|
|
|
|
3513
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio O. B. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R.&D. iz Z., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4492/07 (Pn-6860/03, Pn-3276/96), u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg
dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe O. B. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je dana 29. rujna 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-4492/07 (Pn-6860/03, Pn-3276/96), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u
Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4492/07 (Pn-6860/03,
Pn-3276/96), utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi
ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Dana 20. svibnja 1996. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u
Zagrebu, protiv tuženika, E. o. d.d. Z., radi naknade štete.
Do 5. studenog 1997. godine održano je jedno ročište, te je zatražen na uvid
spis od Prekršajnog suda u Zagrebu.
Dana 17. studenog 1997. godine Prekršajni sud u Zagrebu dostavio je traženi spis
na uvid.
Dana 19. siječnja 1998. godine podnositelj je požurio sud na postupanje.
Na ročištu održanom dana 11. svibnja 1998. godine, na prijedlog podnositelja,
određeno je provođenje medicinskog vještačenja.
Podneskom od 28. listopada 1998. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplati
predujma za provođenje vještačenja.
Rješenjem suda od 30. listopada 1998. godine dostavljen je spis sudskim
vještacima radi izrade nalaza i mišljenja.
Dana 10. prosinca 1998. godine dostavljen je sudu nalaz i mišljenje vještaka.
Dana 7. lipnja 1999. godine nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su
punomoćnicima stranaka.
Podneskom od 11. lipnja 1999. godine podnositelj je požurio sud na postupanje.
Dana 6. lipnja 2000. godine održano je ročište na kojem je održano provođenje
dokaza saslušanjem podnositelja, svjedoka te sudskih vještaka.
Na ročištu održanom 1. ožujka 2001. godine proveden je dokaz saslušanja
podnositelja, svjedoka i sudskih vještaka. Nakon provedenog ročišta podnositelj
je zatražio rok od 3 dana radi specificiranja tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 7. ožujka 2001. godine podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom dana 8. listopada 2001. godine tuženik je istaknuo prigovor
podijeljene odgovornosti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.
Na ročištu održanom dana 8. listopada 2002. godine podnositelj je uskladio
tužbeni zahtjev, te je proveden dokaz saslušanjem podnositelja. Glavna rasprava
je zaključena te je sud donio presudu.
Dana 20. veljače 2003. godine tuženik je podnio žalbu.
Dana 8. travnja 2003. godine podnositelj je dostavio sudu odgovor na žalbu.
Spis je dana 27. svibnja 2003. godine upućen Županijskom sudu u Zagrebu na
daljnje postupanje.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-1503/03 od 18. studenog 2003.
godine ukinuta je presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko
iznosa od 4.000 kuna do iznosa od 15.000 kuna te u dijelu kojim je odlučeno o
troškovima postupka.
Na ročištu održanom 20. svibnja 2004. godine tuženik je predložio provođenje
kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, te pozvao tuženika na uplatu
predujma u roku od 30 dana.
Rješenjem od 15. rujna 2004. godine sud je pozvao tuženika da dostavi u roku od
15 dana dokaz po uplaćenom predujmu.
Podneskom od 20. rujna 2005. godine tuženik je predložio da se učini nespornim
doprinos podnositelja na nastanak štetnog događaja od 10%, međutim tom
prijedlogu podnositelj se protivio. Sud je pozvao tuženika na uplatu predujma za
provođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja i odgodio ročište.
Podneskom od 23. rujna 2005. godine podnositelj je pristao na prijedlog tuženika
da se radi ekonomičnosti postupka učini nespornim doprinos podnositelja od 10%.
Ročište zakazano za dan 2. veljače 2006. godine preloženo je za dan 20. veljače
2006. godine.
Na ročištu održanom dana 20. veljače 2006. godine podnositelj je specificirao
tužbeni zahtjev te je zaključena glavna rasprava.
Dana 9. svibnja 2006. godine podnositelj je protiv presude podnio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-1500/07 od 23. svibnja 2007.
godine ukinuta je prvostupanjska presuda te predmet vraćen Općinskom sudu u
Zagrebu na ponovi postupak. Postupak se sada vodi pod brojem: Pn-4492/07.
Ročište je zakazano za dan 12. listopada 2007. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je dana 20. svibnja 1996. godine tužbom podnositelja
protiv tuženika, E. o. d.d. Z., radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine
kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1.
jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 29. rujna 2005. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina. četiri (4) mjeseca i devet (9)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci
i dvadeset i četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrdio je da se u pravnorelevantnom razdoblju postupak vodio najprije pred Općinskim sudom u Zagrebu u ukupnom trajanju od pet (5) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana. Tijekom tog razdoblja održana su šest ročišta i donijeta je meritorna odluka. Dulja neaktivnost suda utvrđena je između dva ročišta i to u razdoblju od 11. svibnja 1998. godine do 6. lipnja 2000. godine (preko dvije godine). Postupak se zatim nastavio voditi pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je u vrlo kratkom roku (oko pet mjeseci) odlučio o žalbi podnositelja. U ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su dva ročišta.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u
ukupnom trajanju od sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i četiri
(24) dana. Tijekom tog razdoblja održano je osam ročišta, provedeno je
vještačenje te su donijete dvije meritorne odluke-prvostupanjska presuda i
drugostupanjsko ukidno rješenje. U postupanju prvostupanjskog suda utvrđena je
dulja neaktivnost u trajanju preko dvije godine. Polazeći od navedenog, a
posebno okolnosti da postupak i dalje nije pravomoćno okončan, Ustavni sud
ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku,
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-3891/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |