kao članova Vijeća, te sudske savjetnice Ivane Horvat kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Predsjed­nika raspuštenog Gradskog vijeća Grada Osijeka prof. dr. Andrije Pozderovića, protiv rješenja tužene Vlade Republike Hrvatske, klasa:015-01/07-02/03, urbroj: 5030106-07-1 od 12. listopada 2007. godine, radi raspuštanja Gradskog vijeća Grada Osijeka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2007.,

presudio je

Tužba se odbija.

Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 12. listopada 2007. godine raspušteno je Gradsko vijeće Grada Osijeka, a vijećnicima Gradskog vijeća prestao je mandat (točka I.), odlučeno je da će Vlada Republike Hrvatske imenovati posebnim rješenjem povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Gradu Osijeku (točka II.). Nadalje, da će povjerenik Vlade Republike Hrvatske preuzeti sve ovlasti Gradskog vijeća, gradonačelnika i Gradskog poglavarstva Grada Osijeka (točka III.), te da se sredstva za rad povjerenika Vlade Republike Hrvatske osiguravaju iz Gradskog proračuna (točka IV.) i da je navedeno rješenje konačno i stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama« (točka V.).
U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je Vlada Republike Hrvat­ske osporenim rješenjem raspustila Gradskog vijeće Grada Osijeka na temelju članka 84. stavka 1. točke 3. Zakona o lokalnoj i područ­noj (regionalnoj) samoupravi. Navodi da je navedenom odredbom propisano da će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Središnjeg državnog ureda za upravu raspustiti predstavničko tijelo ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih težih povreda zakona i drugih propisa. Tužitelj navodi da predstavničko tijelo nije donijelo niti jedan opći akt suprotan Ustavu, zakonu i drugom propisu, te da nije učestalo povrijedilo odredbe zakona i drugih propisa. Ako nitko nije podno Ustavnom sudu Republike Hrvatske niti jedan prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općih akta predstavničkog tijela, smatra da nije bilo osnove da se donese osporena odluka, budući nije donesen niti jedan akt suprotan Ustavu i zakonu.
Isto tako tužitelj ističe da predstavničko tijelo nije u svom radu činilo učestalo teže povrede zakona i drugih propisa. U tužbi se poziva na presudu Upravnog suda broj: Zpa-9/2006 od 1. lipnja 2006. godine, te navodi da je u tu odluku Ustavni sud ukinuo 4. travnja 2007. godine.
Što se tiče 23. sjednice Gradskog vijeća Grada Osijeka navodi da Središnji državni ured za upravu nije mogao donijeti odluku kojom je poništio odluke i druge opće akte koje je donijelo predstavničko tijelo lokalne samouprave. Nadalje ističe da Središnji državni ured za upravu nije uopće utvrdio stvarno činjenično stanje budući da je vidljivo iz uvoda odluke da je ona donesena 9. listopada 2007. godine, a tužitelj je cjelokupnu dokumentaciju s održane 23. sjednice uputio Središnjem državnom uredu 9. listopada 2007., koji je cjelokupnu dokumentaciju zaprimio 10. listopada 2007., što je vidljivo iz preslika DHL express obavijesti o uručenju, Tužitelj smatra da je Središnji državni ured za upravu svoju odluku donio i prije nego li je zaprimio dokumentaciju. Ističe da je Središnji državni ured za upravu poništio navedene akte donijete na 23. sjednici uz obrazloženje da su u donošenju tih akata sudjelovala i dva vijećnika HSLS-a čiji mandat po mišljenju tog tijela nije utemeljen na zakonu, te da stoga oni nisu ni bili vijećnici Gradskog vijeća, pa odluke u čijem su donošenju ti vijećnici sudjelovali nisu valjane. Smatra da nije postupljeno suprotno odredbi članka 8. stavka 3. Izbornog zakona. Ističe da je nesporno da je Gradsko vijeće Grada Osijeka zaprimilo odluku HSLS-a Ogranka Osijek Izvršnog odbora sa 6. sjednice tog odbora održane dana 13. rujna 2007. o imenovanju odnosno o određivanju zamjenika vijećnika, kojeg je taj odbor na istoj sjednici prethodno izabrao za kandidata kojega će u ime te stranke istaknuti za gradonačelnika Grada Osijeka. Navodi da je točno da je 26. rujna 2007. godine zaprimljena obavijest predsjednice HSLS-a urbroj: 273/07 da je Izvršni odbor ogranka Osijeka HSLS-a na čelu sa Zlatkom Benašićem 14. rujna 2007. raspušten i da je slijedom toga predsjednica stavila izvan snage odluke koje je potpisao Zlatko Benašić kao bivši predsjednik ogranka HSLS-a Osijek a koje se odnose na zamjenu mandata vijećnika u Gradskom vijeću grada Osijeka. Ujedno da je upozorila da HSLS nije nikoga ovlastio za određivanje zamjenskih vijećnika za Gradsko vijeće Grada Osijeka i da se zamjena vijećnika ne može provesti bez odobrenja i potpisa predsjednice HSLS-a kao osobe Statutom ovlaštene za zastupanje HSLS-a, ali da je zapravo Izvršni odbor ogranka HSLS-a u Osijeku raspušten dana 14. rujna 2007. dok je odluka o određivanju zamjenskih vijećnika odnesena dana 13. rujna 2007. Nadalje navodi, Gradsko vijeće Grada Osijeka na 23. sjednici nije odlučivalo o stavljanju mandata vijećnika u mirovanje kao ni o određivanju njihovih zamjenika već je o tome temeljem članaka 6. i 8. Izbornog zakona odluku donijela politička stranka. Mandatno povjerenstvo Gradskog vijeća Grada Osijeka je u postupku pripreme obavijesti Gradskom vijeću za 23. sjednicu o novonastalim promjenama kod vijećnika samo provjeravalo je li je postupljeno sukladno članku 6. odnosno članku 8. Izbornog zakona. Prihvaćanje navedenog izvješća od strane Gradskog vijeća u formi zaključka bilo je samo deklaratorne naravi i Gradsko vijeće je tim aktom samo potvrdilo činjenice koje su nastale ex lege. Nadalje ističe da sukladno članku 36. stavku i. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi Gradsko vijeće odlučuje većinom glasova nazočnih vijećnika ako zakonom, statutom i poslovnikom nije drugačije određeno. U vijećnici nakon točke 5. ostalo je 15 vijećnika te su odluke i bez glasa ova dva eventualno sporna vijećnika donijete potrebnom većinom. Tužitelj smatra da tuženo tijelo niti u jednom dijelu osporenog rješenja nije uspjelo dokazati da predstavničko tijelo učestalo donošenjem većeg broja općih akata teže krši Ustav, zakon i drugi propis.
Osim toga, tužitelj ističe da je rješenje o raspuštanju predstav­ničkog tijela konačno i stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. Navodi, da je rješenje objavljeno u »Narodnim novinama« broj: 104 od 12. listopada 2007. ali bez obrazloženja, te se isto nije moglo ni na koji način razmatrati od dana objave čime je povrijeđen članak 85. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a tužitelj onemogućen da koristi zakonom osiguran rok za podnošenje tužbe. Na taj način povrijeđena je odredba Zakona o upravnom postupku koji propisuje da svako rješenje pored ostalog mora imad obrazloženje i uputa o pravnom lijeku.
Tužitelj predlaže da se tužba uvaži i osporeno rješenje poništi.
Vlada Republike Hrvatske u odgovoru na tužbu ističe da je donijela odluku o raspuštanju Gradskog vijeća Grada Osijeka temeljem članka 84. stavka 1. točke 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, zbog težih povreda zakona i drugih propisa koje je Gradsko vijeće počinilo na svojoj 8. i 23. sjednici, a koje povrede su takove prirode da se izvršene radnje ne mogu ispraviti tj. da se utvrdene nezakonitosti i nepravilnosti ne mogu otkloniti.
Rješenje Vlade Republike Hrvatske temelji se na odluci Ustavnog suda te na odluci Središnjeg državnog ureda za upravu donesenoj u postupku provedbe nadzora nad zakonitošću rada Gradskog vijeća Grada Osijeka provedenog na temelju članka 78. Zakona za 8. i 23. sjednice Gradskog vijeća. Što se tiče 8. sjednice Vlada ističe da je Središnji državni ured za upravu svojom odlukom od 4. travnja 2006. godine poništio 8. sjednicu Gradskog vijeća. Upravni sud je, istina, ukinuo predmetu odluku Središnjeg državnog ureda za upravu odlukom broj Zpa-9/2006 od 1. lipnja 2006. godine, ali je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-2678/2006 od 4. travnja 2007. ukinuo navedenu presude Upravnog suda pa je time odluka Središnjeg državnog ureda za upravu od 4. travnja 2006. godine o nezakonitosti rada Gradskog vijeća Grada Osijeka na 8. sjednici ostala na snazi kao zakonita.
U odnosu ma navode tužitelja da Središnji državni ured za upravu nije nadležan poništiti odluke i druge opće akte koje donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, pa tako niti odluke donijete na 23. sjednici Gradskog vijeća, već da su u provođenju nadzora nad zakonitošću rada i akata ovlasti tijela državne uprave propisane odredbom članka 65. Zakona o sustavu državne uprave, Vlada Republike Hrvatske ističe da je Upravni sud već u više navrata zauzeo stajalište da tijelo držav­ne uprave ovlašteno za provedbu nadzora odlučuje koje će mjere poduzeti u slučaju kada u provedbi nazora utvrdi da su počinjenje određene nezakonitosti i nepravilnosti.
Što se tiče navoda da je odluka donijeta bez stvarno utvrđenog činjeničnog stanja i bez uvida u relevantnu dokumentaciju Vlada ističe da je Središnji državni ured za upravu dana 9. listopada 2007. godine zatražio od Predstojnika državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji dostavu cjelokupne dokumentacije za 23. sjednicu Gradskog vijeća. Kako je navedena dokumentacija putem telefaksa istog dana dostavljena u Središnji državni ured za upravu, a temeljem te dokumentacije, koja je drugog dana uspoređena s dostavljenom pisanom dokumentacijom, izvršen je upravni nadzor nad 23. sjednicom Gradskog vijeća Grada Osijeka.
Vlada Republike Hrvatske također smatra da su neutemeljeni navodi tužitelja da je Središnji državni ured za upravu bez zakonske osnove poništio akte donijete na 23. sjednici Gradskog vijeća zbog povrede članka 8. stavka 3. Zakona o izboru članova predstavnič­kih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljem tekstu: Izborni zakon). Ovo iz razloga što iz rješenja Središ­njeg državnog ureda za upravu, zapisnika s 23. sjednice Gradskog vijeća, te dopisa predsjednice HSLS-a Đurđe Adlešić od 26. rujna 2007. proizlazi da je nakon izbora gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika iz redova vijećnika izabranih na koalicijskoj listi iz reda HSLS-a, na prijedlog mandatnog povjerenstva vijeća, prihvaćeno izvješće mandatnog povjerenstva po kojem su kao vijećnici dužnost počeli obnašati Željko Koški i Željko Lazanin, a koje je kao zamjenike predložio Zlatko Benašić dopisom od 13. rujna 2007., iako je predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić raspustila Izvršni odbor ogranka HSLS-a Osijek dana 14. rujna 2007.
Nadalje, iz odgovora na tužbu proizlazi da je prema mišljenju tuženog tijela Gradsko vijeće u takvom nezakonitom sastavu nastavilo s nezakonitim radom i odlučivanjem i da je Gradsko poglavarstvo izabralo protivno članku 46. stavka 1. Zakona.
Stoga Vlada Republike Hrvatske predlaže da Sud tužbu odbije. Tužba nije osnovana.
Iz spisa predmeta proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske temeljem odredbe članka 84. stavka 1. točke 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, broj:33/01, 60/01 i 129/05) donijela rješenje o raspuštanju Gradskog vijeća Grada Osijeka.
Odredbom članka 84. stavka I. točke 3. propisano je da će na prijedlog Središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustiti predstavničko tijelo ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa.
Dakle, iz navedenog je razvidno da Vlada Republike Hrvatske može raspustiti predstavničko tijelo na prijedlog Središnjeg tijela državne uprave u dvije situacije: 1. ako tijelo učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu i 2. zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa.
Iz obrazloženja rješenja Vlade Republike Hrvatske proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske raspustila Gradsko vijeće Grada Osijeka zbog učestalih, težih povreda zakona, drugih propisa te samog Ustava Republike Hrvatske. Stoga prigovor tužitelja da Gradsko vijeće Grada Osijeka nije donijelo niti jedan opći akt suprotan Ustavu, zakonu ili drugom propisu nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, budući da odluka o raspuštanju Gradskog vijeća nije ni donesena zbog toga što bi Gradsko vijeće donosilo opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu.
Naime, u postupku je utvrđeno da je u nadzoru nad zakonitošću rada Gradskog vijeća Grada Osijeka u 2006. godini Središnji državni ured za upravu poništio odlukom klasa: 023-01/06-01/0137od 4. travnja 2006. 8. sjednice Gradskog vijeća održanu dana 7. ožujka 2006. Upravni sud je svojom odlukom broj Zpa-9/2006. od 1. lipnja 2006. ukinuo navedenu odluku Središnjeg državnog ureda za upravu. Međutim, nakon toga je Ustavni sud Republike Hrvatske postupajući po ustavnoj tužbi odlukom U-III-2678/2006 od 4. travnja 2007. objavljenoj u »Narodnim novinama« broj: 42/2007 ukinuo navedenu odluku Upravnog suda Republike Hrvatske utvrdivši da je osporenom presudom Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava i ustavno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeno člankom 132. Ustava, te utvrdio da je Gradsko vijeće Grada Osijeka u svom radu povrijedilo članak 34. stavak 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i članak 115. stavak 4. i S. poslovnika Gradskog vijeća Grada Osijeka (»Službeni glasnik Grada Osijeka«, broj: 1a/05, 5105 i 8/05). Na taj je način odluka Središnjeg državnog ureda za upravu o nezakonitosti rada Gradskog vijeća Grada Osijeka ostala na snazi.
U nadzoru rada Gradskog vijeća Grada Osijeka za 2007. godinu Središnji državni ured utvrdio nezakonitost na 23. sjednici Gradskog vijeća Grada Osijeka koja je održana 30. rujna 2007. Naime, Središnji državni ured je svojom odlukom od 11. listopada 2007. poništio odluke donijete na 23. sjednici Gradskog vijeća Grada Osijeka održanoj dana 30. rujna 2007. navedene pod točkama 5.c. te od točke 6. do točke 11. utvrđenog Dnevnog reda. Ovo iz razloga što je Gradsko vijeće Grada Osijeka povrijedilo članak 8. stavak 3. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, broj: 33/01, 10/02, 155/02, 45/03, 43/04, 40/05 i 44/05 – pročišćeni tekst, nastav­no: Izborni zakon).
Odredbom članka 8. stavka 1. Izbornog zakona propisano je da članovi predstavničkih tijela imaju zamjenike koji obnašaju tu duž­nost ukoliko članu predstavničkog tijela mandat miruje ili prestane prije isteka vremena na koje je izabran.
Odredbom stavka 3. članka 8. citiranog Zakona propisano je da člana predstavničkog tijela izabranog na koalicijskoj listi dviju ili više političkih stranaka zamjenjuje neizabrani kandidat s dotične liste s koje je izabran i član, a kojeg odredi politička stranka kojoj je u trenutku izbora pripadao član predstavničkog tijela kojem je prestao mandat.
Odredbom članka 6. stavka 1. i 2. citiranog Izbornog zakona propisano je da članu predstavničkog tijela koji za vrijeme trajanja mandata prihvati obnašanje dužnosti koja se prema odredbama ovoga Zakona smatra nespojivom, za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti mandat miruje, a za to vrijeme zamjenjuje ga zamjenik, u skladu s odredbama ovog Zakona. Član predstavničkog tijela koji prihvati obnašanje nespojive dužnosti dužan je u roku od 8 dana od prihvaćanja dužnosti o tome obavijestiti predsjednika predstavničkog tijela.
Iz citiranih odredaba proizlazi da je za započinjanje mandata zamjenika člana predstavničkog tijela kojem mandat miruje, potreb­no da su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. da je član predstavničkog tijela prihvatio obnašanje dužnosti koja se prema odredbama Izbornog zakona smatra nespojivom, 2. da je njegov zamjenik izabrani kandidat koalicijske liste i 3. da ga politička stranka kojoj je u trenutku izbora pripadao član predstavničkog tijela odredi kao zamjenika,
Nakon izbora gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika iz redova vijećnika izabranih na koalicijskoj listi iz reda HSLS-a, Gradsko vijeće je prihvatilo obnašanje dužnosti zamjenika vijećnika iako je uvidom u dopis predsjednika HSLS-a Đurđe Adlešić od 26. rujna 2007. utvrđeno da je raspušten Izvršni odbor ogranka HSLS-a dana 14. rujna 2007. Također su stavljena izvan snage sve odluke koje je donio bivši ogranak HSLS-a koje se odnose na zamjene mandata vijećnika kao i da HSLS nije odredio zamjenike vijećnika, te da ih nitko u ime HSLS-a ne može odrediti bez odobrenja i potpisa predsjednice stranke.
Iz navedenog je razvidno da je Gradsko vijeće prihvatilo obnašanje dužnosti zamjenika vijećnika suprotno članku 8. stavku 3. Izbornog zakona budući da ih politička stranka nije odredila kao zamjenike.
Nakon toga je Gradsko vijeće Grada Osijeka suprotno odredbi članka 46. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi izabralo i Gradsko poglavarstvo a da za to nije glasala natpolovična većina svih vijećnika.
Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je Gradsko vijeće Grada Osijeka učestalo kršilo zakone, propise pa i sam Ustav Repub­like Hrvatske što je potvrđen i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući da je odredbom članka 84. stavkom 1. točkom 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano da Vlada množe između ostalog raspustiti predstavničko tijelo zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa.
Što se tiče prigovora tužitelja da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno budući da je odluka Središnjeg državnog ureda na kojoj se temelji i odluka Vlade donijeta dana 9. listopada 2007., a Središnjem državnom uredu je cjelokupna dokumentacija dostav­ljena dana 10. listopada 2007., valja istaknuti da iz odluke Središnjeg državnog ureda proizlazi da je odluka klasa: 023-01/07-01/223urbroj: 515-11-07-06-10 donesena dana 11. listopada 2007. godine te dostavljena tužitelju 12. listopada 2007. godine.
Isto tako nisu osnovani navodi tužitelja da mu je onemogućeno podnošenje tužbe u roku, budući da je rješenje objavljeno u »Narodnim novinama« bez obrazloženja i upute o pravnom lijeku, jer je tužitelj podno tužbu i to protiv rješenja koje mu je zajedno s obrazloženjem i uputom o pravnom lijeku dostavljeno dana 16. listopada 2007.
Po ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem uz obrazloženje kakvo je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a prigovori tužitelja u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

Broj: Us-10394/2007-4
Zagreb 24. listopada 2007.

Predsjednica Vijeća
Ana Berlengi Fellner, v. r.