USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3460

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. G. iz R., kojeg zastupa I. Č., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3208/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. G. iz R., B. V. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.200 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 25. ožujka 2005. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2959/97 (raniji broj: P-854/94), povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2006. godine, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2959/97, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Postupak je započeo 26. siječnja 1994. tužbom podnositelja protiv tuženika radi isplate, te se vodio pod brojem: P-854/94.
Do 5. studenoga 1997. održano je četiri ročišta, te je zamolbenim putem saslušan svjedok.
Dana 25. lipnja 1995. donesena je presuda suda prvog stupanja broj: P-854/94, koja je ukinuta po žalbi podnositelja ustavne tužbe presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-8502/95 od 25. veljače 1997.
Nakon toga postupak je nastavljen te su održana ročišta 19. veljače 1998. i 11. lipnja 1998. godine kada je zaključeno da će se zamolbenim putem saslušati svjedok.
Zapisnik o saslušanju svjedoka od strane Općinskog suda u Zadru dostavljen je 21. kolovoza 1998.
Potom je održano ročište 24. svibnja 1999.
Na ročište zakazano za 19. listopada 1999. nije pristupio punomoćnik tužitelja, pa je sud donio rješenje o mirovanju postupka.
Nakon toga opunomoćenik podnositelja ustavne tužbe pravodob­no stavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji sud usvaja i određuje ročište za 27. rujna 2000. godine.
Zatim je održano ročište 8. siječnja 2001. dok je ročište zakazano za 21. lipnja 2001. odgođeno za 16. listopada 2001. jer nije pristupio tuženi.
Na ročištu 16. listopada 2001. nisu pristupili podnositelj i njegov punomoćnik koji su opravdali svoj nedolazak, te tuženik.
Potom je zakazano ročište za 26. studenoga 2001. na kojem nije bio nazočan podnositelj ustavne tužbe, te je zakazano sljedeće ročište za 12. ožujka 2002.
Na ročištu održanom 12. ožujka 2002. saslušan je podnositelj ustavne tužbe i svjedok te je rasprava odgođena i određeno je da će se ista zakazati pisanim putem jer je podnositelju dan rok da specificira tužbeni zahtjev te je određeno da će se od banke službenim putem zatražiti određeni podaci.
Dana 17. lipnja 2004. održano je ročište gdje je određeno da će se od banke ponovno zatražiti podaci, te je određeno ročište za 11. svibnja 2006. na kojem je zaključena glavna rasprava. Presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu broj: P-2959/97 donesena je 26. svibnja 2006.
Žalbu na presudu izjavio je tuženik 20. studenoga 2006., a podnositelj ustavne tužbe 16. ožujka 2007.
Predmet u povodu žalbe nalazi se od 1. lipnja 2007. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem: Gž-3208/07 i postupak je još u tijeku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 26. siječnja 1994. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narod­ne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 25. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe, dakle, u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju, postupak je trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset (20) dana.
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku Općinski sud u Zagrebu održao devet ročišta za glavnu raspravu.
Nakon razmatranog razdoblja, sud je održao dva ročišta te je 26. svibnja 2006. godine donio presudu kojom je odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja. Predmet je 1. lipnja 2007. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbama stranaka, a vodi se pod brojem: Gž-3208/07.
U razdoblju od podnošenja tužbe Općinskom sudu pa do 5. studenoga 1997., dakle, u razdoblju prije razmatranog, pravnorelevant­nog, prvostupanjski sud je održao četiri ročišta za glavnu raspravu, te su donesene prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravnorelevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao ukupno trinaest ročišta, te donio prvostupanjsku presudu koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu. Razdoblje potpune neaktivnosti prvostupanjskog suda trajalo je od travnja 2002. do lipnja 2004. godine, dakle, dvije (2) godine i dva (2) mjeseca. Postupak se trenutno povodom žalbe protiv prvostupanjske presude vodi pred drugostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe parnični postupak, koji se vodi radi isplate po tužbi podnositelja, ukupno trajao preko trinaest godina odnosno do podnošenja ustav­ne tužbe preko jedanaest godina. U pravno relevantnom razdoblju trajao je šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset (20) dana. Imajući u vidu trajanje postupka i neučinkovito postupanje suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1419/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.