USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3516

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. H. iz Z., koju zastupa G. H., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 27. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-10596/01 (P-7015/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg po prestanku razloga koji su doveli do prekida postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici M. H. iz Z., P. j., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900 kuna.
IV. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositeljica je dana 30. svibnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 30. prosinca 1992. godine D. B. i V. H. (tužiteljice) podnijele su tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositeljice, radi utvrđenja.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je sedam ročišta te je dana 19. srpnja 1995. godine donijeta prvostupanjska presuda. Povodom žalbe tužiteljica spis je dana 14. veljače 1996. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.
Dana 12. ožujka 1998. godine Županijski sud u Zagrebu spis je remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu, jer spisu nije priložio zapisnik o vijećanju.
Dana 30. travnja 1998. godine spis je ponovno upućen Županijskom sudu u Zagrebu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4231/98 od 3. srpnja 2001. godine ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet dana 7. rujna 2001. godine vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na daljnji postupak.
Podneskom od 10. prosinca 2001. godine podnositeljica je tražila oslobađanje plaćanja sudskih pristojbi.
Na ročištu održanom dana 14. ožujka 2002. godine prihvaćen je prijedlog tužiteljice za dopunskim saslušanjem svjedoka.
Na ročištu održanom dana 24. listopada 2002. godine nakon bezuspješnog pokušaja sklapanja sudske nagodbe, saslušani su svjedoci te je sud pozvao stranke da u roku od 15 dana dostave daljnju relevantnu dokumentaciju.
Podneskom od 7. studenog 2002. godine podnositeljica je dostavila traženu dokumentaciju.
Ročište zakazano za dan 25. svibnja 2006. godine odgođeno je zbog bolesti suca.
Na ročištu održanom dana 23. svibnja 2007. godine sud je donio rješenje o prekidu postupka, jer je prvotužiteljica preminula, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je dana 30. prosinca 1992. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je dana 30. svibnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina i pet (5) mjeseci, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da se postupak u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko tri godine, s time da je spis nakon više od dvije godine (računajući i razdoblje prije 5. studenog 1997. godine) remisorno vraćen prvostupanjskom sudu, slijedom čega je utvrđena neaktivnost Županijskog suda u Zagrebu u ukupnom trajanju od oko četiri (4) godina. Nakon toga u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su dva ročišta, s time da je prvostupanjski sud bio neaktivan u ukupnom trajanju od dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana (od održanog ročišta dana 24. listopada 2002. godine do 30. svibnja 2005. godine kada je pod­nijeta ustavna tužba).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica ustavne tužbe nije pridonijela duljini trajanja parničnog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrdio je da se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju, predmet vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu preko četiri godine, a ponovljeni postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu preko dvije godine. Polazeći od činjenice da su oba suda bila neaktivna više od šest (6) godina, te činjenicu da postupak i nakon podnošenja ustavne tužbe nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocijenio je da je podnositeljici nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točkama II. i III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2419/2005
Zagreb, 27. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.