USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3515

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. H. iz S., kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 27. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5299/04 (Pn-2595/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana nastavka postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. H. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 16. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi podnositeljevog ustavnog prava, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 28. ožujka 1995. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika D. C. iz Z., radi naknade štete nastale zbog teške tjelesne povrede podnositelja, koju je zadobio radeći kod tuženika.
Na ročištu održanom 8. svibnja 1996. tuženiku je dodijeljen rok od 15 dana za dostavljanje podataka o poslovođi, radi njegovog saslušanja u svojstvu svjedoka.
Podnescima od 8. travnja 1997. te 17. veljače i 25. veljače 1998. godine, podnositelj je požurivao zakazivanje ročišta.
Na ročištu održanom 15. rujna 1998. sud je na prijedlog tužitelja, odredio saslušanje jednog svjedoka i ročište je odgođeno za 20. siječnja 1999.
Na ročište zakazano za 20. siječnja 1999. nije pristupio uredno pozvan tuženik, te podnositelj i svjedok, za koje dostava poziva nije bila uredno iskazana.
Na ročištu održanom 8. lipnja 1999. sud je saslušao tužitelja, podnositelja ustavne tužbe.
Na ročištu održanom 7. listopada 1999. sud je saslušao tuženika.
Ročište zakazano za 8. ožujka 2000. odgođeno je zbog nepristupanja svjedoka, za kojeg dostava poziva nije bila uredno iskazana.
Na ročištu održanom 18. rujna 2000. sud je saslušao jednog svjedoka i podnositelju dao rok od 30 dana radi stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga.
Podneskom od 13. listopada 2000. podnositelj je sudu predložio provođenje medicinskog vještačenja.
Na ročištu održanom 15. veljače 2001. sud je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi i zaključio glavnu raspravu.
Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2595/95 od 15. veljače 2001., odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-2517/02-2 od 23. lipnja 2004., ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Podnescima od 1. listopada 2004. te 30. ožujka i 29. rujna 2005. podnositelj je požurivao rad suda.
Na ročištu održanom 21. ožujka 2006. punomoćnik tuženika obavijestio je sud da je tuženik umro, stoga je sud punomoćniku tuženika dao rok od 30 dana radi dostave dokaza o smrti tuženika.
Sud je rješenjem, broj: Pn-5299/04 od 31. svibnja 2006., na temelju članka 212. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženika i odredio da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine. To rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 28. lipnja 2006.
Provjerom na dan 26. rujna 2007. utvrđeno je da je postupak i dalje u prekidu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnesena 28. ožujka 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 16. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, sedam (7) mjeseci i osamnaest (18) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud održao osam (8) ročišta, sa duljim razdobljem neaktivnosti od 8. svibnja 1996. do 15. rujna 1998. (dvije godine i četiri mjeseca).
Sud prvog stupnja je 15. veljače 2001. donio presudu, koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 23. srpnja 2004. ukinuta i predmet je 22. srpnja 2004. upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Sud prvog stupnja potom je novo ročište održao tek 21. ožujka 2006., a 31. svibnja donio je rješenje o prekidu postupka zbog smrti tuženika. Postupak je i dalje u prekidu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Imajući u vidu članak 215. ZPP-a, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem u određenoj mjeri pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. ZPP-a propisano je:
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre, (...)
U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 31. svibnja 2006. utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženika.
Člankom 215. stavkom 1. ZPP-a propisano je:
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine (...) preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Prema članku 214. stavku 2. ZPP-a, za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju ukupno vodio u trajanju duljem od osam godina.
Sagledavajući parnični postupak kao jedinstvenu cjelinu, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5299/04 prekinut po sili zakona. Budući da je za vrijeme trajanja prekida postupka po sili zakona nadležni sud onemogućen poduzimati radnje usmjerene na odlučivanje o tužbenom zahtjevu te da mogući nastavak postupka ne ovisi isključivo o radnjama suda koji vodi postupak, Ustavni sud je nadležnom sudu naložio donošenje sudske odluke u roku od 6 mjeseci računajući od dana nastavka postupka.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4538/2005
Zagreb, 27. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.