USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3514

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. S. iz Z., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagreb dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4441/07 (ranije: Pn-7799/99), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. S. iz Z., R. 36, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 7. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parnič­nog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-4441/07 (ranije: Pn-7799/99), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-4441/07 (ranije: Pn-7799/99), utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 30. studenoga 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Centra za socijalnu skrb Zagreb kao prvotuženog i A. M. P. kao drugotužene, radi naknade štete.
Podneskom od 23. veljače 2000. godine podnositelj je predložio određivanje privremene mjere.
Na ročištu 11. svibnja 2000. godine punomoćnik prvotuženog dao je pismeni odgovor na tužbu te predao punomoć. Sud je rješenjem oslobodio podnositelja od plaćanja sudskih pristojbi kroz dvije godine, te odlučio na sljedećem ročištu saslušati stranke u svrhu dokazivanja.
Na ročištu 15. studenoga 2000. godine sud je saslušao podnositelja te je, na prijedlog punomoćnika prvotuženog, riješio zatražiti kompletni upravni spis na uvid kako bi neposredno utvrdio eventualne nezakonite i zlonamjerne radnje na štetu podnositelja.
Sud je dopisom od 17. studenoga 2000. godine zatražio od Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ured Maksimir, na uvid spis klasa: UP/I-552-04/98-01/05, ur. broj: 2202-12-02-98-0003.
Podneskom od 11. siječnja 2001. godine podnositelj je izvijestio sud da se traženi upravni spis nalazi na Upravnom sudu Republike Hrvatske.
Podneskom od 19. veljače 2001. godine podnositelj je zamolio što hitnije zakazivanje ročišta.
Centar za socijalnu skrb Zagreb, Ured Maksimir, izvijestio je, dopisom od 2. ožujka 2001. godine, sud da je u tijeku upravni spor te da se traženi spis nalazi kod Upravnog suda Republike Hrvatske.
Podneskom od 20. studenoga 2001. godine podnositelj je pred­ložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske delegira drugi stvarno nadležni sud u ovom postupku.
Spis je 5. veljače 2002. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem broj: Gr-1-136/02 od 20. veljače 2002. godine, prijedlog odbio kao neosnovan.
Nakon toga spis se nalazio u kalendaru sve do 3. veljače 2006. godine uz napomenu da se čeka upravni spis na priklop. Sud nije nijednom ponovno zatražio upravni spis već je 3. veljače 2006. donio rješenje o prekidu postupka do okončanja upravnog spora odnosno upravnog postupka ukoliko Upravni sud Republike Hrvatske poništi upravni akt protiv kojeg je podnijeta tužba u upravnom sporu. Rješenje je postalo pravomoćno 30. ožujka 2006. godine.
Naime, podnositelj je 25. svibnja 2000. godine pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Uprave socijalne skrbi, klasa: UP/II-552-04/99-01/75, urbroj: 524-04/2-99-1 od 4. veljače 2000. godine kojim je odbijena žalba podnositelja izjav­ljena protiv privremenog rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb – Ured Maksimir, klasa: UP/I-552-04/98-01/05, urbroj: 22202-12-08-98-0002 od 12. ožujka 1998. godine, te protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb – Ured Maksimir, klasa: UP/I-552-04/98-01/31,ur. broj: 22202-12-02-08-98-0002 od 12. siječnja 1999. godine. Prvim osporenim odnosno privremenim rješenjem Centra od 12. ožujka 1998. godine određen je način održavanja osobnih odnosa između podnositelja i njegove malodobne kćeri koja se nalazi na čuvanju i odgoju kod majke A. M. P. Drugim osporenim rješenjem Centra od 12. siječnja 1999. godine malodobna kći povjerena je na čuvanje i odgoj majci.
Upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj: Us-4879/00 od 25. travnja 2002. godine, odbio tužbu podnositelja kao neosnovanu u odnosu na privremeno rješenje od 12. ožujka 1998. godine, a usvojio u odnosu na rješenje od 12. siječnja 1999. godine te to rješenje poništio. Podnositelj je 9. listopada 2002. godine zaprimio presudu.
Nakon okončanja naprijed navedenog upravnog spora, podnositelj je 11. studenoga 2002. godine podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog upravnog spora broj: Us-4879/2000.
Upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Us-9667/2002od 12. lipnja 2003. godine, odbacio prijedlog podnositelja. Podnositelj je rješenje zaprimio 13. listopada 2003. godine.
Podneskom od 17. siječnja 2007. podnositelj je predložio nastavak postupka.
Općinski sud u Zagrebu je donio rješenje broj: Pn-4441/07 od 17. srpnja 2007., o nastavljanju postupka jer je utvrdio da ne postoje razlozi da se čeka završetak upravnog postupka.
U tijeku je dostava rješenja o nastavku postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 30. studenoga 1999. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 7. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina, jedan (1) mjesec i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, (osim u razdoblju od oko mjesec dana u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o delegaciji nadležnosti) koji je održao dva ročišta 11. svibnja 2000. i 15. studenoga 2000. godine kada je odlučio pribaviti upravni spis. Sud je bio neaktivan od 2. ožujka 2001. godine do podnošenja ustavne tuž­be 7. siječnja 2005. godine (tri godine, deset mjeseci i pet dana), te nadalje sve do 3. veljače 2006. godine kada je donio rješenje o prekidu postupka.
Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je 17. srpnja 2007. donio rješenje o nastavku postupka.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka posljedica je neaktivnosti i neučinkovitog postupanja prvostupanjskog suda pred kojim je postupak do sada u tijeku više od sedam godina i devet mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka u pravnorelevantnom razdoblju.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 213. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je:
Sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).
U konkretnom slučaju Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 3. veljače 2006. utvrdio prekid postupka. Rješenje o prekidu postup­ka postalo je pravomoćno 30. ožujka 2006. godine.
Člankom 215. stavkom 4. ZPP propisano je:
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članku 213. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
Prema odredbi članka 214. stavka 2. ZPP za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u trajanju od pet godina, jedan mjesec i osam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan nego je i dalje u tijeku pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-75/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.