USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3360

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. L. iz Š., kojeg zastupa D. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 9. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Pn-6417/99 (Pn-2570/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. L. iz Š., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 17. studenoga 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio činjenice relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 8. travnja 1994. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »U.-m.« d.d. iz Z., radi naknade materijalne i nematerijalne štete, nastale kao posljedica tužiteljeve nesreće na radu.
Na pripremnom ročištu održanom 6. srpnja 1994. sud je tužitelju, podnositelju ustavne tužbe, odredio rok od 15 dana radi očitovanja na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
Tužitelj je podneskom od 19. srpnja 1994. sudu dostavio traženo očitovanje, te daljnje dokazne prijedloge.
Sud je, na temelju jednog od tužiteljevih dokaznih prijedloga, od Policijske uprave Zagreb zatražio zapisnik o očevidu, koji je u sudski spis dostavljen 16. rujna 1994. godine.
Tužitelj je podneskom od 14. prosinca 1994. povisio tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 10. siječnja 1995. nije održano jer dostava poziva za tuženika nije bila uredno iskazana, a novo ročište zakazano je za 13. travnja 1995. godine.
Tužitelj je podneskom od 6. ožujka 1995. ponovno povisio tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 13. rujna 1995. je odgođeno jer dostava poziva za svjedoka nije bila uredno iskazana.
Na ročištu održanom 18. siječnja 1996. sud je odredio provođenje liječničkog vještačenja, a tužitelj je podneskom od 28. veljače 1996. obavijestio sud da je uplatio predujam za provođenje vještačenja.
Sud je rješenjem od 7. ožujka 1996. imenovao vještake i odredio rok za izradu nalaza i mišljenja.
Dana 16. rujna 1996. sudski vještaci predali su sudu nalaz i mišljenje.
Ročište zakazano za 22. siječnja 1997. nije održano jer dostava poziva za tuženika nije bila uredno iskazana, a sud je tužitelju dodijelio rok od 15 dana za provjeru tuženikove adrese.
Tužitelj je 31. siječnja 1997. dostavio sudu točnu adresu sjedišta tuženika.
Na ročištu održanom 11. lipnja 1997. saslušani su vještaci, a sud je usvojio prijedloge stranaka, te tuženiku odredio rok od 8 dana za očitovanje na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, i odredio da se na sljedećem ročištu saslušaju svjedok i tužitelj.
Na ročištu održanom 10. siječnja 1997. saslušani su svjedok i tužitelj, glavna rasprava je zaključena.
Presudom suda prvog stupnja broj: Pn-2570/94 od 10. listopada 1997. je djelomično usvojen tužiteljev tužbeni zahtjev.
Dana 23. veljače 1998. spis je u povodu žalbe tuženika dostavljen na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1900/1998 od 13. travnja 1999., presuda suda prvog stupnja ukinuta je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na ročištu održanom 4. svibnja 2000. sud prvog stupnja usvojio je dokazne prijedloge tužitelja i odredio da će pozvati vještaka i dopunski saslušati jednog svjedoka.
Nakon tužiteljeve uplate predujma za provođenje vještačenja, sudski vještak je 24. svibnja 2004. dostavio sudu nalaz i mišljenje.
Sud je rješenjima od 24. rujna 2004. i 13. listopada 2005. pozvao tužitelja da dostavi točnu adresu tuženika, budući da se dostava poziva za tuženika nije mogla uredno iskazati.
Podneskom od 16. studenoga 2005. tužitelj je dostavio novu adresu tuženika, kojemu je sud potom dostavio nalaz i mišljenje vještaka.
Podneskom od 8. prosinca 2005. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu održanom 17. svibnja 2006. sud je na prijedlog tužitelja odredio provođenje novog vještačenja.
Novo ročište zakazano je za 17. listopada 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 8. travnja 1994. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, u postupku radi naknade štete.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
Ustavna tužba podnesena je 17. studenoga 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja Općinski sud u Zagrebu održao tri (3) ročišta i odredio provođenje liječničkog vještačenja. Presudom suda prvog stupnja, broj: Pn-2570/94 od 10. listopada 1997., djelomično je usvojen tužiteljev tužbeni zahtjev.
Dana 23. veljače 1998. spis je, povodom žalbe tuženika, dostavljen na daljnje rješavanje Županijskom sudu u Gradu Zagrebu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1900/1998 od 13. travnja 1999., presuda suda prvog stupnja je ukinuta u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Sud prvog stupnja potom je održao dva (2) ročišta i odredio provođenje novog liječničkog vještačenja.
Sljedeće ročište zakazano je za 17. listopada 2007. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno složenom predmetu, u kojem je obavljeno liječničko vještačenje i i određeno je provođenje novog liječničkog vještačenja. Međutim, složenost predmeta nije od takvog značenja da bi opravdavala ukupnu duljinu postupka pred sudom prvog stupnja.

4.5. ZNAČAJ PREDMETA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku u kojemu se raspravlja i odlučuje o naknadi materijalne i nematerijalne štete podnositelju ustavne tužbe, koja je nastala uslijed njegove nesreće na radu. Stoga Ustavni sud utvrđuje da konkretan parnični predmet ima veliki značaj za podnositelja ustavne tužbe.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da u pravnoj stvari podnositelja ustavne tužbe parnični postupak ukupno traje preko jedanaest godina, a u pravno relevantnom razdoblju preko osam godina, te još nije pravomoćno dovršen.
Ustavni sud ocjenjuje da je dugotrajnost postupka u pravnoj stvari podnositelja posljedica neučinkovitosti rada suda prvog stupnja.
Sagledavajući parnični postupak kao jedinstvenu cjelinu, imajuću pri tome u vidu značaj predmeta za podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.
6. U skladu s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednica Općinskog suda u Zagrebu dužna je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4562/2005
Zagreb, 9. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.