USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3458

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula D. G. iz K., koju zastupa R. D. D., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 4. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-1059/02-2 od 22. listopada 2003., kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1521/01-34 od 21. prosinca 2001. godine.
Presudom prvostupanjskog suda podnositeljica ustavne tužbe odbijena je s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da su ona i A. G., njen bivši, sada pok. suprug, na temelju ugovora o kupoprodaji od 24. travnja 1952., postali suvlasnici u 1/2 dijela kuće u R. ul. u K., opisane u izreci presude, i to podnositeljica u 1/3 dijela, a A. G. u 2/3 dijela te da su tuženici, K. G. i V. G., nasljednici pok. A. G. (djeca iz prvog braka), dužni to priznati te dozvoliti da se u zem­ljišnim knjigama izvrši otpis s njihovog imena u dijelovima kako je opisano u izreci presude te upis tih dijelova nekretnina u korist podnositeljice.
2. U ustavnoj tužbi podnositeljica ponavlja činjenične navode iz prethodnog postupka ističući da su tuženici rješenjem o naknadi dobili u povrat imovinu koja je nacionalizirana A. G., u koju imovinu spada i onaj dio koji njoj priznat sudskim odlukama kao 1/3 bračne tečevine. Smatra pogrešnim stajalište sudova prema kojemu je svoje pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini trebala ostvarivati u posebnom postupku podnošenjem zahtjeva za povrat oduzete imovine, sukladno mjerodavnim propisima.
Stoga, zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatra da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 26. i 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske pa predlaže Ustavnom sudu usvajanje ustavne tužbe, ukidanje presude Županijskog suda u Karlovcu i vraćanje predmeta tom sudu na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odred­be članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. U postupku, koji je prethodio ustavnosudskom, utvrđivalo se pravo podnositeljice ustavne tužbe na određeni suvlasnički dio imovine, koju su tuženici stekli na temelju rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove Karlovačke županije u upravnom postupku radi povrata oduzete (nacionalizirane) imovine, za koji je podnositeljica tvrdila da joj pripada na temelju zajedničkog stjecanja za vrijeme trajanja izvanbračne, kasnije i bračne zajednice s A. G., ocem tuženika, koji je spornu nekretninu (stambenu zgradu) u 1/2 dijela stekao kupoprodajnim ugovorom od 24. travnja 1952. godine.
U prvostupanjskom postupku sud je utvrdio da je sporna nekret­nina bila predmetom nacionalizacije 1959. prema odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, s tim što je od nacionalizacije bio izuzet jedan četverosobni stan na I. katu te zgrade u korist A. G., upisan na njegovo ime kao vlasnika. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je podnositeljici, presudom Okružnog suda u Karlovcu broj: P-365/66 i presudom Vrhovnog suda Hrvatske broj: Gž-662/67, na tom četverosobnom stanu priznato suvlasništvo u 1/3 dijela, kao njezin udio stečen u izvanbračnoj, odnosno bračnoj zajednici s A. G., koja je prestala razvodom 1962. godine.
Utvrđeno je da je tuženicima, kao ovlaštenicima naknade prvog nasljednog reda, na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, broj 92/96., u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), vraćen suvlasnički dio kuće.
Prema stajalištu prvostupanjskog suda, tuženici su svoje pravo vlasništva stekli kao ovlaštenici naknade koju im priznaje Zakon o naknadi te, stoga, podnositeljica, koja nije podnijela takav zahtjev, ne može svoje pravo suvlasništva na nacionaliziranoj imovini ostvarivati u predmetnoj parnici. S obzirom da to pravo podnositeljica nije ostvarila u zasebnom upravnom postupku, u kojemu bi se utvrdilo njezino eventualno pravo na naknadu za oduzetu imovinu koju je stekla s prednikom tuženika, A. G., prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice.
Županijski sud u Karlovcu odbio je žalbu podnositeljice i potvrdio prvostupanjsku presudu ističući da je podnositeljica bila ovlaštenica naknade po Zakonu o naknadi i s obzirom da je propustila ostvarivati to svoje pravo u odgovarajućem upravnom postupku došlo je do prekluzije njezinog prava i ona ne može svoje pravo, koje joj eventualno pripada po Zakonu o naknadi, ostvarivati prema tuženicima temeljeći ga na drugoj pravnoj osnovi, tj. po osnovi bračne tečevine.
5. Podnositeljica je u ustavnoj tužbi istakla povrede ustavnih prava sadržana u člancima 26. i 48. stavku 1. Ustava.
Člankom 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, »Narodne novine«, broj 2/05.).
Odredbom članka 48. stavka 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.
6. Odlučujući o ustavnoj tužbi podnositeljice, Ustavni sud je imao u vidu utvrđenja sudova glede načina stjecanja prava vlasništva tuženika na spornoj nekretnini te pravnih posljedica očitog propusta podnositeljice da ostvari svoje pravo suvlasništva na nacionaliziranoj imovini u odgovarajućem suvlasničkom dijelu.
Prema činjeničnim utvrđenima i pravnim stajalištima sudova, tuženici su svoje pravo ostvarili na način i u postupku propisanom Zakonom o naknadi. Stoga, nema zakonske osnove niti valjanih ustavnopravnih razloga da se tuženicima u predmetnom parničnom postupku to pravo ospori ili umanji za dio koji potražuje podnositeljica pozivajući se na činjenicu da se radi o imovini koja joj pripada po osnovi bračne tečevine. Osnovano su sudovi utvrdili da je podnositeljica, kao moguća suvlasnica nacionaliziranih nekretnina, imala zakonsku mogućnost, koju nije iskoristila, da svoje pravo na naknadu ili povrat nacionalizirane imovine ostvaruje u postupku propisanom Zakonom o naknadi.
Stoga je utvrđeno da osporenom presudom podnositeljici ustav­ne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava na koja se u ustavnoj tužbi poziva.
7. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4163/2003
Zagreb, 4. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.