|
|
|
|
3545
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. H. iz Z., na sjednici održanoj 18. listopada 2007. godine, donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi
pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3681/07 (prije predmet Općinskog suda u
Zagrebu broj: P-4006/86) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe, K. H. iz Z., V. 96, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 21. veljače 2005. ustavnu tužbu radi utvrđenja u braku stečene imovine.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda iz ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u
Zagrebu od 18. srpnja 2005. i 16. travnja 2007. te uvida u spis Općinskog suda u
Zagrebu broj: P-4006/86, utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o
povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
– Podnositelj je 5. svibnja 1986. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi
utvrđenja u braku stečene imovine.
– Tužena, bivša supruga, je 12. kolovoza 1986. dostavila odgovor na tužbu i
protutužbu.
– Ročišta su održana 11. siječnja 1988., 21. studenoga 1988., 20. lipnja 1989.,
17. listopada 1989. godine.
– Sud je rješenjima od 25. veljače 1991., 23. svibnja 1991. i 27. rujna 1991.
obavijestio stranke o iznosu predujma za provođenje građevinskog vještačenja, a
podnositelj je podneskom od 21. listopada 1992. izvijestio sud da ne želi
snositi troškove vještačenja.
– Na ročištu od 14. srpnja 1992. tužitelj se izjasnio da želi platiti predujam
za građevinsko vještačenje te je 27. prosinca 1993. vještak dostavio svoj nalaz
i mišljenje.
– Sljedeće ročište održano je 6. ožujka 2001. godine.
– Nakon niza odgođenih ročišta, podneskom od 14. svibnja 2003. podnositelj
predlaže zakazivanje sljedećeg ročišta.
– Kako na ročište od 6. srpnja 2004. nije pristupio uredno pozvani podnositelj,
sud je donio rješenje kojim je utvrdio mirovanje postupka.
– 21. srpnja 2004. podnositelj je podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje,
navodeći da nije mogao pristupiti ročištu jer je bio na službenom putu te je 22.
rujna 2004. stavio prijedlog za nastavak postupka.
– Na ročištu od 4. svibnja 2005. podnositelj je naveo da ostaje kog tužbe i
prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
– 4. svibnja 2005. postalo je pravomoćno rješenje kojim se dopušta podnositelju
povrat u prijašnje stanje i ukida rješenje o mirovanju postupka, a podnositelj
je upozoren da ispravi i dopuni tužbeni zahtjev te da angažira odvjetnika zbog
složenosti predmeta.
– Podneskom od 23. svibnja 2005. podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev.
– Rješenjem suda od 27. rujna 2005. određeno je da se protutužba tužene od 12.
kolovoza 1986. smatra povučenom.
– 21. listopada 2005. održano je ročište, na kojemu je podnositelj ponovno
pozvan da angažira odvjetnika zbog složenosti postupka, kao i na dostavu
potrebnih podataka.
– Rješenjem suda od 29. prosinca 2005. odbijen je prijedlog tužene za povrat u
prijašnje stanje, na koje je ona uložila žalbu.
– 22. veljače 2006. održano je ročište, na kojemu je podnositelj precizirao
tužbeni zahtjev.
– rješenjem Ureda predsjednika suda od 3. svibnja 2006. odbijen je podnositeljev
zahtjev za izuzeće suca.
– 28. lipnja 2006. zaključena je glavna rasprava i određeno je ročište za objavu
presude za 6. srpnja 2006. godine.
– Presudom od 6. srpnja 2006. odbijen je tužbeni zahtjev.
– Povodom žalbe spis je 20. lipnja 2007. upućen Županijskom sudu u Zagrebu.
– Spis je zaprimljen pod brojem: Gž-3681/07, a od 3. srpnja 2007. je u vijeću.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne
su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o
potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u
daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na
Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 12
uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda »Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 14/02.) i Objava o stupanju na snagu Protokola broj:
12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine«
– Međunarodni ugovori, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003.
(Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne
novine« – Međunarodni ugovori, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu
Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja
njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za
kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 21. veljače 2005., a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno osamnaest (18) godina, devet (9) mjeseci i šesnaest
(16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i
šesnaest (16) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. postupak se vodio pred sudom prvog stupnja do 6. srpnja 2006., a nakon toga je, povodom žalbe, upućen Županijskom sudu u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Ustavni sud utvrđuje da je i podnositelj pridonio duljini postupka višekratnim dopunjavanjem tužbenog zahtjeva, kao i odugovlačenjem plaćanja troškova vještačenja, međutim, to se ne može uzeti kao odlučujuća okolnost u postupku koji se vodi preko dvadeset godina.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Prema utvrđenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju radi se o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u razdoblju od 5. studenoga 1997.
do podnošenja ustavne tužbe u trajanju duljem od sedam godina te se povodom
žalbe nalazi na drugostupanjskom sudu. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka,
razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se postupak
praktički cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje
da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao
pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana
od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u
točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i
5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-817/2005
Zagreb, 18. listopada 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |