USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3361

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio R. M. iz B., kojeg zastupa V. O., odvjetnik u V., na sjednici održanoj 4. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Vukovaru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-2115/07 (ranije: P-32/98, P-304/02) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. M. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 11. ožujka 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je bio tužen tužbom P. G. iz B. koju je Općinskom sudu u Vukovaru podnio dana 2. veljače 1998. godine radi naknade štete.
Prvo ročište održano je 13. ožujka 1998. godine, kada je naloženo punomoćniku tužitelja da u roku od 20 dana uredi tužbu.
Prihvaćen je prijedlog tužitelja i doneseno je rješenje da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 370.000,00 kuna određuje privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina podnositelja navedenih u tom rješenju.
Općinski sud u Vukovaru, odmah nakon donesenog rješenja, utvrđivao je adresu tuženog (podnositelja) preko policijske uprave, Vladinog ureda za prognanike i Agencije za promet nekretnina.
Rješenjem od 11. lipnja 1998. godine podnositelju (tuženiku u postupku) postavljen je privremeni zastupnik S. Z., odvjetnik iz V.
Dana 8. prosinca 1998. godine zakazano je ročište za glavnu raspravu koje je odgođeno zbog opravdanog izostanka privremenog zastupnika S. Z.
Dana 19. travnja 2000. godine odbačena je kao nepravodobna žalba podnositelja, koji je sam imenovao punomoćnika V. O., odvjetnika iz V., izjavljena protiv rješenja o određivanju privremene mjere na štetu podnositelja.
Odgovor na tužbu dan je na zapisnik suda 29. lipnja 2000. godine.
Podnositelj je 6. travnja 2001. godine podnio zamolbu Općinskom sudu u Vukovaru za žurno postupanje, jer dvije godine nije zakazano niti jedno ročište, te je posebno zainteresiran za dovršenje postupka, jer mu je za njegovu imovinu donijeto rješenje o privremenoj mjeri zabrane raspolaganja.
Podneskom od 11. travnja 2001. godine podnositelj je predložio saslušanja dva svjedoka na okolnosti odgovora na tužbu.
Ročište glavne rasprave održano je 4. listopada 2001. godine na kojoj su saslušana dva svjedoka.
Općinski sud u Vukovaru podnosi 24. listopada 2001. godine prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u smislu članka 68. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda u ovom predmetu, jer je sin tužitelja P. G. sudac Općinskog suda u Vukovaru, što po mišljenju suda predstavlja važan razlog za delegiranje drugog suda kao stvarno nadležnog za postupanje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Gr-886/01-2 od 7. studenoga 2001. godine prihvatio prijedlog za delegaciju, te za postupanje u ovom predmetu odredio Općinski sud u Vinkovcima.
Sudac Općinskog suda u Vinkovcima dobio je u rad predmet, sada pod oznakom broj: P-304/02 u ožujku 2002. godine.
Glavna rasprava zakazana je 19. ožujka 2002. godine. Punomoćnik tužitelja izvijestio je sud da je tužitelj preminuo, nakon čega su zakonski nasljednici nastavili postupak.
Ročište je zakazano za 6. veljače 2003. godine, na kojem su stranke predložile izvođenje novih dokaza saslušanjem svjedoka koji su s prebivalištem u inozemstvu. Zbog pogreške administracije podnesci stranaka uloženi su u spis Općinskog suda u Vukovaru, a ne u spis sada nadležnog suda u Vinkovcima, što je dodatno usporilo rad suda.
Dana 11. ožujka 2005. godine R. M. podnio je ustavnu tužbu.
Sljedeće ročište zakazano je nakon proteka od tri godine i to 9. ožujka 2006. godine na kojem je punomoćnik podnositelja predložio da se ukine privremena mjera koja je devet godina prije određena na njegovu štetu.
Na ročištu glavne rasprave održanom 20. studenoga 2006. godine, saslušano je više predloženih svjedoka, pročitani su ranije provedeni dokazi zbog izmijenjenog sastava suda, rješenjem je odbijen prijedlog podnositelja za ukidanje privremene mjere, te je zakazano sljedeće ročište za 18. prosinca 2006. godine.
Na tom ročištu saslušani su svjedoci, te je odlučeno od Županijskog suda u Vukovaru zatražiti podatak je li protiv podnositelja pokrenut kazneni postupak radi ratnog zločina.
Prema podacima dobivenim od Županijskog suda u Vukovaru, podnositelj je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske presudom broj: K-41/99 od 21. svibnja 2001. godine, koja je postala pravomoćna 26. lipnja 2002. godine. Kazneni postupak protiv podnositelja vodi se i pod brojem: K-26/06 zbog istog kaznenog djela.
Ovi predmeti dostavljeni su na uvid sudu u postupku pod brojem: P-304/02 dana 29. ožujka 2007. godine.
Na ročištu održanom 12. travnja 2007. godine dokazni postupak je dovršen te je na ročištu 26. travnja 2007. godine sudac objavio presudu kojom odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tuženika.
Na tu presudu izjavljena je žalba tužiteljice E. G. te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Vukovaru 9. srpnja 2007. godine i sada se u žalbenom postupku vodi pod brojem: Gž-2115/07, te u vrijeme odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak nije dovršen.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. veljače 1998. tužbom P. G. Općinskom sudu u Vukovaru protiv podnositelja, radi naknade štete.
Ustavna tužba podnijeta je 11. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Vukovaru u trajanju od četiri godine, kada je delegacijom Vrhovnog suda 2002. godine dostavljen Općinskom sudu u Vinkovcima na postupanje. U tom sudu postupak se, do donošenja prvostupanjske presude vodio daljnjih pet godina, te je sada u žalbenom postupku, dakle niti nakon deset godina vođenja, postupak nije pravomoćno okončan.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽENOG U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao sedam godina i da još traje i nakon podnošenja ustavne tužbe. S obzirom da su u konkretnom slučaju sudovi prvog stupnja vodili postupak neučinkovito, tako da su ročišta glavne rasprave zakazivana i u razmaku od tri godine te, polazeći od činjenice da je postupak i dalje u tijeku, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Županijskog suda u Vukovaru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1205/2005
Zagreb, 4. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.