USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3548

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnim tužbama pokrenuo J. D. iz O., osobno i putem odvjetnika L. M. i Ž. K. iz O., na sjednici održanoj 18. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka će se objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-3605/05-2 od 23. lipnja 2006. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i drugotuženika A. d.d. Z., te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: P-378/04 od 21. svibnja 2004. godine, kojom im je naloženo da solidarno naknade štetu tužiteljici J. J. u iznosu od 50.206,23 kn.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja navode istaknute u postupcima koji su prethodili postupku pred ovim Sudom, te smatra da su sudovi pogrešno prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice, jer smatra da nema njegove odštetne odgovornosti u ovom slučaju. Naime, ističe da su u postupku pogrešno protumačene odredbe članaka 259. i 371. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98.) glede forme ugovora o diobi bračne stečevine. Ističe da je sastavio ugovor o diobi bračne stečevine tužiteljice i njezinog sada pok. supruga bez forme javnobilježničkog akta, jer je tako bilo propisano odredbama Obiteljskoga zakona koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Stoga smatra da su presude nezakonite i predlaže usvajanje ustavne tužbe.
Osporenim odlukama smatra povrijeđenim ustavno pravo propisano člankom 29. stavkom 1. i odredbu članka 5. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. U postupku je utvrđeno da je podnositelj kao javni bilježnik 18. travnja 2001. godine sačinio Ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa bračnih drugova, između tužiteljice i sada pok. J. J., te je na istom ovjerio potpise stranaka. Navedeni pravni posao nije sastavio u obliku javnobilježničkog akta u smislu članka 53. stavka 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu (»Narodne novine«, broj 78/93.). Tužiteljica temeljem tog Ugovora nije u zemljišnoknjižnom postupku uspjela upisati pravo vlasništva na 1/2 dijela stana u O., koji joj je suprug ustupio predmetnim ugovorom, jer je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj: Zs-1447/01 od 15. lipnja 2001. godine (koje je postalo pravomoćno) odbijena zemljišnoknjižna provedba tog ugovora zbog nedostatka forme javnobilježničkog akta.
Rješenjem o nasljeđivanju istoga Suda, broj: O-760/01 od 12. prosinca 2002. godine, nakon smrti supruga tužiteljice, 1/2 dijela predmetnog stana ušlo je u ostavinu pok. J. J., te su nasljednicima proglašeni tužiteljica i djeca imenovanog, Ž. J. i S. M., čime je tužiteljica oštećena za 1/6 dijela predmetnoga stana, koji dio nije uspjela steći u vlasništvo, iako je volja njezinoga pok. supruga bila da ona postane vlasnica njegove polovine predmetnog stana (jer je polovinu već imala u suvlasništvu).
U postupku je utvrđeno da su se tužiteljica i njezin pok. suprug obratili podnositelju, javnom bilježniku i stručnoj osobi, kako bi osigurali da se u valjanom obliku urede odnosi između supružnika na način da preživjeli bračni drug stekne nakon smrti jednog od supružnika vlasništvo na cijelom stanu.
U postupku je utvrđeno da je došlo do štete na strani tužiteljice, jer temeljem sastavljenog Ugovora, koji je sastavio podnositelj, nije uspjela uknjižiti vlasništvo na predmetnom stanu, jer je zemljišnoknjižni odjel istog Suda odbio izvršiti uknjižbu po navedenom ugovoru.
Stoga sudovi utvrđuju da se radi o nepažnji, jer podnositelj kao javni bilježnik nije izvršio sastavljanje ugovora, koji su mu stranke povjerile, na način da osigura izvršenje njihove volje, odnosno prijenos prava vlasništva na stanu na jednog od supružnika, nakon smrti drugoga. Vještačkim nalazom je šteta utvrđena u visini od 50.206,23 kn, te je naloženo da ju podmiri podnositelj solidarno s njegovim osiguravateljem, kod kojega je bio osiguran za svoju odgovornost u postupcima naknade štete kao javni bilježnik.
Glede navoda ustavne tužbe, valja navesti da predmet sudskog postupka nije bila valjanost ili forma Ugovora o uređenju imovinsko--pravnih odnosa bračnih drugova od 18. travnja 2001. godine, već samo pitanje naknade štete do koje je došlo, jer temeljem tog Ugovora tužiteljica nije uspjela steći, nakon smrti supruga, vlasništvo nad cijelim predmetnim stanom. Naime, o formi tog Ugovora je raspravljano u zemljišnoknjižnom postupku broj: Zs-1447/01 u kojem je pravomoćno odbijena zemljišnoknjižna provedba tog Ugovora.
5. Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U spornoj pravnoj situaciji postupala su nadležna tijela sudbene vlasti unutar svojih nadležnosti utvrđenih zakonom. Tijekom postupka podnositelj je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u postupku te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove. Također, drugostupanjski je sud odgovorio na sve žalbene navode podnositelja, za svoja stajališta davši jasne i valjano obrazložene razloge.
Stoga je utvrđeno da u konkretnom slučaju podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava.
6. Odredba članka 5. stavka 2. Ustava ne sadrži ustavna prava.
7. Slijedom navedenog i na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3079/2006
Zagreb, 18. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.