MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

3369

Na temelju članka 133. stavka 2. i članka 134. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03, 48/05 i 85/06) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA STOMATOLOGIJE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija u stomatologiji, trajanje i program specijalizacija, način polaganja specijalističkog ispita, te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkoga staža za doktore stomatologije.

Članak 2.

Zdravstveni radnici visoke stručne spreme, doktori stomatologije (u daljnjem tekstu: specijalizanti) mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije.
Grane specijalizacija u stomatologiji su:
– Dječja stomatologija,
– Endodoncija s restaurativnom stomatologijom,
– Obiteljska stomatologija,
– Oralna kirurgija,
– Oralna medicina,
– Ortodoncija,
– Parodontologija,
– Stomatološka protetika.

Članak 3.

Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i prak­tičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja, a sukladno planu i programu za obavljanje poslova specijalista iz određenog stomatološkog područja, u trajanju od tri godine.
Plan i program specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu I. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 4.

Odobrenje za specijalizaciju daje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar), na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija, a koji donosi na prijedlog zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Hrvatske stomatološke komore.

Članak 5.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod doktora stomatologije privatne prakse.
Doktoru stomatologije koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod doktora stomatologije privatne prakse ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo), ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nad­ležnog za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnih za zdravstvo.

Članak 6.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije kojem je izdano odobrenje za samostalan rad (licenca).

Članak 7.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova kod koje je doktor stomatologije u radnom odnosu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno zdravstveni radnik koji ima privatnu praksu ili privatni zdravstveni radnik kod kojeg je doktor stomatologije u radnom odnosu.
Ministarstvu je obvezno prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrebnu dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu je potrebno dostaviti pisanu suglasnost osobe koja je preuzela obvezu mentora.
Mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije.
Mentor mora biti stručnjak iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje 10 godina specijalističkog staža, uz dokazane pedagoške sposobnosti i sklonosti. Mentore u zdravstvenoj ustanovi određuje stručno vijeće.
Mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog staža u cijelosti te točnost podataka u specijalističkoj knjižici.
Tijekom specijalizacije mentor provjerava znanje specijalizanta kroz kolokvije i to najmanje dva puta godišnje.

Članak 9.

Ako mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe specijalizant specijalizira te ministarstvo.
Mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Tu odluku obvezan je u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno doktoru stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizantu.
Ako ministarstvo utvrdi da mentor neodgovorno vodi specijalizanta, o tome obavješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizanta te on gubi status mentora.
Mentor za svoj rad po mentorstvu dobiva godišnju naknadu od zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija.
Iznos naknade iz stavka 4. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar.
Ako mentor tijekom specijalizacije povuče svoju suglasnost o mentorstvu iz razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora iz razloga iz stavka 3. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela naknade.

Članak 10.

Ako doktor stomatologije – privatni zdravstveni radnik osobno traži specijalizaciju obvezan je prilikom zahtjeva za odobrenje specijalizacije dostaviti i ime zaposlenog doktora stomatologije koji će ga mijenjati za vrijeme trajanja specijalizacije.

Članak 11.

Ministarstvu je potrebno, uz dokumentaciju iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, dostaviti i pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj će se obavljati specijalističko usavršavanje o mogućnosti obavljanja specijalizacije, uz naznačeni datum početka.

Članak 12.

Cjeloviti program specijalizacija doktora stomatologije obavlja se u klinikama i na fakultetima koji glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti udovoljavaju sljedećim uvjetima:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima radi najmanje tri specijalista u znanstveno-nastav­nom zvanju (docent, izvanredni i redoviti profesori), u radnome odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
– da imaju primjereno pomoćno nenastavno i administrativno osoblje,
– da imaju knjižnično-informatičku potporu sukladno suvremenim zahtjevima stomatološke struke.

Članak 13.

Zdravstvene ustanove u kojima se može obavljati dio praktične specijalističke izobrazbe glede radnika, prostora i medicinsko-tehnič­ke opremljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima radi najmanje dva specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, da su u radnom odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža od kojih jedan mora imati priznati naziv primarijus,
– da imaju primjeren knjižnični fond iz područja specijalizacije te potrebitu informatičku opremu.

Članak 14.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika ministar rješenjem ovlašćuje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 15.

Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje.

Članak 16.

Dio specijalizacije u trajanju od najmanje dvije godine mora se obavljati na fakultetima i klinikama u kojima su zaposleni mentori.
Specijalizacija obvezno započinje i završava u pravnim osobama iz stavka 1. ovoga članka.
Specijalizant može, u dogovoru s mentorom, do godinu dana specijalizacije provesti u zdravstvenoj ustanovi iz članka 15. ovoga Pravilnika.

Članak 17.

Iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.
Troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi specijalizant ili njegov poslodavac, odnosno tijelo iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, a uplaćuje ih na početku akademske godine na račun ustanove u kojoj se specijalizacija provodi.
Zdravstvenim ustanovama u kojima specijalizant obavlja dio programa specijalizacije sredstva se doznačuju srazmjerno trajanju specijalizacije u tim ustanovama.

Članak 18.

Zdravstveni radnici stranci mogu započeti specijalizaciju uz uvjete iz članka 17. ovoga Pravilnika, a na temelju prijedloga ministarstva nadležnog za znanost.
Suglasnost za obavljanje specijalizacije strancima daje ministar.

Članak 19.

Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od mjesec dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.
U roku iz stavka 1. ovoga članka mentor je obvezan izraditi raspored obavljanja propisanog programa, dogovoriti obavljanje specijalizacije specijalizanta u jedinicama zdravstvenih ustanova koje ispunjavaju uvjete za provođenje specijalističkog usavršavanja te utvrditi dan početka specijalizacije.

Članak 20.

Specijalizant obavlja specijalizaciju u radnom vremenu od 40 sati tjedno.
Specijalizant provodi program specijalizacije bez prekida.
O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalizacije zdravstvena ustanova za čije se potrebe specijalizant usavršava, trgovačko društvo ili privatni zdravstveni radnik, odnosno tijelo iz članka 5. stavka 2.ovoga Pravilnika obvezni su izvijestiti ministarstvo, koje će ocijeniti opravdanost prekida.
Iznimka od stavka 3. ovoga članka jest rodiljni dopust, komplikacije u trudnoći, bolest i izvršenje vojne obveze. Za taj prekid prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora stomatologije privatne prakse, odnosno čelnika tijela iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika prilikom prijave specijalističkog ispita.
Ako je prekid opravdan, specijalizacija se produžuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

Članak 21.

Pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako specijalizant:
1. otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno doktoru stomatologije privatne prakse koji ga je predložio za odobrenje specijalizacije,
2. odbije potpisati ugovor o specijalizaciji kojim se reguliraju međusobni odnosi između zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse i specijalizanta,
3. ako sukladno odredbi članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava te o tome pisano izvijesti zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe specijalizant specijalizira.
Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi ministar na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse.
Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se dokumenti kojima se dokazuje postojanje uvjeta iz točke 1., 2. ili 3. stavka 1. ovoga članka.

Članak 22.

Specijalistički staž upisuju u specijalističku knjižicu mentor i voditelji pojedinih jedinica u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom planu i programu.

Članak 23.

Nakon obavljenog programa specijalističkog usavršavanja specijalizant polaže specijalistički ispit.
Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od šest mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja.

Članak 24.

Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se ministarstvu najmanje mjesec dana prije pristupanja polaganju specijalistič­kog ispita.
Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju konačnog mišljenja mentora.
Prijava treba sadržavati zamolbu kandidata, rješenje o odobrenju specijalizacije te uredno popunjenu specijalističku knjižicu.

Članak 25.

Ministar na temelju izvješća mentora izdaje rješenje za polaganje specijalističkog ispita u kojem imenuje članove i tajnika ispitne komisije te određuje nadnevak polaganja specijalističkog ispita.
Članovi i tajnik ispitne komisije na specijalističkim ispitima imaju pravo na novčanu naknadu čiji iznos određuje ministar posebnim rješenjem.

Članak 26.

Specijalistički ispit se polaže u pravnoj osobi iz članka 12. ovoga Pravilnika.
Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog djela, predočenja specijalističkog rada i predočenja propisanog broja obrađenih kliničkih slučajeva.
Specijalizant u suglasnosti s mentorom odabire temu specijalističkog rada.
Mentor može umjesto specijalističkog rada prihvatiti magistarski rad, doktorski rad, objavljene radove iz područja specijalizacije što mora obrazložiti u završnoj ocjeni specijalističkog ispita.

Članak 27.

Ministar na temelju izvješća i prijedloga mentora imenuje članove ispitne komisije iz redova osoba iste ili srodne specijalnosti, koje imaju znanstveno-nastavno zvanje.

Članak 28.

Opći uspjeh pristupnika na specijalističkom ispitu ocjenjuje se s »položio« ili »nije položio«.
Ocjena se donosi većinom glasova članova ispitne komisije i upisuje se (uz pitanja) u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.
Po završetku specijalističkog ispita zapisnik se s cjelokupnom dokumentacijom mora dostaviti ministarstvu.

Članak 29.

Doktoru stomatologije koji je položio specijalistički ispit izdaje se uvjerenje.
Ministarstvo vodi evidenciju o doktorima stomatologije koji su položili specijalistički ispit.

Članak 30.

Kandidat koji ne položi specijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, niti dulji od tri mjeseca od dana polaganja ispita. Ako kandidat ne položi ispit drugi put, može ga još jednom ponoviti kroz daljnja tri mjeseca.
Ako niti nakon ponovljenog roka kandidat ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitna komisija, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca. Troškove specijalističkog usavršavanja u tom slučaju kandidat snosi sam.
Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitna komisija, a koji ne smije biti dulji od tri mjeseca. Troškove ispita u tim slučajevima kandidat snosi sam.

Članak 31.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv doktor stomatologije određene grane specijalnosti.

Članak 32.

Doktorima stomatologije, hrvatskim državljanima sukladno članku 137. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ministar može, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske stomatološke komore, specijalistički staž obavljen u inozemstvu priznati djelomično ili u cijelosti ako plan, program i trajanje specijalizacije obavljene u inozemstvu bitno ne odstupa od plana i programa propisanog ovim Pravilnikom.

Članak 33.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika obvezne su u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu podnijeti ministarstvu zahtjev za davanje rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.
Zahtjev treba sadržavati kratki elaborat o radu zdravstvene ustanove (ili njenog dijela), te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. ovoga Pravilnika.
O svakoj promjeni uvjeta iz članka 13. ovoga Pravilnika zdravstvena ustanova obvezna je izvijestiti ministarstvo u roku 30 dana od dana nastale promjene.
Ako zdravstvena ustanova ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka specijalizantima neće biti priznato specijalističko usavršavanje, a zdravstvenoj ustanovi rješenjem će se oduzeti ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 34.

Doktori stomatologije koji su specijalistički staž započeli obav­ljati prije stupanja na snagu ovog Pravilnika završit će staž prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije, a specijalistički ispit polagat će prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.).

Članak 35.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.) u dijelu koji se odnosi na specijalističko usavršavanje doktora stomatologije.

Članak 36.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/07-01/86
Urbroj: 534-07-07-01
Zagreb, 24. listopada 2007.

Ministar
prof. dr. sc. Neven Ljubičić, v. r.

Napomena: prilozi i dodaci su ispušteni u ovom info pregledu