USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3547

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. Z. iz V., p. P., M. B. iz Sv. F. J. i A. Z. iz Sv. F. J., koje zastupa J. B., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 18. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom (raniji posl. broj: Pn-7905/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Općinski sud u Biogradu na Moru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom (raniji posl. broj: P-279/2005) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– M. Z. iz V., p. P., u iznosu od 11.900,00 kuna,
– M. B. iz Sv. F. J., u iznosu od 11.900,00 kuna, i
– A. Z. iz Sv. F. J., u iznosu od 11.900,00 kuna.
V. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 30. ožujka 2005. godine podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu (raniji broj: Pn-7905/97), povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2005. godine, očitovanja Općinskog suda u Biogradu na Moru od 31. svibnja 2007., broj: 9 Su-343/07, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7905/97, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Dana 23. rujna 1997. godine podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv C. o. d.d. iz Z. i J. o. d.d. S., radi naknade štete proizišle iz prometne nesreće od 10. veljače 1997. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu nije održao niti jedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 24. travnja 1998. godine podnositeljima, kao tužiteljima, dodijeljen je rok od 15 dana da se očituju na pismeni odgovor na tužbu 1. i 2. tuženika,
– podneskom od 10. lipnja 1998. godine podnositelji su se očitovali na odgovor na tužbu 1. i 2. tuženika te povukli tužbu u odnosu na 6. i 7. tužitelja,
– rješenjem suda od 6. rujna 2000. određeno je provođenje kombiniranog sudsko medicinskog vještačenja radi utvrđivanja kvalifikacije tjelesnih ozljeda kod tužitelja, a radi odlučivanja o prigovoru tuženika o mjesnoj nadležnosti toga suda,
– na ročištu od 15. siječnja 2002. tužitelji ističu da se radi o solidarnoj odgovornosti 1. i 2. tuženika,
– podneskom od 10. lipnja 1998. punomoćnik podnositelja povukao je tužbu u odnosu na šestotužitelja B. D. i sedmotužitelja G. Č.,
– na ročištu od 15. siječnja 2002. punomoćnik podnositelja povlači tužbu u odnosu na drugotužitelja, a podneskom od 17. prosinca 2002. i u odnosu na prvotužitelja,
– na raspravi od 19. veljače 2004. tuženik ostaje kod prigovora mjesne nenadležnosti u odnosu na podnositelje,
– 18. siječnja 2005. Općinski sud u Zagrebu donosi rješenje kojim je povučena tužba u odnosu na I., II.,VI. i VII. tužitelje,
– rješenjem od 19. veljače 2004. Općinski sud u Zagrebu oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u tom predmetu, te je rješenje o mjesnoj nenadležnosti pisanim putem otpremljeno strankama.
Kako je rješenje o mjesnoj nenadležnosti za III., IV. i V. postalo pravomoćno sud je dopisom od 11. svibnja 2005. godine predmet ustupio Općinskom sudu u Biogradu na Moru.
Kod Općinskog suda u Biogradu na Moru predmet je zaprimljen dana 17. svibnja 2005. godine pod brojem: P-279/05.
Za predmet zaduženi sudac nije na njemu poduzeo niti jednu parničnu radnju, tako da je rad na predmetu osobno preuzeo predsjednik suda.
Utvrdivši da je Općinski sud u Zagrebu postupio protivno članku 20. stavku 1. ZPP-a, predmet je 6. lipnja 2007. godine upućen na rješavanje mjesnog sukoba nadležnosti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Svojim rješenjem od 29. lipnja 2007. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske riješio je da je za suđenje u tom predmetu za podnositelje, a u odnosu na II. tuženika J. o. d.d. S., nadležan Općinski sud u Biogradu na Moru (točka I. izreke rješenja), odnosno za samog podnositelja M. Z. kao III. tužitelja, u odnosu na I. tuženika C. o. d.d. Z., Općinski sud u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 23. rujna 1997. godine podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv C. o. d.d. i J. o. d.d. S., radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 30. ožujka 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 30. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je u pravnorelevantnom razdoblju postupak trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Razmatrajući postupanje nadležnih sudova u pravnorelevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao četiri ročišta, odredio medicinsko vještačenje, donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu I., II., VI. i VII. tužitelje, te donio rješenje kojim se je oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u tom predmetu i istoga ustupio Općinskom sudu u Biogradu na Moru.
Općinski sud u Biogradu na Moru od dana zaprimanja predmeta 17. svibnja 2005. pa do upućivanja predmeta Vrhovnom sudu radi rješavanja mjesnog sukoba nadležnosti 6. lipnja 2007. nije u predmetu poduzeo niti jednu parničnu radnju.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka.
Naprotiv, svojim višekratnim požurnicama podsticali su sudove na zakazivanje ročišta, a u dva navrata svoje pritužbe slali su i Ministarstvu pravosuđa.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenijem predmetu u kojem je bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje. Međutim, ta okolnost ne može opravdati činjenicu da postupak ukupno traje više od sedam godina.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJE

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvama prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelje, nadležni sudovi trebali su postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u pravnorelevantnom razdoblju vodi u trajanju duljem od sedam godina, a da još nije donijeta niti jedna meritorna odluka. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i dalje vodi pred sudovima prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I., II. i III. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama II., III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka VI. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednici općinskih sudova u Zagrebu i Biogradu na Moru dužni su dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluka iz točaka II. i III. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točkama II. i III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1449/2005
Zagreb, 18. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.